Nezaposlena domaćica Ruža Šimunković iz Pribislavca bila je optužena da je potaknula ubojstvo vlastita supruga Ante Marjanovića kako bi se domogla njegova stana i vojne mirovine. Nije ju prijavio suprug, već čovjek kojega je nagovarala da ubije Antu i njegovo tijelo baci u Dravu, a svjedoci su potvrdili da je tražila likvidatora.
Je li to mogla učiniti zdrava osoba, pitali su se mnogi koji su prije nešto manje od deset godina pročitali ovu nesvakidašnju crnokronikašku priču o supruzi iz pakla, kako su je prozvali mediji koji su tada pisali ovako:
Sudski vještak i psihijatar Nenad Horvat te klinička psihologinja Draženka Pavišić Topolnjak dali su svoje mišljenje o njoj i oba su vrlo slična, a svode se na to da ona nije bolesna osoba i da je bila svjesna svega što radi. Iako Horvat nije bio na raspravi ovog utorka, a njegovo ispitivanje u sudnici izričito traži Županijsko državno odvjetništvo, uspjeli smo doznati rezultat vještačenja koje je proveo.
- Optužena je osoba bez duševne bolesti, bez privremene duševne poremećenosti i nije ovisnica. Nositeljica je osrednje dimenzioniranog mješovitog poremećaja ličnosti s narcisoidnim i disocijalnim crtama. U doba počinjenja kaznenog djela bila je ubrojiva i znala je što radi - zaključio je psihijatar.
Gotovo isto misli i klinička psihologinja.
- Kod optuženice su registrirana odstupanja u misaonoj, afektivnoj, moralnoj i ponašajnoj sferi, koja ukazuju na poremećaj ličnosti koji odgovara narcisoidnoj strukturi sa psihopatskim obilježjima - smatra Pavišić Topolnjak.
Problemi sa zakonom otprije
Ruža Šimunković već je bila pravomoćno osuđena za krađu bankovne kartice umirovljeniku, a novac je potrošila za kupnju bunde i dviju pidžama. Bila je optužena i za pokušaj ubojstva čovjeka kojemu se predstavila kao vidovnjakinja. Prvo ga je omamila, a zatim pokušala zadaviti uz udaranje kamenom u sljepoočnicu.
Je li ona tipičan primjer osobe koja boluje od tzv. malignog narcizma nije mogao komentirati prof. dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatrije, predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb, no objasnio je što je u podlozi malignog narcizma i što čini raspon narcističnog spektra.
- Analiza ličnosti počinitelja teških kaznenih djela ukazuje da je kod njih visoko izražen patološko narcistički spektar ponašanja, a koji uključuje više kliničkih slika te se dijagnostički proteže u rasponu od narcističkog do antisocijalnog poremećaja ličnosti. Glavne karakteristike ovog spektra su nedostatak ili čak odsutnost empatije, sklonost iskorištavanju drugih ljudi, kao i nerealna slika sebe i svojih potreba. Postoji tzv. procijep selfa, viđenje sebe nije u skladu s realnom slikom te se unutar ovog procijepa razvijaju i nerealna očekivanja od drugih ljudi, uz temeljno nerealno viđenje samog sebe koje je okolini često vrlo upadno. Temeljni psihološki mehanizam obrane je rascjep, koji se očituje kao crno-bijeli doživljaj realnosti. Pri tome sebe uglavnom vide idealizirajuće (kao heroja ili žrtvu - bijeli dio prizme), a druge vide uglavnom kao ugrožavajuće ili čak progonitelje (crni dio prizme). Kada dožive emocionalnu povredu, nemaju kapaciteta psihički je proraditi, nego mora reagirati na tjelesnoj razini, često kroz trenutačno i vehementno oslobađanje vlastitih teških osjećaja, putem impulzivnih i nepromišljenih reakcija jer nemaju kapaciteta za toleranciju frustracije - kaže prof. Marčinko.
Glavni elementi malignog narcizma obilježja su narcističnog poremećaja ličnosti, uz dodatne antisocijalne crte ličnosti, sadizam blizak egu kao i paranoidni (nerealno utemeljen) osjećaj ugroženosti. S obzirom na njihov doživljaj da zaslužuju posebna prava, maligni narcisi često ne poštuju društvene norme te su često počinitelji kaznenih djela, od krađa do ubojstava.
Kako objašnjavaju motive
O tome kako počinitelji tih kaznenih djela objašnjavaju motive zločina, prof. Marčinko kaže:
- Kada ih se pita za motive počinjenja kaznenih djela, uglavnom nude objašnjenja da se radilo samo o reakciji na to što su ih drugi povrijedili, dakle nude objašnjenja koja nisu temeljena na realnoj istini. Potreba za agresijom kao načinom samopotvrde, sklonost uništavanju, bijesu i jaka želja za osvetom dio su sadističkog elementa malignog narcizma. Pritom često osjećaju mržnju, koja ih može potpuno impregnirati i psihološki paralizirati te se brane od njega tako da je projiciraju na druge. U podlozi su jaki deficiti identiteta i morala kao važnih sastavnica ličnosti koje nastaju tijekom formiranja ličnosti. Neizgrađenost ili difuzija identiteta obično je praćena nizom kontradiktornosti u doživljaju i ponašanju pa, na primjer, mogu imati istovremeno prazninu i biti skloni impulzivnim reakcijama na povredu. Isto tako, mogu biti istovremeno arogantni izvana, a bojažljivi u unutarnjem svijetu. Empatijski deficiti onemogućuju im dobre odnose s drugima i stvaraju temeljni nedostatak socijalne ispunjenosti. S obzirom na problematičan superego (savjest i moral), smanjen im je ili potpuno reduciran kapacitet za osjećaj žaljenja ili krivnje za djela koja su počinili. Američki psihijatar Michael Stone bavio se istraživanjem zla u kontekstu počinitelja teških kaznenih djela te je napravio i ljestvicu zla. Na vrhu ljestvice zla po njemu su serijski ubojice koji imaju u visokom postotku obilježja malignog narcizma - kaže prof. Marčinko.
Narcistička povreda ne mora biti realna, nego je u velikoj mjeri imaginarna i okidač za teška kaznena djela, a počinitelji sram doživljavaju do razine nepodnošljivosti.
- Posramljenje ih psihološki slabi i udaljava od zdravih mehanizma obrane pa agresivna djela postaju loš pokušaj vraćanja kakvog-takvog samopouzdanja. Istraživanja pokazuju kako je kod značajnog dijela počinitelja teških kaznenih djela riječ o patologiji iz kruga težih poremećaja ličnosti uz sindrom malignog narcizma. Iako se psihopatija i antisocijalni poremećaj često spominju u istom kontekstu, prof. Marčinko naglašava da postoje razlike koje opisuje kroz narcistični spektar. Narcistični spektar ide kroz raspon pet modela funkcioniranja. Najniža (prva) razina je maligni narcizam, iznad kojega je blaža forma antisocijalnog poremećaja ličnosti (druga razina), zatim dolazi postojanje psihopatskih crta (treća razina) i antisocijalni poremećaj ličnosti u punoj formi (četvrta razina). Na vrhu hijerarhije je psihopatija u punoj formi (peta razina ovog spektra). Dakle, psihopatija u punoj formi rezervirana je za relativno manji broj slučajeva u ovom spektru - zaključuje prof. Marčinko.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....