‘Pendrekom me tukao po stražnjici i leđima, vrištao sam od bolova. Te oči, taj pogled, se ne zaboravljaju‘

Zoran Janković, Ilija Ačkar i Željko Marić, trojica vukovarskih branitelja i logoraša srpskih koncentracijskih logora u četvrtak su na Županijskom sudu u Osijeku posvjedočili da je optuženi Vojislav Medić, kojemu se u Osijeku sudi za ratni zločin nad vukovarskim zarobljenicima, isti onaj Medić koji ih je ispitivao u logorima u Srbiji, zlostavljao, tukao... Janković je dodatno ustvrdio i da je to ista osoba koja se krajem kolovoza ili početkom rujna pojavila u Vukovaru, u stožeru Blage Zadre, kao netko iz MUP-a RH, tko je donio naoružanje i došao vidjeti što još treba vukovarskim braniteljima.

Medić, pak, i njegov odvjetnik Tomislav Filaković i dalje ustrajavaju u tvrdnji da je u ovom slučaju riječ o zamjeni identiteta, da on nije osoba koja treba sjediti na optuženičkoj klupi, jer, kako naglašavaju, ima alibi za sve inkriminirane dane, a prema kojima u to vrijeme nije bio u Vukovaru, Sremskoj Mitrovici ili Stajićevu, već na svom radnom mjestu istražnog suca na Vojnom sudu u Beogradu. Janković je ispričao kako se s Medićem prvi put susreo krajem kolovoza ili početkom rujna 1991. u stožeru Blage Zadre te da su popili kavu i pričali o obrani Vukovara. A onda je, veli, istog Medića susreo u logoru zatvora u Sremskoj Mitrovici.

- Ušao sam u sobu za ispitivanje i pognuo glavu, a onda je netko rekao: "Jankoviću, prijatelju, digni glavu, ajde da popijemo kavu i rakiju, jer si i ti mene lijepo ugostio." Kada sam podigao glavu vidio sam u vojnoj uniformi s kapetanskim činom, istog čovjeka kojeg sam nekoliko mjeseci ranije vidio na Trpinjskoj cesti i koji mi se tada predstavio kao Medić. Rekao mi je da zna sve o meni, da sam sudjelovao u planiranju čišćenja ulica i protjerivanja Srba, pitao me tko je pobio njegove vojnike, teretio da sam rušio ustavni poredak Jugoslavije, da sam pripadnik ustaške vojske i tjerao da popišem neki papir. On je tražio da priznam ili ću dobiti batine koje neću preživjeti. Nisam htio ništa potpisati, a on me prebacio preko stolice i pendrekom tukao po stražnjici i leđima. Ni sam ne znam koliko sam udaraca dobio, prije nego što sam pao u nesvijest – ispričao je Janković, dodavši kako ga je Medić tukao u 2-3 navrata, "govorio mi je da nas Hrvatska ne treba, da nikada neću izaći, da zna gdje mi je obitelj u Zagrebu, da može njima nauditi ako ne priznam..."

Optuženi podnio kaznene prijave protiv svjedoka

- Bio sam na prepoznavanju i prepoznao sam optuženog Medića kao osobu koja me u logoru ispitivala – ustvrdio je Janković. Kazao je i kako je tijekom ispitivanja u Mitrovici nosio običnu vojnu odoru s činom kapetana. Medić je njegovom iskazu prigovorio u dijelu u kojem je rekao da ne zna kakve su mu bile oči "a u zapisniku o prepoznavanju stoji da me prepoznao po očima." Filaković je uložio primjedbu na Jankovićev iskaz, kazavši da je nevjerodostojan te pobrojavši koliko je i kojih radnji Medić kao istražni vojni sudac obavio u inkriminirano vrijeme "što znači da nije mogao biti u isto vrijeme na različitim mjestima."

Filaković je rekao i da je Medić protiv Jankovića, ali i ostalih svjedoka koji su bili na prepoznavanju, podnio kaznene prijave zbog lažnog prikazivanja. Željko Marić je, pak, rekao kako mu se Medić u Sremskoj Mitrovici, čuvši da je on sin Pere Marića, obratio riječima: "Ti si Perin sin? Gdje si ti bio cijelo vrijeme, kako ja tebe nisam vidio u Mjesnoj zajednici među onim manekenima u američkim maskirnim odorama? Ti si Perin sin, ti sve znaš. Hajde da te čujem o naoružavanju, ispitivao me o Zadri, Merčepu, Glavaševiću..."

- Odgovorio sam mu da ne znam ništa o tome. Imao je kožni pendrek i počeo me tući po zglobu, a onda je nastavio po cijelom tijelu. Pitao me gdje je tatina pumperica, ja kažem ne znam ništa o tome. Uhvatio se toga, ne odustaje i odjednom me upita gdje je pumperica s kojom je tata pucao u ormar u našoj kući. Sad ja vidim da on zna. Ja mu kažem da to nije tatina, nego susjedova pumperica. Kasnije, kada smo izašli iz logora pitao sam tatu kako je Medić znao da je on pucao u ormar, a on mi je odgovorio da je to mogao čuti od jedne osobe koja je isto s nama bila u logoru – kazao je Marić, koji se, kaže, posebno iznenadio kada mu je Medić na jednom ispitivanju pokazao službenu policijsku zabilješku koju je Marić potpisao vezano uz jednu akciju 4.7.1991. u Vukovaru.

- Ja sam to prvo negirao, ali kada mi ju je pokazao priznao sam da je to moja zabilješka, a on mi je rekao da imaju sve o nama. Kazao mi je i da je on bio u toj akciji, ali na suprotnoj strani. Tukao me po zadnjoj loži, stražnjici, leđima, vrištao sam od bolova... - pričao je Marić, koji je također bio na prepoznavanju i potvrdio da je riječ o istoj osobi.

- Ta strukturu očiju, taj pogled, to se ne zaboravlja... Meni je bilo dovoljno vidjeti njegove oči, lice s godinama stari i propada, ali oči se ne mijenjaju. Prepoznao sam ga isključivo po očima. Nakon razmjene više ga nikada nisam vidio do prepoznavanja - kazao je, a Medić ga je upitao može li objasniti što to znači struktura očiju

- To da se takve oči ne zaboravljaju, a evo sada vas poznajem po glasu. Jako dobro vas poznajem po glasu – rekao je svjedok, dodavši i kako je za prezime Medić čuo od drugih suboraca. I na njegovo svjedočenje obrana je uložila primjedbu, a Medić je dodao kako je od 1.7. do 7.7.1991. bio dežuran na Vojnom sudu u Beogradu, dok je za konkretan datum 4.7. naveo imena osoba koje je ispitivao.

I Ačkar je potvrdio da je Medić ista osoba koja ga je ispitivala i tukla u logoru, a za njegovo ime doznao je od Pere Marića, Željkova oca, koji mu je rekao da Medića zna iz Vukovara, da je bio kod Zadre u zapovjedništvu.

Odbijena jamčevina, nema obrane sa slobode

- Svjedok je nevjerodostojan. Danas tvrdi da je iza njega taj ispitivač, iako ga od 1992. nikada nije vidio, niti je bio na prepoznavanju. Neživotno je i nelogično da tako prepozna osobu koju nije vidio 31 godinu, a kako ga je nedavno vidio na televiziji očito je da na temelju toga zaključuje da je riječ o istoj osobi – kazao je Filaković.

Iako je obrana tražila da se Medića pusti da se brani sa slobode, ponudivši jamstvo od 30.000 eura, oduzimanje putnih isprava i drugih dokumenata te ostanak u Osijeku do završetka postupka, sud je to odbio zbog opasnosti od Medićeva bijega u Srbiju, gdje inače živi, a koja ne izručuje optužene i osumnjičene za ratne zločine.

Inače, tužiteljica Mirjana Zubčević iz Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku kazala je da izražava "sumnju u vjerodostojnost dostavljene dokumentacije, koja je u Srbiji pribavljena u gotovo rekordnom roku, a mi nikada nismo od njih dobili odgovor na brojne zahtjeve, a kamoli dokumentaciju, posebno onih dijelova koji nisu ovjereni i koje je svojim istraživanjem pribavio odvjetnik optuženoga iz Srbije."

- Tražim da se službenim putem pribavi od Ministarstva obrane Srbije dokumentacija koja nije ovjerena – rekla je Zubčević, na što je Filaković kazao "izgleda da je zabranjeno skupljati dokaze koji idu u prilog optuženome."

- To smo predlagali i u istrazi, dokumentaciju smo u spis dostavili u cilju da se provjeri vjerodostojnost i utvrdi alibi ovog čovjeka. Tužiteljica je to odbila napraviti i sad smo ovdje gdje jesmo. Da smo provjerili vjerodostojnost, suđenja ne bi bilo. Sud zna i da je optuženi protiv nje podnio kaznenu prijavu u Slavonskom Brodu, postavlja se pitanje njezina legitimiteta. Idemo utvrditi ima li ovaj čovjek alibi ili nema. Ne protivimo se nijednom dokaznom prijedlogu optužbe, želimo da se sve utvrdi – rekao je Filaković, a Medić predložio da se vjerodostojnost utvrdi i od strane jednog od članova vijeća. Zubčević je odgovorila da je DORH radio ono što je trebao. Sudac Mirko Ljubičić na kraju je rekao kako će se tražiti provjera vjerodostojnosti te dokumentacije.