Mlada djevojka optužila bračni par iz Sesveta da je drže zatočenu, a policija se frapirala kada je detaljnije pregledala njezin Facebook profil

Četiri dana nakon što je slučaj navodne robinje iz Tuzle, koju je, “zatočenu” držao jedan bračni par iz Sesveta, izazvao prilično veliko zanimanje javnosti u regiji, ispalo je da je čitav slučaj robovlasništva zapravo bio konstrukcija koju ne podržavaju gotovo nikakvi dokazi.

Policija je 12. siječnja ove godine zbog trgovanja ljudima uhitila bračni par iz Sesveta Amira H. (44) i Ismetu H. (43), a Općinsko državno odvjetništvo dan kasnije službeno je otvorilo istragu o njima i oboje su tada pritvoreni u Remetincu.

Krajem prošlog tjedna, međutim, tužitelji su obavijestili sud da je istraga o bračnom paru obustavljena 17. siječnja zbog nedostatka dokaza te su zatražili da se protiv njih ukine istražni zatvor, iako su njegovo određivanje sami bili zatražili samo četiri dana prije toga. Oboje osumnjičenih istog je dana pušteno na slobodu.

Zaštićeni svjedok

Kako smo neslužbeno uspjeli doznati, ključni je razlog obustavljanja istrage to što je navodna robinja, 21-godišnjakinja, na ispitivanju izjavila da je tijekom svojega navodnog ropstva mogla slobodno šetati Zagrebom, kao i činjenica da je cijelo to vrijeme na svojem profilu na Facebooku sasvim slobodno komunicirala s prijateljima, objavljivala selfieje, slala postove o šopingu po Zagrebu i slično.

Kako je nekoliko dana prije priopćilo Državno odvjetništvo, istraga protiv bračnog para bila je otvorena zbog sumnje da su od rujna 2016. do 11. siječnja 2017. prijetnjama, obmanom i zloporabom odnosa ovisnosti vrbovali, prevezli i primili 21-godišnjakinju te ju skrivali radi iskorištavanja putem prisilnog rada i služenja te činjenja protupravne radnje. Konkretno, tužitelji su sumnjali da su je Amir H. i Ismeta H. iskoristili da na njezino ime osnuju tvrtku, preko koje su zatim prali novac, i to tako da bi ga Amir uplaćivao tvrtki, a djevojka bi ga zatim podizala i vraćala ga njemu.

Direktorica

Također, na tu istu tvrtku morala je registrirati četiri mobitela koja su zatim podijelili sinovi bračnog para. Tvrtka u kojoj je 21-godišnjakinja bila direktorica doista jest osnovana i registrirana u Resniku, međutim, jako je upitno je li djevojka bila prisiljena sudjelovati u cijelom procesu ili je na sve pristala.

Tužitelji su, pak, tvrdili da se djevojka sredinom prosinca prošle godine poželjela vratiti u BiH, no da joj je zatim Amir H. zaprijetio te joj rekao da ne smije razgovarati s policijom, kao i da je poslao jednog čovjeka u BiH da joj ubije dečka, koji je živio u Tuzli. Prema svemu sudeći, upravo bi u tom odnosu 21-godišnjakinje i njezina dečka mogao i ležati ključ čitavog nesporazuma. Naime, policija i tužiteljstvo navodno su za sve doznali od svojih kolega iz bosanskohercegovačke policije, a njima je za slučaj rekao dečko 21-godišnjakinje, tvrdeći da mu se ona javila iz Hrvatske.

No, pitanje je koliko su te informacije bile točne, odnosno je li 21-godišnjakinja svojem dečku govorila istinu ili je tvrdnje o svojem statusu u Hrvatskoj malo preuveličala. Premda je 21-godišnjakinja ubrzo u Zagrebu službeno ispitana kao tzv. zaštićeni svjedok, i to videolinkom, tim ispitivanjem, navodno, nije dokazano da je doista bila držana u nekoj vrsti robovskog odnosa. Posebno nakon što su joj predočeni njezini statusi s Facebooka, iz kojih ni iz ničega ne proizlazi da je ona negdje zatočena i da joj se prijeti. Navodno joj bračni par doista jest na neko vrijeme oduzeo putovnicu, ali ne kako bi je spriječio da napusti Hrvatsku, nego kako bi je zaštitio od deportacije u BiH.

Drugo djelo

Naime, bojali su se da će se, ako je negdje legitimira policija, otkriti da joj je istekla radna viza te da će je deportirati u BiH. Bračni par je, kako neslužbeno doznajemo, nakon uhićenja tvrdio policiji da je cijela priča izmišljena. Budu li navodi o pranju novca preko tvrtke 21-godišnjakinje potvrđeni, mogla bi, s bračnim parom, završiti pod kaznenim postupkom. U tom bi se slučaju, naravno, radilo o potpuno drugoj vrsti kaznenoga djela, onome iz sfere gospodarskog kriminala, a ne o trgovanju ljudima.