NEVJEROJATNA PRIČA O SNALAŽLJIVOST DJEČAKA KOJI JE UPAO U BUNAR 'Znao je što treba raditi još dok je padao prema dnu, fascinantno...'

Zahvaljujući vlastitoj snalažljivosti, ali i spletu niza sretnih okolnosti 12-godišnji dječak iz Petrijevaca nedaleko od Valpova preživio je prošli petak pad u devet metara dubok bunar promjera 80 centimetara. Štoviše, pripadnici lokalnoga DVD-a izvukli su ga iz bunara sa samo jednom jedinom ogrebotinom na laktu.

Salonit ploča

- Može se reći da je to pravo čudo i stvarno velika sreća kako za njega i njegove roditelje tako i za sve nas u selu. Za dlaku je izbjegnuta velika tragedija - rekao je Jozo Kuštro, član DVD-a Petrijevci, koji je među prvima došao dječaku pomoći nakon što su dobili dojavu o nesreći.

Kuštro, naime, živi samo pet kuća dalje od dvorišta u Vjetrovitoj ulici gdje se dogodila nesreća. Dječak se to poslijepodne igrao s još četvero svojih prijatelja i u jednom trenutku prolazili su pokraj napuštene kuće na kojoj je skinuta i dvorišna ograda, pa ih je dječja radoznalost uvela u dvorište u kojem je, kazali su nam susjedi, do prije sedam godina živjela romska obitelj za koju nitko ne zna gdje je danas. Kuća i dvorište otad su napušteni i zapušteni. Djeca su hodala po zarasloj travi i grmlju, da bi nesretni dječak u jednom trenutku doskočio na salonit ploču koja se nalazila na tlu. Ne sluteći kakva se zamka krije, već trenutak poslije nestao je s površine zemlje. Dok su se prijatelji okrenuli, njega više nije bilo. Čuli su samo njegov vrisak, a koju sekundu poslije i zvuk zapljuskivanja vode. Dotrčali su do bezdana koji se otvorio ispod trule ploče i na devet metara dubine ugledali svoga prijatelja koji im je samo rekao da mu nije ništa.

Voda ga spasila

- Nevjerojatno je kako se odlično snašao u toj iznenadnoj i šokantnoj situaciji. Vjerujem da tako ne bi postupile ni neke starije osobe. Naime, čim je propao kroz ploču i počeo padati, podigao je obje ruke u zrak kako bi izbjegao udarce o cigle kojima je bunar ozidan i praktički poput svijeće upao u vodu koja mu je bila do pojasa. Sreća što je bilo toliko vode jer bi u suprotnome slomio noge. Koliko je bio priseban, potvrđuje i to što je odmah izvadio mobitel iz džepa da nazove 112, ali nije imao signala pa je rekao prijateljima da odu po pomoć - ispričala nam je osoba upućena u događaj. Dječakova obitelj, naime, nije htjela o tome razgovarati s nama. Poručili su samo da su neizmjerno zahvalni DVD-u Petrijevci i Hitnoj pomoći na brzoj intervenciji i spašavanju njihova sina.

Prijatelji 12-godišnjaka rastrčali su se svojim kućama, a prvi je do bunara dotrčao otac jednog od dječaka. Ubrzo su alarmirani i vatrogasci pa je Kuštro bio među prvima na mjestu događaja.

- Znao sam da je u tim trenucima najvažnije s njim razgovarati i držati ga prisebnim, ali moram priznati da mi to nije bio velik problem jer je on bio tako koncentriran i staložen da me ostavio bez riječi. Puno je pomoglo vjerojatno i to što je član našeg izviđačkog društva gdje se susretao s nekim situacijama koje su mu u ovom slučaju pomogle. Meni se tih 13 minuta od trenutka dobivanja dojave do trenutka kad smo ga predali Hitnoj pomoći činilo kao cijela vječnost, a njemu vjerojatno još i dulje. No, baš se ponašao onako junački, bez ikakva straha - istaknuo je Kuštro, posebno naglasivši činjenicu da bi mnoge ljude u takvoj situaciji uhvatila panika.

Brza reakcija

- Bunar je promjera 80 centimetara, ali vjerujte mi, a to zna svatko tko se jednom našao na dnu bunara, pogled odozdo izgleda prilično klaustrofobično tako da imate dojam kao da se rupa zatvara i da nije šira od 20 centimetara. Zato je njegovo ponašanje još fascinantnije. I ljudi iz Hitne pomoći bili su oduševljeni njegovim stavom i stanjem nakon što ga je naš dozapovjednik, koji se ljestvama spustio dolje, izvukao van - ispričao je Kuštro, pohvalivši i brzu reakciju dječakovih prijatelja.

Doznali smo da se 12-godišnjak nakon izlaska iz bunara smijao i bio dobro raspoložen, posebno kada su spomenuli da je dobro što nije dobio hipotermiju jer je o njoj upoznat putem dokumentaraca koje rado gleda na TV-u. Iz bolnice su ga vrlo brzo otpustili, nije bilo potrebe ni za RTG snimanjem jer je imao samo ogrebotinu. Prije odlaska morao je samo napraviti pet sklekova kako bi se liječnik uvjerio da je u dobroj formi. U ponedjeljak je već normalno išao u školu. I vjerojatno je svima morao pričati o avanturi koju je, srećom, preživio.