KAKO U HRVATSKOJ KRADU AUTOMOBILE U DIGITALNOJ ERI 'Najviše ih zanimaju dva modela, na samo jednom primjerku zarade godišnju prosječnu hrvatsku plaću'

Ako je malo vještiji, “odradio” ga je za dvije minute. Toliko je kradljivcu automobila trebalo da nedavno ukrade Mini jednog zagrebačkog gospodarstvenika.

Automobili se u Zagrebu više ne kradu kao devedesetih, kaže mi Dražen Flajs, vođa grupe za obradu organiziranog kriminaliteta Službe organiziranog kriminaliteta Sektora zagrebačke krim policije u Heinzelovoj ulici. Već 25 od ukupno 28 godina policijskog staža moj sugovornik isključivo “ganja” kradljivce vozila. Prisjećamo se nekih imena poznatih u tom miljeu, od kojih neki više nisu među živima, i nekih od najzvučnijih policijskih akcija: Transporter, Procesor, Tunel. U njima su proteklih desetljeća padala velika imena iz tog krim miljea. Gotovo je četvrt stoljeća prošlo otkad su i meni “maznuli” crni Golf “trojku” u koji sam tek natočio drugi rezervoar dizela nakon što sam ga uvezao iz Njemačke.

“Čuo sam da je netko zaverglao oko 3 ujutro, ali dok sam došao do prozora, jedino sam vidio svjetla i kako odlaze”, pričao mi je susjed. Sreća u nesreći toga 6. studenoga 1995. godine bila je što uoči puta u prtljažnik večer prije nisam stavio torbu s fotoaparatom i prvi prijenosnik koji smo tada imali u redakciji Večernjaka. Kad sam ugledao slične Golfove, slijedio sam ih taksijem, pregledavao oglasnike, ali uzalud. “Ruski ključ” i danas je jedan od prvih koraka za pokretanje automobila jer se tom napravom nasilno lomi kontakt-brava, daje kontakt i pokreće motor.

Koliko su tehnološki nekoliko generacija napredniji automobili veći ili lakši izazov za kradljivce automobila? Kartica umjesto klasičnog ključa, koja otvara vozilo čim mu se približite, upadanje u sustav i isključivanje sigurnosnih komponenti, krađa identiteta putem telefona ili putem sustava nadzora tlaka u gumama samo su neke od kritičnih točki suvremenih vozila koje koriste i lopovi i o čemu pišu specijalizirani auto časopisi. Je li nešto od toga lopov koristio i pri krađi Minija?

Najnovije metode krađe

Detektivu Flajsu sve je to poznato, kao i hrvatskoj policiji koja se o najnovijim metodama krađa automobila informira i razmjenom informacija sa stranim policijama, suradnjom s proizvođačima i distributerima vozila, ali i svojim metodama prikupljanja informacija. Koje su neke od metoda krađa automobila, posebno ovih novijih koji su nakrcani elektronikom, pojasnio nam je naš sugovornik.

“Lopovi su shvatili da mogu sami sebi napraviti kopije ključeva u elektronskom obliku. To ne mora biti fizički isti ključ, nego zapravo kutijica koja pohranjuje podatke koji se očitavaju u tzv. OBD priključku. Pojednostavljeno, to je onaj dio gdje serviser spaja automobil kada dođete u servis radi očitanja sustava vozila”, opisuje mi sugovornik tehnologiju koju koriste kradljivci automobila 21. stoljeća. Svi oni, kaže Flajs, imaju neka tehnička znanja, drskost i odlučnost. Svi oni, dodaje, bježe od automobila koji su pod nekim oblikom videonadzora, alarmnih sustava, jer se povećava stupanj rizika da će ih negdje policija uhititi.

PUZ

“Veći im je problem ući u vozilo, ali neki modeli imaju probleme koji su poznati kradljivcima vozila, što oni i znaju i koriste. Na primjer, otpile kvaku i kad je skinu, odgovarajućim alatom pogode polugu nakon čega im se vrata otvore. Kasnije silikonom ponovno vrate kvaku na mjesto.”

Na OBD servisni priključak počinitelj se spoji “kutijicom”, odnosno elektroničkom napravom koja iz “mozga automobila” kopira elektroničke kodove ključa koje potom ta ista kutija memorira u transponder (mali čip). Nakon tog memoriranja u čipu-transponderu, koji ima sposobnost pohrane elektroničkog zapisa, programa i sličnog, pohranjen je elektronički dio ključa, priča nam iskusni policajac. Kaže kako se programe za upadanje u “mozak” svakog vozila može na određene načine nabaviti na internetu. Za neka vozila treba investirati i dvoznamenkasti iznos u eurima, ali to, kaže naš sugovornik, hrvatski kradljivci vozila ipak ne čine.

Ovog trenutka on i njegovi kolege prate, obilaze i prikupljaju informacije o kradljivcima vozila. Na upit hoće li uskoro pasti neka značajnija grupa, sa smiješkom odgovara: “Radimo!” i nastavlja nam pojašnjavati neke kriminogene specifičnosti miljea kradljivaca vozila i kako oni funkcioniraju.

Stalno nadmudrivanje

“To vam je stalno nadmudrivanje. Znaju i oni da i mi njih pratimo, znaju i oni nas. Na zagrebačkom području trenutačno se najviše kradu Golfovi ‘sedmice’ i Škode Octavije, i to uglavnom za dijelove. Samo manji dio vozila završi preko granice. Rijetko tko od njih krade aute za sebe. Ima ih koji to rade jer ih još puca adrenalin kad kradu neki auto. Krađa auta za njih je posao u kojem je nekoliko karika u lancu dok se ‘kombinacija’ ne odradi do kraja. Jedan krade, drugi vozi, treći pili aute u dijelove. Ne biste vjerovali kako oni u samo dva do tri sata rastave automobil”, priča sugovornik. Kradljivci automobila, kažu nam poznavatelji tog miljea koji dugo prate stanje na tom području, imaju samo financijski interes i zaradu kao “spiritus movens” svoje kriminalne djelatnosti. Kažu nam kako na samo jednom Golfu “sedmici” mogu zaraditi i prosječnu hrvatsku godišnju plaću kad ga prodaju u dijelovima, a posebno su na cijeni zračni jastuci. Otkriva nam i psihološki profil kradljivaca vozila.

“Oni su jako zatvoreni i među sobom. Ne pričaju puno, ne žele da ih se vidi, kad ‘padnu’ najgori im je pritvor. Kako došlo, tako prošlo njihov je odnos prema novcu koji zarade od prodaje ukradenog auta raspiljenog u dijelove i preprodanog negdje na crnom tržištu, u što se danas ipak rjeđe upuštaju. Nemaju ni trunke kajanja prema svojoj nezakonitoj djelatnosti. Nisu oni profinjeni lopovi ili uglađeni poput varalica, nego ih većina nešto “šerafi” po nekim garažama, imaju masne ruke i crno ispod noktiju. Za razliku od prije dvadesetak godina kada je dosta automobila završavalo u BiH, danas kradljivci vozila zbog pojačanog nadzora radi imigranata rjeđe voze ukradene aute preko granice. Uglavnom završavaju u dijelovima, u nekoj od “pilana” u unajmljenim garažama ili skrovitim radionicama”, objašnjava Flajs.

PUZ

Dodaje kako u Zagrebu posebno na oprezu moraju biti vlasnici vozila iz drugih gradova. “Možda se nekad pitate “kako baš meni”, ali oni obilaze parkirališta bolnica, garaže. Nije im problem rampa jer one rade na standardnim frekvencijama i to rješavaju nekim univerzalnim daljinskim za otvaranje. Računaju da će čovjeku koji je izvan Zagreba, kad mu ukradu auto, trebati više vremena da se snađe, ode na policiju, provjeri je li mu pauk digao auto, a vrijeme tada radi za njih”, ističe Flajs.

I savjetuje vlasnicima vozila, pogotovo onih vrednijih, da bez obzira na tvorničke sustave zaštite ugrade neki alarm jer je to sigurno faktor odvraćanja.

“Savjetovali smo i predstavnicima stanara da u garažama postave videonadzor. Neki su nas poslušali i više im nijedan auto nije ukraden iz garaže”, savjetuje Flajs.

“Kad su Miroslavu Tuđmanu ukrali službeni Audi dok je bio šef HIS-a, lopovi su ga vrlo brzo i vratili i nedostajali su samo reketi za tenis. Sjećam se da su ga vozili Branimirovom i nakon toga skrenuli u Zvonimirovu, a onda su ga ostavili. Kada bi nekom od državnih dužnosnika ili poznatih osoba bio ukraden automobil, to je bio alarm za sve policajce, ali i za podzemlje”, prisjeća se Boro Mateša, umirovljeni inspektor koji je od 1992. do 2007. godine radio na suzbijanju krađa vozila u PU zagrebačkoj.

Kao što smo već napomenuli, 90-e su bile zlatno doba za kradljivce automobila.

“Jedan od njih, poznat među ostalima i po nadimku Kveki, kad je došao novi model BMW-a htio je dokazati da ga može ukrasti i u tome je uspio. Cijelu se noć vozio njime i ostavio ga je negdje u zapadnom dijelu grada”, prepričava Mateša neke od slučajeva iz svoje karijere.

Tada su bile poznate policijske akcije “FIN” (kratica njemačkog naziva za broj šasije automobila) i “Paris”.

Mateša otkriva kako su preko tvrtke Tomić&Co. proslijedili bavarskom proizvođaču koje su im “slabe karike” na vozilu pa su u naknadnim modelima to uklonili.

“Kveki je htio maznuti jedan X 5 i mi smo ga klepili pa je on u bijegu odbacio kutijicu transponder, koju je već bio pripremio da je ubaci na mjesto originalne koja je bila smještena u štoku vozačkih vrata. ‘Sje.... su me, nisam ga uspio maznuti, smjestili su mi’, žalio se. Kad smo pronašli kutijicu i vidjeli da je relativno jednostavno skinuti originalnu i staviti zamjenski, ukazali smo proizvođaču da to koriste kradljivci vozila”, priča nam Mateša.

Bolnu točku imao je i VW Touareg.

“Kroz stražnja desna vrata prolazile su žice i lopovi su to znali pa bi krunom na bušilici izbušili rupu na vratima, spojili se na te žice i premostili glavni kompjutor vozila. Ruskim ključem mehanički bi lomili uložak brave i potom pokretali motor. Rupu na vratima jednostavno su zatvarali tako što bi trakom u boji vozila prelijepili to mjesto ili dio lima koji su izbušili”, opisuje neke od provalničkih metoda bivši inspektor.

PUZ

Softver iz sigetske garaže

Sjeća se i jednog od pripadnika tog miljea koji je u garaži u Sigetu izrađivao programe za ulazak u sustav vozila, transpondere. Kad su ga 2002. godine uhićivali u Sigetu, bili su angažirani specijalci ATJ Lučko jer se zatvorio u garažu, ali se na nagovor odvjetnika predao.

Iako se auti u Zagrebu i Hrvatskoj ne kradu ni približno kao devedesetih kad se tjedno kralo 15-ak vozila na području postaje gdje je tada Dražen Flajs bio mladi policajac, a sada se toliko ukrade mjesečno, nema pravila ni kad je riječ o kvartu i dobu dana, iako se sezonski može očekivati da bi krađa vozila moglo biti više, pa i dolazaka inozemnih grupa kradljivaca. Hrvatska policija razmjenjuje podatke s policijama drugih država, prati kretanje osoba iz tog miljea, ali često je to igra mačke i miša. Nažalost, često se dogodi da vlasnici one koji su im nanijeli štetu susretnu negdje u gradu.

Kad je o njihovu poslu riječ, kao i u svakom biznisu on u pravilu ovisi o ponudi i potražnji. Golf, Audi i Octavia trenutačno su na top-ljestvici traženih vozila na crnom tržištu, i to zbog dijelova. Ali, već najava dolaska Golfa “osmice” za neko vrijeme će poremetiti ta pravila.

U kojoj je shemi Mini s početka ove priče bio interesantan zagrebačkoj automafiji? Poveznica bi mogao biti i karambol nekog Minija, možda je baš bio nekome na piku. Saznat ćemo možda u nekoj skoroj akciji nekog kodnog imena povezanog s autima, a možda ipak nećemo nikad.

PUZ