ISPOVIJEST ZAGREBAČKE PLJAČKAŠICE BANKE 'Rekla sam si: Ajde, možeš ti to. Moraš spasiti obitelj'

Od dana kad je u medijima, nakon olako odrađenog razbojništva u poslovnici Splitske banke na zagrebačkoj Aveniji Dubrava u kolovozu 2012. godine, tada nepoznata pljačkašica Andreja Š.(42) prozvana “transvestitom koji je u letu ukrao 360 tisuća kuna”, ta supruga i majka uopće ne spava. Ono što ju je još više dotuklo jest činjenica da od ukradene pozamašne svote novca ne može potrošiti ni lipe! Zašto?

- Novac sam morala baciti. Nisam imala drugog izbora. Sve do jednog svežnja se pofarbao ljubičastom bojom kad sam ga počela otvarati. Ruke su mi bile prljave još danima nakon toga. Te godine kad sam išla u pljačku, bila sam u izrazito specifičnoj fazi svog života. Suprug teško bolestan od raka, a dijete boležljivo. I što sam ja mogla? Ja sam naprosto pukla pred gotovim činom.

Budna od uzbuđenja

Odlučila sam se na pljačku banke i nisam dvojila. Pretpostavljala sam da će kasnije biti još teže. Cijelu noć nisam spavala i jedva sam dočekala jutro. Odvezla sam se svojim autom na okretišta Dubrava - priča nam Zagrepčanka Andreja kojoj je policija 20 mjeseci nakon razbojništva, čim je posložila mozaik, pokucala na vrata njezina zagrebačkog doma. Dok je čekala tramvaj ne bi li se odvezla do Splitske banke, sekunde su joj se činile kao vječnost. Ušla je na stražnja vrata da bude što manje primijećena. Strah da će možda naići kontrola nije dolazio.

- Osjećala sam se čudno, ali imala sam lažni osjećaj da me nabavljena crna perika i dioptrijske naočale na glavi štite. Bilo mi je sve više vruće, što od sparine tog dana koja od jutra nije popuštala, što od onoga što sam zacrtala da moram napraviti. Desetak metara od banke sam zastala. Rekla sam si: ‘Ajde, Andreja, možeš ti to. Imaš obitelj koju moraš spasiti’. Dok sam držala pištolj u ruci u džepu, tresla sam se. Da je bio pravi, od nervoze bih možda i povukla okidač pa bi metak otišao u pod. Otad se pokušavam uklopiti u svakodnevicu, rješavati probleme. Nije nimalo lako. I još k tome muž koji mi je na samrti, ima rak - dodaje vješta pljačkašica kojoj se, kad je na vratima kuće početkom travnja ove godine ugledala ljude u civilu s policijskim značkama, urušio cijeli svijet. Prigovora na njihovo postupanje, dodaje, nije imala, naprotiv.

‘Korektni policajci ’

- Policajci su bili maksimalno korektni i došli su u civilnom policijskom autu. Otišla sam s njima u postaju razgovarati. Zamolila sam ih za privatnost jer moji ukućani o toj pljački nisu ništa znali. I što sam mogla? Protiv dokaza se jednostavno ne može. I za ono što sam učinila nema nikakvih opravdanja. Svjesna sam da sam zaposlenicima u banci priuštila pravu noćnu moru jer nisu mogli znati da je pištolj koji držim u ruci plastični. Igrala sam se igračkom. Bila sam prepadnuta. Jedva sam uspjela postići da mi glas djeluje ozbiljno, ali vjerujem da se na meni vidio strah, kao i znoj koji mi se samo slijevao po vratu - prisjetila se Andreja koja je, susrevši se oči u oči s hrpom novca, poželjela da ima krila i da što prije odleti van.

Dok joj je prestravljena bankarica trpala novac, Andreja je svako malo pogledavala po poslovnici može li je netko prepoznati. Proučavala je videonadzor, razrađivala plan za bijeg i dirala se po kosi da provjeri je li perika još na mjestu.

- Zgrabila sam novac i otrčala po Aveniji Dubrava. Žurila sam. Ostajala bez daha. U jednom sam trenu od silne vrućine htjela skinuti periku. Mislila sam da ću doživjeti infarkt. Stigla sam do svojeg Opela koji sam parkirala na okretištu. Policijske sirene su jurile ulicom. Već je stigla dojava o pljački - ispričala nam je sa suzama u očima i s knedlom u grlu razbojnica za koju sad kad je sve izašlo na vidjelo, borba tek počinje. Napominje kako joj je najteže palo na kraju to što će se s tom ružnom stvarnošću susresti i članovi njezine obitelji.

- Nije lako živjeti s tom spoznajom. Čak sam poželjela napisati pismo isprike svim zaposlenima u banci zbog proživljenog straha. U izrazito sam teškom psihičkom stanju, ali trudim se da nitko ne posumnja. Borim se za suprugov život, s djetetom pečem kolače, a ovaj dan kao da je morao doći. Na kraju sam najveću štetu počinila vlastitoj obitelji - kaže još razbojnica Andreja koja je prema snimkama nadzornih kamera u banci i opisima zaposlenika bila “izrazito organizirana i staložena i vladala je situacijom”.

Otela pištolj zaštitaru

Odmah nakon ulaska u banku uperila je igračku u zaštitara tvrtke Tigar Cikatić i doslovce ga prodornim pogledom razoružala. Zatim ga je, zajedno s klijentom i zaposlenikom banke, zatvorila u toalet dok joj je druga bankarica za pultom, kojoj je prijetila pištoljem, bila prisiljena dati novac. Osim novca, ukrala je i zaštitarev pištolj te se izgubila u gradskoj vrevi. U manje od pet minuta proživljenog straha nakratko je zaradila 360 tisuća kuna.

Ono što joj neće biti olakotna okolnost jest recidivizam. Jednom je već bila kazneno prijavljena zbog pronevjere, i to 2009. godine u poduzeću gdje je radila. Izrečena zatvorska kazna preinačena je u uvjetnu osudu od deset mjeseci koji su joj, zbog teške životne situacije, zamijenjeni radom za opće dobro s kojim bi uskoro trebala početi.