OSMOGODIŠNJAK SLUŠAO GLAZBU NA MOBITELU KAD JE NA NJEGA NALETIO VLAK? Strojovođa nije ni osjetio da ga je vlak udario, a prvi ga je ugledao vršnjak

Madžarevo nadomak Novog Marofa od ponedjeljka ujutro obavijeno je tugom. Stanovnici su pod šokom nakon što je oko 7.40 sati kod pružnog prijelaza pod jurećim putničkim vlakom život izgubio osmogodišnji dječak R. F., njihov umiljati mještanin.

Dodatno zaprepašćuje činjenica da strojovođa nije ni osjetio kada je vlak udario dječaka pa je nastavio vožnju, da bi pola sata kasnije doznao od policije da je na njegovoj ruti, iz smjera Varaždina prema Zagrebu, ugašen jedan dječji život. Ne postoje riječi utjehe za roditelje dječaka kojeg je, otkrivaju nam rođaci, često do škole znao pratiti maleni psić, koji se potom sam vraćao kući. Je li osmogodišnjak imao četveronožnu pratnju i kobnog jutra, međutim, nije poznato.

Jeziv prizor

I dok se još utvrđuje što je školarca, učenika drugog razreda tamošnje područne škole, natjeralo da kobnog jutra na putu prema školi hoda uz samu prugu, mališanov vršnjak koji je u tome trenutku hodao iza njega, ali po puteljku paralelnom s prugom, zanijemio je od viđenog prizora. Upravo je taj dječak, govore nam utučeni rođaci preminuloga, odjurio kući i alarmirao obitelj čim je vidio R. F. kako leži na pruzi kojom je netom prošao vlak.

- Ne možemo vam opisati u kolikoj se tuzi utapamo. Ali doslovno. Nekoliko metara iza našeg R. F., koji je išao u školu, hodao je drugi dječak, vršnjak. No ne znamo je li vidio kako je vlak zakačio našeg mezimca ili je samo vidio jeziv prizor kako nepomično leži uz šine. Taj dječak je u suzama i pod šokom otrčao kući svojoj mami i rekao: ‘Rafo leži na pruzi i ne miče se!’ Ona je odmah zvala rođaka koji radi u Općini Novi Marof i koji je odmah dojurio do mjesta tragedije i pritom zvao policiju i Hitnu pomoć. Nažalost, mogli su samo konstatirati mališanovu smrt. Nema goreg nego kad roditeljima umre dijete.

Majci pozlilo

Dječakovoj majci, koja je u to vrijeme bila u kući s trogodišnjom kćerkicom i koja je pola sata prije toga ispratila sina u školu, je pozlilo. A otac je bio na poslu u Zagrebu kamo putuje svakodnevno - priča za Jutarnji list rođakinja tragično preminulog osmogodišnjaka iz Madžareva. Selo je malo, pojašnjava nam, pa školarcima do škole treba 15-ak minuta. Iako ih se svakodnevno upozorava na opasnosti koje vrebaju na pruzi i uz nju, djeca su “jedan dan oprezna, a drugi dan se ponašaju kao da su pušteni s lanca te si vole skratiti put”.

- On vam je bio jedno predivno dijete. Tih, umiljat i povučen, a u isto vrijeme jako živahan. Ne govorim vam zato što je moj nećak. Nego to misli cijelo selo. Nije imao posebne dječje želje. Sve što je imalo veze sa seoskim životom ga je zanimalo. Rado je išao s ocem svugdje, počevši od odlazaka u šumu po drva, volio je s njim popravljati auto, nekad se danima nije odvajao od kliješta i alata. Završio je prvi razred uspješno. Imao je predmete koji su ga manje zanimali od ostalih, ali tako to obično bude.

Obožavao je starijeg brata koji ide u šesti razred i svoju malenu sestricu. Bio je važan kad ga se angažiralo za nešto oko nje - otkriva nam još rođakinja stradalog dječaka pojašnjavajući da mu je otac bio uzor, da je htio biti poput njega “majstor zanata, da se u sve razumije”.

Mještani Madžareva također su pod šokom te još ne mogu vjerovati da se tragedija dogodila.

- Po selu kruži priča da je u neposrednoj blizini mjesta stradavanja bilo više djece koja su počela trčati po pomoć susjedima, čim su vidjeli grozotu.

Svakodnevno ponavljamo djeci da oprezno prelaze prugu, da vlak nije spor, da strojovođa ne može učiniti čuda ako netko naglo izleti pod vlak. Neki mještani kažu i kako je R. F. zaostao za školarcima dok su prelazili šine, a pojavila se priča i da je slušao muziku na mobitelu pa da zato nije čuo nadolazeći vlak. Ne mogu ni pojmiti kako je teško njegovim roditeljima - rekla nam je jedna mještanka. Drugoj se, pak, dječak usjekao u pamćenje po svojoj dobroti.

Dobar kao kruh

- Njegova se dobrota, kako se ono kaže, mogla mazati na kruh.

Nema dana kada nas starije u prolazu nije pitao: ‘Teta, kak ste? Jel vam kaj treba?’ U glasu mu se osjetilo da nije pitao iz čiste kurtoazije, nego je to bio dobar kućni odgoj - govori ne skrivajući suze druga mještanka čiji je unuk sa stradalim dječakom išao u školu.

Iz PU varaždinske poručuju da je u tijeku policijski očevid kojim će se utvrditi sve okolnosti koje su dovele do tragedije.

Istodobno, u kuću preminulog školarca slijevaju se rijeke ljudi ne bi li izrazili sućut i ponudili potrebnu pomoć.

Život uz prugu je opasan, svjesni su toga svi te su navikli na zvučne signale dok vlakovi prolaze, no nitko od mještana s kojima smo porazgovarali kobnog jutra nije čuo vlak i njegovu sirenu. Beživotno tijelo osmogodišnjaka prevezeno je na Odjel patologije varaždinske Opće bolnice na obdukciju, nakon čega će biti izdana dozvola za ukop.

O nesreći je policija obavijestila i tužiteljstvo pa će se obaviti sva potrebna ispitivanja kako bi se ustanovilo kako je došlo do tragedije koja je duboko potresla novomarofski kraj.

Bude li bilo potrebe, i vršnjacima poginulog dječaka škola će organirati pružanje psihološke pomoći jer su i oni u šoku zbog nesreće koja se dogodila samo nekoliko stotina metara od njihove osnovne škole u Madžarevu.