JERKO MALVASIJA 'Mislim da nisam slučajno proglašen metom Filipa Zavadlava. I do mene su došle neke priče, sumnjam da iste osobe stoje iza svega'

S Jerkom Malvasijom (35) dogovoren je razgovor na lokaciji po njegovom izboru, u stanu bliskog prijatelja u jednom od novijih splitskih gradskih kvartova. Kao osoba proglašena metom Filipa Zavadlava (25) te bjeguncem iz Hrvatske odlučio je prekinuti zavjet šutnje prema medijima i kazati svoju stranu priče.

Prvo što vas moram pitati: je li Filip Zavadlav imao razlog krenuti na vas s punim kalašnjikovom, nakon što je u krvavu subotu smaknuo Marina Bobana, Marina Ožića Paića i Juricu Torlaka?

- Nije imao nikakav razlog, to vam kategorički tvrdim. Ja sam momka vidio možda jednom u životu. Poznavao sam mu iz viđenja brata Stanu i tek sam po izlasku iz zatvora prošle godine saznao kako je ovisan o drogi.

Mogu i ja postavit jedno logično pitanje. Taj momak Filip bio je u podstanarskom stanu u Šenoinoj ulici, doslovno preko puta Kamenite ulice gdje je obiteljska kuća mog oca. Tko to uzima podstanarski san u neposrednom susjedstvu osobe koja ga navodno maltretira i iznuđuje? On je doslovno uzeo stan ondje gdje se ja parkiram kada dođem kod oca, piše Slobodna Dalmacija.

Zašto bi on onda došao na vrata vaše obiteljske kuće u Kamenitoj?

- Na to pitanje može samo on odgovoriti, ako je to uopće istina. Nadalje, potpuna je izmišljotina priča kako je pokucao na naša vrata i pitao nekoga tko mu je odgovorio: ”Je li Jere doma?”. Dečko je prema kazivanju susjeda pokucao na vrata. Otac je nešto radio i nije čuo nikakvo kucanje pa nije ni otvorio te Filip nije ni imao koga pitat jesam li ja doma.

Osim toga, od povratka s odsluženjanja zatvorske kazne na ljeto prošle godine živim kao podstanar, od prvog dana na potpuno suprotnom dijelu grada. Nejasno je kako bi taj dečko da je bio u bilo kakvom odnosu sa mnom, on ili njegov brat Stane, bili neupućeni u tu činjenicu.

Sjećate li se svih detalja tog dana u kojem ste u isto vrijeme bili proglašeni i pokojnikom i ubojicom?

- To je bio potpuni košmar, spavao sam u svom podstanarskom stanu i isključio mobitel te sam nakon uključenja to poslijepodne bio šokiran porukama: ubilo ti oca i brata. Zatim su mi na facebook profilu prijatelji i poznanici stavljali objave kao da sam ja mrtav: počivao u miru i R.I.P. Kasnije sam saznao da su mi i ocu poslali sućut za moju smrt.

Nisam mogao dobit ni jednog ni drugog, a u isto vrijeme je do mene stigla i video snimka kako momak s kalašnjikovom u ruci ide Kamenitom ulicom. Prošlo mi je kroz glavu: pokopao sam mater dok sam bio u zatvoru, je li moguće da mi je oca ubilo radi mene.

Onda mi se javio prijatelj, kojeg sam poslao da ide vidit u Kamenitu šta se događa, rekao mi je da me policija traži. Čuo sam preko otvorene linije na mobitelu kako govori policiji: 'Evo Jere na telefonu!', oni su rekli: 'Neka se preda!'. Kada sam pitao zašto ću se ja predat, čuo sam preko otvorene linije kako govore da mi treba zaštita i da dođem u postaju.

Rekao sam da ću doći kada se uvjerim da mi je obitelj sigurna. Tako sam i napravio, kada sam bio siguran da su mi otac i brat živi, otišao sam u policiju. Tamo mi je bio brat i to sputan lisičinama, a u isto vrijeme i Filip Zavadlav te njegov otac i mlađi brat. Policija me držala 24 sata u lisičinama, čak su me iz ne znam kojeg razloga prebacili u postaju u Omišu prije nego li su me konačno pustili u nedjelju navečer.

Jeste li poznavali ubijene i jeste li čuli za priče o maltretiranju koje sue prolazili Filip Zavadlav i njegova obitelj?

- Jesam, poznavao sam Juricu Torlaka s kojim sam čak i daljnji rod te Marina Bobana kojem sam prošlo ljeto radio servis na Yamahi XT. Što se tiče pokojnog Marina Ožića Paića, ni ne poznajem ga te su potpuno besmislene priče da je on ubijen jer je vozio Suzuki Burgman koji je navodno moj. Ja sam motor te vrste posudio na par dana, ali prošlo ljeto, nisam ga ni vozio dugo jer to nije moj tip motora.

Za priče o iznudi sam čuo tek nakon ubojstava, nikada prije. Ali osim tih priča, čuo sam i da se netko pozivao na moje ime ako se ne vrate dugovi. Zatim su do mene došle priče da sam slao Stanu u kladionicu, a ja ne da s kladionicama nemam veze, nego nisam bio ni u jednoj u životu.

Odakle Filipu Zavadlavu kalašnjikov i deset okvira, znači 300 metaka od kojih je ispalio 36, koje je navodno imao sa sobom?

- To se i ja pitam, on navodno nije imao za kruh, a kamoli za kalašnjikov. Ima dosta nejasnoća oko tog slučaja i mislim kako ja nisam slučajno proglašen metom, da iste osobe stoje iza svega.

Žao mi je zbog svega što se dogodilo, ali nikog se ne bojim niti bih ikada pristao biti skriven dok netko drugi strada umjesto mene. Ovim putem izražavam sućut obiteljima pokojnika i zaista mi je žao ako im je iti jedna od ovih lažnih priča nanijela dodatnu bol.

Kategorički negirate ikakvu vezu s pozadinom zločina, kažete da niste ni bili ovdje u vrijeme kada se navodno maltretiranje događalo. Gdje ste se nalazili?

- Na odsluženju kazni zatvora u BiH i onda ovdje, sve skupa pet godina (po presudi za dilanje dva i pol kilograma marihuane, protupravnu naplatu i krađu, op.a.). Izašao sam na ljeto 2019. godine, a bio sam u Centralnom zatvoru u Sarajevu, zatim u zatvorima Zenica, Split, Zagreb, Šibenik i Gospić. U Hvatskoj tri godine i četiri miseca zatvorske kazne, a u Bosni dvije godine.

U Hrvatskoj me nema od kolovoza 2014. godine, kako sam onda ja mogao biti dio takozvanog krim miljea i bavit se iznudama u Splitu.

Jeste li nakon događaja u Varošu napuštali Hrvatsku?

- Ni u jednom trenutku nakon tragedije nisam napuštao ne samo Hrvatsku nego ni Split. Ja nemam zašto bježati, a ne znam zašto mediji s nestrpljenjem čekaju moj iskaz u istrazi kada je sve do sada objavljeno ionako osujetilo kazneni postupak.

Također se medijskim utjecajem uputilo čitatelje na zauzimanje pogrešnog stava u odnosu na mene zbog mojih prijašnjih presuda. Isto takvo neopravdano prozivanje mi se dogodilo zbog prometne nesreće na raskrižju ulica Slobode, Hrvatske mornarice i Domovinskog rata prošlo ljeto kada je poginula pješakinja, a teško je ozlijeđen pješak.

Vozio sam Golf, a sudario se s vozačicom BMW-a, za koju se vještačenjem utvrdilo da mi je oduzela prednost prolaza, znači da je ona kriva za sudar. Ja sam dobio tek prijavu za prekoračenje brzine i to minimalno od 6 kilometara na sat iznad dozvoljene.

Nemojte mislit da mi obitelj nije bila time pogođena, kao i ovim što se sada događa. Prvenstveno jer su se zabrinuli za mene, a da ne govorim da sam bio proglašen mrtvim, pa glavnom metom, pa odbjeglim iz Hrvatske.