KRAJ SUĐENJA ZA UBOJSTVO MAFIJAŠKOG ŠEFA Marconi je ipak kriv: 12 godina za pomoć u likvidaciji Vjeke Sliška

Marko Nikolić Markoni, kojemu nema traga već 12 godina, jučer je u odsutnosti nepravomoćno osuđen na 12 godina zbog sudjelovanja u likvidaciji Vjeke Sliška kod Cvjetnog trga u Zagrebu.

Jedan od ključnih obračuna u hrvatskom podzemlju odigrao se 22. ožujka 2001. usred gradske gužve. Odmah nakon likvidacije, egzekutora Jamesa Cappiaua trčeći je sustigao, srušio i hicima u lubanju smaknuo Sliškov tjelohranitelj Ivica Bertić Rus.

Nikoliću je ovo treća nepravomoćna presuda. Najprije je u listopadu 2002. osuđen da je s Cappiauom sudjelovao kao supočinitelj u ubojstvu i dobio je 30 godina zatvora. Suoptuženi Samir Ivošević tada je osuđen na 20 godina, a poslije mu je kazna smanjena na 13 godina. Sudac Ranko Marijan visoke je kazne obrazložio izuzetno “brutalnim i bahatim” izborom lokacije ubojstva. Sliškov tjelohranitelj Bertić tada je bio osuđen na 9 godina za ubojstvo Cappiaua i njemu se kazna nikad nije mijenjala.

Nikolić, koji je već tada bio u bijegu, uložio je žalbu putem branitelja Saše Novaka i Marijana Pedišića. Vrhovni sud uvažio je neke dijelove, ukinuo presudu te predmet vratio na ponovljeno suđenje u kojem je Nikolić oslobođen.

Promjena plana

Obrazlažući tu presudu, Garac je istaknuo da je Nikoliću jedino dokazano da je unajmio stan u Varičakovoj u kojemu su boravili Cappiau i Ivošević.

- To ne znači da je Nikolić sudjelovao u prethodnom dogovoru jer očito kasnije nije sudjelovao u atentatu. Sporna je i tvrdnja iz optužbe da su Nikolić i još jedna osoba u srpnju 2000. u Nizozemskoj s Cappiauom dogovorili da za 200.000 maraka likvidiraju Sliška. Isto tako, sporno je i što je nepoznati nalogodavac Sliškova ubojstva u dogovoru s Nikolićem tražio da se likvidacija obavi na javnome mjestu. Time je promijenjen prvotni plan po kojem je Sliško trebao biti ubijen protutenkovskim oružjem kod restorana Otok na putu do zračne luke - obrazložio je tada sudac Garac.

Nikoliću nije dokazano da je 22. ožujka uopće bio u blizini mjesta likvidacije niti da je bio u vezi s Cappiauom i Ivoševićem. Optužnica se temeljila na iskazima niza svjedoka, ali ključan je bio iskaz nizozemskog policajca Johanesa Cornelisa van Loojina. On je tvrdio da je informacije o likvidaciji dobio od Cappiauove žene Saskie. Ona mu je ispričala da su 2000. u Nizozemsku došli izvjesni Marko i Jelco i njezina supruga zamolila da ubije Vjeku Sliška. Krajem rujna iste te godine Cappiau je od Marka dobio predujam od 80.000 maraka.

Sudac nije prihvatio njegov iskaz. No i tu je presudu Vrhovni sud ukinuo, a sada je Nikolić proglašen krivim za pomaganje. Za vijeće pod predsjedanjem sutkinje Sanje Mazalin nije bilo dvojbe da je Nikolić logistički pomagao Cappiauu te Ivoševiću. Kako je sutkinja u obrazloženju istaknula, nesporno je da je baš Nikolić unajmio stan u Sloboštini u kojemu je boravio Ivošević, a povremeno je dolazio i Cappiau, kao i da je dan nakon atentata otkazao daljnji najam stana. Samo što je pritom koristio drugi identitet.

Osim toga, u pretrazi Nikolićeva stana pronađena je baterija za motorolu kakvu je koristio Cappiau, a svjedoci ga povezuju i sa samim mjestom događaja. Dok je Cappiau vrebao Sliškov dolazak iz knjižnice Bogdan Ogrizović u Preradovićevoj ulici, Nikolić je, zaključio je sud na temelju provedenih dokaza, bio u lokalu Pif s druge strane ulice, u društvu dviju djevojaka, s kojima je odmah nakon ubojstva otišao u nepoznatom smjeru.

Karta u džepu

Tvrdnju tužiteljstva da je Nikolić trebao “uskočiti” ako Cappiau zakaže sud je odbacio smatrajući da bi to bila puka spekulacija. Sutkinja Mazalin napomenula je da je Nikolić očito unaprijed planirao odlazak iz Hrvatske. Naime, na sudu u Velikoj Gorici, gdje se tada protiv njega vodio drugi postupak, već je početkom ožujka 2001. najavio da odlazi na ekspediciju u Venezuelu te da u skoro vrijeme neće moći doći na sud. A u džepu je već imao i avionsku kartu za Bogotu za datum 29. ožujka.