Kontroverzni graditelj kompleksa Kvaternik Plaza i drugi najveći porezni dužnik u državi s 31,8 milijuna duga, Miro Vrlja (65), morat će u zatvor - zbog utaje poreza.
Premda se Vrljino ime dosad u medijima spominjalo uglavnom u kontekstu postupka koji se pred zagrebačkim Županijskim sudom vodio zbog zloporaba vezanih uz jahtu Tutus njegove istoimene tvrtke, pravomoćnu zatvorsku kaznu donio mu je jedan drugi postupak.
Naime, na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu Vrlji se već godinama sudilo zbog utaje 2,4 milijuna kuna poreza pri kupoprodaji zemljišta za benzinsku postaju kod tunela Tuhobić 2007. godine. Nakon što je Vrlja 2016. već jednom bio nepravomoćno osuđen u tom postupku, drugostupanjski Županijski sud je tu presudu ukinuo. No, i nakon ponovljenog suđenja zagrebački Općinski kazneni sud ponovno ga je proglasio krivim, a ovaj put je drugostupanjski sud presudu potvrdio odbivši Vrljinu žalbu.
Prema toj presudi, koja je prije tjedan dana postala pravomoćna, Vrlja je osuđen na djelomičnu uvjetnu kaznu od dvije godine zatvora, s tim da godinu dana mora odslužiti u zatvoru, a ostatak od godinu dana uvjetovan mu je time da u sljedeće četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Za Vrlju je primijenjen i institut proboja pravne osobnosti, odnosno mora vratiti 2,4 milijuna kuna duga koje je njegova tvrtka Hreljin gradnja ostala dužna, a budući da je ta tvrtka u međuvremenu likvidirana.
Profit kućanici
Sam slučaj je vrlo zanimljiv. Naime, Vrlja, odnosno tvrtka Hreljin gradnja koju je osnovao isključivo za taj posao, od manjih je suvlasnika otkupio zemljište na području buduće benzinske postaje kod tunela Tuhobić. Sam Vrlja je na suđenju ispričao kako mu je ideju da otkupi to zemljište za slovenski Petrol dao pokojni Marijan Birkić koji mu je posudio i milijun kuna za otkup zemljišta od malih vlasnika i njegovo okrupnjavanje.
Međutim, kada je Hreljin gradnja postala vlasnik zemljišta na kojem će poslije niknuti benzinska crpka, došlo je do razmimoilaženja između Vrlje i Petrola te je zemljište na kraju prodano OMV-u koji je i sagradio postaju. Hreljin gradnja je 2007. gotovo cijelu zaradu od prodaje zemljišta OMV-u, a riječ je o 12,1 milijun kuna, uplatila tvrtki Plebs kojoj je na čelu bila kućanica iz BiH Derviša Huremović, a prije nje Tanja Vincek iz Zagreba.
Smatrajući da je taj posao između Hreljin gradnje i Plebsa fiktivan, Državno odvjetništvo optužilo je Vrlju da je uplatom tog novca Plebsu utajio porez jer je umanjio porez na dobit svoje tvrtke. Vrlja je, pak, tvrdio da on, odnosno njegova tvrtka doista jesu uplatili novac Plebsu, ali da se radilo o zakonitom poslu s Plebsom jer je Birkić odradio cijeli posao s prodajom zemljišta, odnosno našao novog kupca OMV, te ga je Birkić tražio da mu usluge plati na Plebs.
Samo paravan
Međutim, sud tu Vrljinu obranu nije prihvatio, najviše zato što su i Tanja Vincek i Derviša Huremović u svojim iskazima ustvrdile kako one uopće nisu bile prave direktorice, nego su zapravo samo fiktivno vodile tvrtku koja je služila kao paravan za prebacivanje novca. Huremović je čak ispričala kako je prema uputi njoj nepoznatih osoba s računa tvrtke podignula 12 milijuna kuna na bankomatima te im ih predala u gotovini.
Drugi postupak protiv Vrlje, onaj koji se vodi pred zagrebačkim Županijskim sudom zbog jahte Tutus, još je u fazi suđenja nakon što je Vrhovni sud bio ukinuo nepravomoćnu osuđujuću presudu. Riječ je o postupku u kojem je prije sedam godina otkriven bizaran Vrljin obiteljski detalj - kako je on bratić poznatog suca Ivana Turudića. Naime, nakon što je Vrljin spis u sudnici njegova bratića proveo sedam mjeseci, pojavile su se konstrukcije prema kojima je Turudić namjerno sakrio bratićev spis, no sam Turudić je to demantirao rekavši kako nije znao da mu je u rad dodijeljen i spis njegova bratića te se izuzeo od daljnjeg suđenja u tom postupku.