OSUĐEN

HORVATINČIĆ IPAK NEĆE U ZATVOR? Uspije li poduzetnik uvjeriti suca da je teško bolestan, odsluženje kazne mogao bi izbjeći zauvijek...

 
Tomo Horvatinčić
 CROPIX

Županijski sud u Zadru potvrdio je u ponedjeljak prvostupanjsku presudu šibenskog Općinskog suda zagrebačkom poduzetniku Tomislavu Horvatinčiću (71), kojom je osuđen na četiri godine i deset mjeseci zatvora jer je skrivio pomorsku nesreću na jedrilici u kojoj su poginuli talijanski supružnici Francesco i Marinelda Patella Salpietro u kolovozu 2011. godine.

Presuda je u utorak iz Zadra upućena u šibenski sud, DORH je u međuvremenu objavio da je presuda potvrđena, a Horvatinčićev branitelj, odvjetnik Veljko Miljević, nije primio presudu. To je moguće jer ako je upućena prvo iz Zadra u Šibenik, treba proći izvjesno vrijeme da presuda poštom stigne i Horvatinčiću na njegovu adresu, ali i njegovu odvjetniku.

Pravomoćno

“Presuda je donesena i otpremljena, okrivljenik nema pravo žalbe jer je ovo drugostupanjska presuda”, rekao je Hrvoje Visković, glasnogovornik Županijskog suda u Zadru. Međutim, to ne znači da će Tomo Horvatinčić odmah na izdržavanje kazne u kaznionicu.

- Presuda je postala pravomoćna onog dana kad je održana sjednica vijeća, ali da bi okrivljenik bio upućen na izdržavanje kazne, presuda mora postati i izvršna. To utvrđuje prvostupanjski sud kada dobije drugostupanjsku presudu. S danom pismenog primitka drugostupanjske presude ona postaje i izvršna.

Nakon toga prvostupanjski sud upućuje nalog sucu izvršenja Županijskog suda na čijem području osuđena osoba ima prijavljeno prebivalište ili boravište. Postupak izvršenja presude je poseban postupak i tu osuđenik može imati odvjetnika, ali ne mora, niti mu se on mora postaviti po službenoj dužnosti - rekao nam je sudac Petar Šakić, zamjenik predsjednice Centra za izvršenje kazni zatvora zagrebačkog Županijskog suda, koji je ujedno i sudac izvršenja.

Kad sudac izvršenja ustanovi da nema smetnji za izvršenje presude (zastara, pomilovanje, ako je već osuđen za isto djelo, a to mora provjeriti kod osuđenika), uručuje mu se rješenje o upućivanju na izdržavanje te kazne zatvora s datumom javljanja u zatvor. Datum javljanja u zatvor, računajući otkad mu je uručeno rješenje o upućivanju na izdržavanje kazne, ne može biti kraći od 14 dana, a najviše 21 dan - pojašnjava Šakić.

Liječenje

Kad se pojavi pred sucem izvršenja, on ga mora poučiti da ima pravo u roku od tri dana od pravomoćnosti rješenja o izvršnosti podnijeti žalbu i molbu za odgodu izvršenja zatvorske kazne. Sasvim je izvjesno da će Horvatinčić koristiti to pravno sredstvo, tim više jer su mu visoka dob i narušeno zdravlje uzeti u obzir kao olakotna okolnost pri izricanju presude u ožujku ove godine i ti su razlozi navedeni i u presudi koja je sada postala pravomoćna.

Zbog toga što je bio na liječenju, Horvatinčić se nije niti pojavio na izricanju presude i poznato je da on boluje od teških kroničnih bolesti. To će sasvim sigurno biti razlog zbog kojega će tražiti da mu se odgodi izvršavanje kazne, a za to ima uporište i u Zakonu o izvršavanju kazne zatvora.

- Ako on uz žalbu priloži i molbu i navede koji su to zdravstveni razlozi za odgodu te za to priloži dokumentaciju, od Bolnice za osobe lišene slobode zatražit će se mišljenje postoje li u toj ustanovi uvjeti za liječenje osuđenika. Ako bi, pak, imao zakazani termin za operativni zahvat ili liječenje u nekoj zdravstvenoj ustanovi, to se također mora uzeti u obzir i odgoditi izvršenje kazne. Najodlučnije je mišljenje stručnjaka iz zatvorske bolnice ima li uvjeta za liječenje unutar zdravstvenog sustava.

Članak 54. zakona u stavku 3. točki 1. navodi devet razloga za odgodu. Kao prvi navedena je teška akutna bolest ili znatno pogoršanje postojeće kronične bolesti za čije liječenje nema uvjeta u kaznionici ili zatvoru.

Remetinec

Postoji niz drugih razloga, ali samo u slučaju teške bolesti izvršavanje zatvorske kazne može se odgoditi dok bolest traje - kaže nam sudac Šakić.

Sudac izvršenja prikuplja svu potrebnu dokumentaciju, a Zakon o izvršavanju zatvorske kazne kaže da odgađanje zatvorske kazne može trajati najdulje do 20 mjeseci. No, u slučaju teške bolesti nema vremenskog ograničenja.

Sasvim je izvjesno da Tomo Horvatinčić ove godine neće na izdržavanje kazne, a uspije li dokazati da je teško bolestan, mogao bi trajno izbjeći odsluženje kazne. Može koristiti i izvanredne pravne lijekove na Vrhovnom sudu te, ako ih podnese, tražiti da se zastane s izvršenjem kazne dok se o tome ne donese odluka.

Zadarski Županijski sud odbacio je sve žalbe obrane Tome Horvatinčića

Županijski sud u Zadru u svojoj je presudi otklonio sve žalbene navode obrane Tome Horvatinčića o povredama zakona pa tako i prigovor da je prvostupanjsku presudu donio stvarno nenadležni Općinski sud u Šibeniku. Naime, dok je suđenje još bilo u tijeku, na snagu su stupile izmjene Kaznenog zakona te je zaprijećena kazna za inkriminirano kazneno djelo povećana s 12 na 15 godina zatvora. Stoga su se općinski sudovi, čija nadležnost prestaje ako je zaprijećena kazna iznad 12 godina zatvora, u identičnim situacijama mahom oglašavali nenadležnima te su takvi predmeti dolazili na županijske sudove. Takvu je praksu kroz svoje odluke potvrdio i Vrhovni sud RH. No, to se nije dogodilo u ovom slučaju, nego je Općinski sud u Šibeniku dovršio suđenje.

Upravo zbog ove procesne situacije, prema dobro upućenim izvorima, presudu Županijskog suda u Zadru, koji je zasjedao 11. rujna, čekalo se gotovo tri mjeseca. Navodno je u dva navrata presuda zapinjala u sudskoj evidenciji i vraćala se na doradu, zbog nesuglasnosti sa sudskom praksom.

Na koncu zadarski suci ipak nisu ukinuli presudu i vratili predmet stvarno nadležnom Županijskom sudu u Šibeniku, obrazloživši da konkretnu pravnu situaciju ne smatraju izravno suprotnom ranijoj sudskoj praksi i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH te su uporište za to našli u jednoj odluci Europskog suda za ljudska prava.

Što se tiče Horvatinčićeve obrane da je u trenutku nesreće bio u stanju vazovagalne sinkope, Županijski sud u Zadru u potpunosti je smatrao utemeljenim i razumljivim obrazloženje nižeg suda. U drugostupanjskoj presudi ističe se da provedenim vještačenjem nije ni potvrđena ni otklonjena Horvatinčićeva obrana o postojanju spomenutog stanja. No, mjesta za primjenu načela in dubio pro reo i oslobađanja Horvatinčića nije bilo, smatra zadarski sud, jer je prvostupanjski sud na temelju niza drugih dokaza provedenih tijekom suđenja pravilno došao do zaključka o nepostojanju vazovagalne sinkope neposredno prije nesreće. Pritom su ukazali na iskaze niza svjedoka, sadržaj liječničke svjedodžbe od 26. kolovoza 2011., kao i sposobnost samog Horvatinčića da neposredno nakon nesreće sačini skicu događaja.

Županijski sud u Zadru navodi kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne, te je potvrdio kaznu od četiri godine i deset mjeseci smatrajući je primjerenom.

Pritom je kao neosnovan ocijenjen žalbeni navod optuženika da je propušteno cijeniti olakotnim više puta iskazano kajanje zbog čina. Da bi se ta olakotna okolnost mogla uzeti u obzir, napominje Županijski sud u Zadru, moralo bi se raditi o situaciji kada se “kumulira priznanje učina kaznenog djela i iskreno kajanje radi njegova počinjenja, što konkretno nije slučaj, jer je optuženik Horvatinčić od početka postupka do kraja rasprave... dosljedno poricao počinjenje kaznenog djela”. Usto, istaknuli su, ni njegovo ponašanje nakon počinjenja djela ne navodi na zaključak da bi njegovo verbaliziranje kajanja trebalo valorizirati kao olakotnu okolnost s obzirom na to da je kažnjavan za prekršaje počinjene i nakon kritičnog događaja. (Željko Petrušić)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 00:00