Optuženi Radoje na suđenju za smrt maloljetnice: ‘To nisam ja učinio, uzmite DNK mog polubrata‘

Nepravomoćnu presudu za smrt 16-godišnjakinje u stanu u novozagrebačkom Sopotu lanjske veljače, kojoj je davao drogu na korištenje te joj na Valentinovo zadao 15 udaraca po tijelu, nakon čega ju je ugušio jastukom a njezino tijelo umotao u tepih i odbacio ga u podrum susjedne zgrade, optuženi Radoje Rožek (31) čut će u petak. Na današnjem ročištu osim završnih govora tužiteljice, koja kaže da je Rožeku dokazana krivnja za oba kaznena djela na štetu pokojne djevojke, Rožekova braniteljica ističe suprotno da mu krivnja dokazana nije jer da personaliziranih dokaza osim materijalnih indicija, nema.

Sutkinja je potom upitala Rožeka, nakon detaljnog rezimiranja cjelokupnog predmeta predstavnice optužbe, ima li što dodati pa je optuženi kazao: "Smatram se nevinim! Nisam počinio to djelo. Nemam ništa drugo za dodati osim da mi je jako žao zbog smrti. Međutim, nisam joj ja zadao tih 15 udaraca."

- Pa odakle onda na licu pokojnice ti hematomi koje je utvrdio vještak? - zanimalo je sutkinju na što se Rožek dopunio da dok "ju je oblačio (prije zamatanja u tepih o.pa) nije vidio ozljede po tijelu".

'Uzmite DNK Ivice B.'

-Tražim da se za mojim polubratom Ivicom B. raspiše Europski uhidbeni nalog. Vidite i sami da osim njezinog DNK ima još nečiji, nepoznate osobe, a taj DNK nije moj. Njoj je u brisu nađen kokain, a ja kokain nisam nabavljao. Uzmite DNK Ivice B. - zavapio je Rožek u sudnici na kraju sudskog postupka, no sud je zaključio da je Ivica B. u vrijeme svirepog zločina u Sopotu, bio u centru Zagreba i da je s Rožekom pokušavao stupiti u kontakt telefonski ali mu se nije javljao na telefon.

S obzirom na novi moment, a u odnosu na Rožekovu obranu u kojoj on tvrdi da je jutro na dan ubojstva bio u Domu zdravlja te preuzeo tjednu terapiju, nakon čega je uzeo odmah jednu bočicu metadona, a nešto kasnije još njih nekoliko uz tablete normabela pa su ga kući tako "urokanog" vodili prijatelji, od njegove liječnice na zahtjev suda stigao je dopis prema kojem je po terapiju išao dan prije ubojstva. Pa je tako u skladu s time, na ročište pozvana ponovno vještakinja kako bi se očitovala na optuženikovu ubrojivost jer je prema prethodnim podacima o pretjeranom korištenju droge na dan ubojstva, bio srednje smanjeno ubrojiv u vrijeme zločina.

- Ostajem kod smanjene ubrojivosti, ali ovoga puta u blažem stupnju s kontrolom upravljanja svojih postupaka - zaključila je vještakinja otežavši Rožeku njegov status.

'Zvao je dobavljače droge'

Analizirajući optuženikovu intenzivnu telefonsku komunikaciju na dan ubojstva kada se probudio ujutro, tužiteljica je podsjetila između ostaloga u završnom govoru kako je Rožek u vrijeme kada tvrdi da je zatekao maloljetnicu na krevetu mrtvu i hladnu, zapravo telefonom zvao dobavljače droge. Ujedno je nešto kasnije kontaktirao i prijatelje na mu svrate u stan na druženje i da usput sa sobom donesu drogu. No društvo mu je reklo da mu neće doći pa je Rožek, ponovno, počeo zvati jednog od dilera. Pritom je, smatra tužiteljstvo, bio bijesan jer je vidio da je maloljetnica uzela njegovu dozu heptanona pa se smatra da je to bio okidač da se nad njom iskali. Sutradan, nakon što se već riješio tijela i skrivao se u stanu ne želeći otvoriti policiji, Rožek je zvao jednog susjeda u zgradi rekavši mu da se nalazi u Šibeniku.

Tužiteljica je podsjetila i da je prvih mjeseci pritvora Rožek pisao velikogoričkom sudu da je nevin, da dobro istraže slučaj, pritom ukazujući na druge ljude kao moguće ubojice. Jedan je bio prijatelj koji u vrijeme ubojstva nije uopće bio u Zagrebu, a drugi je njegov polubrat koji se u kobno vrijeme nalazio u centru grada i kojeg je ranije već bio izbacio iz stana van.

I dok Rožekova braniteljica traži oslobađajuću presudu, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Velikoj Gorici traži da se Rožeka kazni i osudi po zakonu. Dok je detaljno objašnjavala porijeklo stravičnih ozljeda koje je zadobila maloljetna žrtva dok joj je stiskao dotok zraka, pa se otimala i borila za zrak pritom zadobivši oguljotine kože lica, prsnog koša i leđa, razderotine usnice, edem mozga.... njezina majka u sudnici nije prestajala plakati.

'Nisam joj dao drogu'

Podsjetimo, Rožek je negirao krivnju tvrdeći, između ostaloga, da maloljetnici nije dao drogu, da je bila draga osoba koju je sklonio s ulice, da je kasnije doznao da nije punoljetna, ali i da joj je njegov polubrat Ivica ubrizgao u ruku njegovu terapiju heptanona.

- Ona je dosta velike količine amfetamina i marihuane konzumirala. Za marihuanu nisam pomislio da bi joj mogla naštetiti, ali za speed jesam jer sam načuo da ima aritmiju srca. Međutim, ja joj to nisam mogao zabraniti. Uostalom, čak je i ona za drogu dala novca od prodaje laptopa i mobitela. Joint je išao iz ruke u ruku pa tako i njoj, a speed se šmrkao s pladnja - jer kako drugačije? Da je ona dijete doznao sam kad su on i prijatelj napustili stan i ja sam ostao sam s njom. Znate, ja od 13. godine konzumiram marihuanu, a od 2011. sam u registru ovisnika te sam koristio razne droge, a zadnje je bilo da sam se dohvatio, nažalost, i heroina - branio se Rožek na prethodnom ročištu tvrdeći da je na dan ubojstva popio veliku količinu Normabela, terapiju i marihuanu. Prijatelji su ga zatim, ispričao je dalje, odnijeli do kuće gdje je spavao sve do sutradan u 13 sati, nakon čega je izašao do pekare, a da je ona još spavala. Po povratku kući se istuširao, a kad je otvorio vrata sobe, maloljetnica je spavala i dalje.

- Bila je hladna. Pokušao sam joj pružiti prvu pomoć dajući joj umjetno disanje. Masirao sam joj srce i primijetio da joj desna ruka visi uz krevet, špricu i iglu na podu, da je na zapešću imala hematom i da si je špricom ubrizgala moju terapiju. Ugledao sam sukrvicu i pjenu na ustima. Satima sam nakon toga sjedio u sobi. Uhvatila me panika. Pušio sam cigaretu za cigaretom, uzeo Normabele. Nisam se uspio smiriti. Negdje oko ponoći izašao sam van prošetati i vidio kraj jedne zgrade otvorena limena vrata i podrum. Vratio sam se u stan, obukao tijelo i omotao ga u tepih koji sam našao na stubištu zgrade. Malo sam ju nosio, ali je bila teška pa sam ju na kraju vukao. Prvo za noge pa za glavu. I ostavio ju na stepenicama. Vratio sam se u stan, sjedio nervozan i nemoćan i pušio marihuanu - opisao je Rožek sramotne trenutke kad se odlučio riješiti tijela i sakriti zločin. Mislio je, kaže, da se s njim to neće uspjeti povezati.