MLADIĆ U ČIJEM JE AUTU POGINULA SUDIONICA FARME Bila je to vesela i opuštena večer, malo više sam popio, Edita me nagovorila da će me ona odvesti doma

Simpatična Edita Ptičar (24), sudionica nedavno okončane sezone realityja Farma, nekoliko minuta prije nego što će izgubiti život u prometnoj nesreći nadomak Ivanić Grada nesebično je odlučila, po tko zna koji put, pomoći.

No, pokazao se to kao nepromišljen potez zbog kojeg je zavila u crno svoju obitelj, ali i brojne prijatelje i obožavatelje.

Naime, kako njezin poznanik Matijas Dovranić (26) nakon večernjeg izlaska tijekom kojeg se konzumirao alkohol kobnog 14. prosinca u zoru ne bi prespavao u svom Audiju 80 na parkiralištu ispred lokala u Posavskim Bregima i tek onda krenuo kući, Edita je odlučila uzeti volan u svoje ruke. Taj tamni Audi za njezino tek jednogodišnje vozačko iskustvo bio je prevelik zalogaj. Samog slijetanja s ceste u odvodni kanal u mjestu Topolje blizu Ivanić Grada Editin suputnik, koji je pukom srećom prošao s lakšim ozljedama, ne sjeća se. U razgovoru s njim uspjeli smo rekonstruirati trenutke prije tragedije, a doznali smo i ono što je uslijedilo poslije i zašto nije mogao otići na Editin sprovod.

- Od udarca u glavu koji sam dobio dok se auto valjda prevrtao, malo se toga sjećam. Zapravo, od tih trenutaka nesreće ništa mi nije u glavi. Ne sjećam se slijetanja, no sjećam se da sam se u jednom trenutku probudio. Glava mi je bila na staklu te sam pokušavao izaći, ali su suvozačeva vrata bila toliko ulubljena da ih nisam mogao otvoriti. Vatrogasaca... eh da, sjećam se da su me oni na kraju izvukli. Njihova sam lica prva ugledao - priča za Jutarnji list suputnik poginule “farmerice” Matijas Dovranić, inače svestrani sportaš koji je svoj obol najviše dao u biciklističkom klubu s kojim je bio cestovni brdski prvak Hrvatske, a bio je i član juniorske reprezentacije.

Tragediji je, kako se prisjetio, prethodila zanimljiva večer s prijateljima. Prvo su bili u kafiću Olimp u Ivanić Gradu, gdje je Edita radila, a kad je zatvorila kafić, otišli su u Posavske Brege, točnije u kafić u kojem radi Editina majka, no tu večer je, kaže nam Matijas, radila Editina prijateljica.

- S četvoricom prijatelja sjedio sam za jednim stolom, a Edita je bila sa svojom prijateljicom za šankom. Došla nam je tijekom večeri nekoliko puta za stol. Bila je to vesela, opuštena večer. Kad smo odlučili ići kući, nisam se osjećao sposoban za vožnju. Dosta sam popio pa sam rekao da ću malo ostati u autu, da se odmorim i odspavam i da ću tek onda kući. Edita to nije prihvatila, već je rekla da će me ona odvesti. Nisam htio da me vozi, ali ona je inzistirala. Valjda sam je pet puta pokušavao od toga odgovoriti, no nije dopuštala da odspavam u autu, na zimi. Ni sam ne znam kako sam završio na suvozačevu sjedalu - opisuje Matijas naglašavajući kako se opravdano htio malo odmoriti i ispuhati da dođe k sebi.

S obzirom na to da je njegov Audi 80 bio veći od auta koji je Edita inače vozila, pitao ju je, dodaje još Dovranić, hoće li ga znati voziti.

- Rekla mi je: ‘Matijase, nemaš problema, nemaš brige!’ Polaska iz Posavskih Brega se ne sjećam. Ispred nas je, kao predvodnica, u drugom autu išao prijatelj, koji je potom, kad mene ostave, trebao Editu odbaciti njezinoj kući. Ali tri kilometra dalje sletjeli smo s ceste. Kasnije mi je prijatelj rekao da slijetanje nije vidio jer je bio malo dalje ispred nas, ali da se vratio na mjesto nesreće jer sam ga ja nazvao s mobitela i to mu rekao. Nažalost, ni toga se ne sjećam. I da, Editu sam upoznao preko tog prijatelja. Između njih se rađala ljubav, barem se tako činilo - otkriva Matijas, koji je za Editinu smrt doznao u bolnici kad su po njega došle majka i sestra. O Editi zna vrlo malo, zapravo ništa osim toga da je sudjelovala u Farmi. Nakon svega što je proživio tužan je jer je jedan mladi život okončan na ovaj način, a s druge strane neizmjerno je zahvalan što je preživio. Žali i što tragično preminuloj prijateljici nije mogao na sprovod.

- Nije mi lako nakon svega. U glavi mi je košmar. Kako sam bio prvih dana, danas sam super. Imao sam ozljede glave i dobio sam blagi potres mozga. Morao sam strogo mirovati prvih tjedan dana nakon što sam dan poslije nesreće iz bolnice otpušten na kućnu njegu. No već treći dan se zakompliciralo pa sam, umjesto na Editinu sprovodu, nažalost završio u sisačkoj bolnici. Iz nosa mi je curila krv pa su mi jedan dio morali paliti ne bi li zaustavili krvarenje - sjetno će dalje Editin prijatelj.

O svom Audiju, za koji je dugo skupljao novac, ne razmišlja. Policija ga još nije vratila jer moraju obaviti niz vještačenja. Hoće li ga popraviti, što bi mogao biti velik izdatak, Matijas još ne zna. Iako se kobne zore i vremenskih uvjeta ne sjeća, policija je na mjestu nesreće ustvrdila da je kolnik bio suh te da Edita nije vozila sredinom svog traka, nego je Audi završio u odvodnom kanalu nakon zanošenja i slijetanja na travu. Edita je svom silinom udarila u volan te glavom u staklo i krov Audija. Očevici koji su ih prvi ugledali rekli su samo: ‘Sjedili su svaki na svom mjestu. Činilo se kao da spavaju.’