Počelo suđenje Šišljagiću za izvlačenje novca iz županijskog proračuna

OSIJEK – „Sve je počelo onog trenutka kada sam početkom 2011. ušao u HDSSB. Tada me je župan Vladimir Šišljagić pitao poznajem li neke povjerljive privatne poduzetnike koje bih preporučio za transakcije u kojima bi oni dobili poticaje od Županije, a onda dio novca vratili županu. Rekao mi je i da se time djelomično, odnosno možda i u cijelosti financira rad stranke,“ riječi su Zlatka Maksimovića, nekadašnjeg predsjednika Skupštine Osječko-baranjske županije i člana HDSSB-a.

Ključnog svjedoka USKOK-a na suđenju županu osječko-baranjskom Vladimiru Šišljagiću (HDSS) i tadašnjem pročelniku županijske Agencije za razvoj Martinu Marolinu, koje se tereti da su tijekom 2011. i 2012. „koristeći svoj položaj i ovlasti po unaprijed smišljenom dogovoru izvlačili novac iz županijskog proračuna.“ U ovom slučaju riječ je o 122 tisuće kuna za koje USKOK sumnja da su završile kod Šišljagića i Marolina, pri čemu je Maksimović bio posrednik. On se inače prije početka glavne rasprave nagodio s USKOK-om za što je dobio 11 mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine.

Šišljagić i Marolin kazali su da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret. I dok je Darko Dodig, u ime USKOK-a, rekao da će dokazati njihovu krivicu, Šišljagićev odvjetnik Radan Kovač kazao je da u ovome nema kaznenog djela, niti protupravnog ponašanja te da je njegov branjenik „žrtva lažnog terećenja od strane Maksimovića i njegove supruge Ane, a sve iz osvete jer je izbačen iz HDSSB-a.“ Dodao je i kako je USKOK tijekom istrage nezakonito postupao pokušavajući utjecati na svjedoke.

Marolinov odvjetnik Renato Ivanović kazao je da njegov branjenik nije tražio, niti dobio bilo kakav novac, a jedinu štetu, ako je ima, mogle bi imati tvrtke koje koje se u optužnici spominju, dok bi kazneno mogle odgovarati osobe koje su u tim tvrtkama odgovorne. Maksimović je, inače, u svom svjedočenju vrlo detaljno govorio o okolnostima kako su ove transakcije dogovarane. Bilo je riječ o pet tvrtki u vlasništvu njegovih prijatelja, a prva isplata dogodila se u lipnju 2011. u hotelu Central na rođendanskoj proslavi njegove kćerke, gdje je bio i Šišljagić.

"Iako je sve trebalo početi u rujnu, župan je inzistirao da mu moj prijatelj Vlado Kolak, vlasnik tvrtki Kera-Kamex i Jabuka već u lipnju preda 25 tisuća kuna. To se i dogodilo u Centralu. Kolak je Šišljagiću predao kuvertu u kojoj je bilo 25 tisuća kuna u apoenima od 500 kuna, a sve je to vidjela i moja supruga Ana", ispričao je Maksimović, koji je potvrdio da su svi vlasnici tvrtki koje je kontaktirao pristali na prijedlog. Potom je, ispričao je, Marolin pripremio materijale, a Šišljagić odobravao isplatu. Novac je tvrtkama uplaćivan sa županijskog proračuna, a njihovi vlasnici potom su oko 80 posto uplaćenog iznosa vraćali nazad. Preostalih 20-tak posto ostajalo je njima da mogu platiti porezna davanja državi. Kao nagradu za to, pak, obećavano im je da će dobivati poslove od Županije poput izgradnje sportske dvorane ili poslova s Hrvatskim vodama, Vodovodom Osijek, nabavu tonera za Županiju ili iscrtavanje prometne signalizacije... Osim spomenutih, riječ je o tvrtkama Čip, Tehno centar i Parangal. Maksimović, pak, nema saznanja jesu li ti poslovi realizirani.

"Druga tranša isplate od 40 tisuća kuna dogodila se u rujnu u Šišljagićevoj kući. Tada sam mu donio i jabukovaču koju mu je Kolak poklonio, ali i onu tepsiju u kojoj je bila pita sirnica, a koja se posluživala na rođendanu u Centralu i koja se županu jako svidjela", ispričao je Maksimović.

Sljedeće isplate bile su potkraj godine. Vlasnici tvrtki novac bi donosili Maksimoviću, a on ga je prosljeđivao Šišljagiću i Marolinu. Međutim, kada im je predavao novac bili su sami, tako da svjedoka tog čina nema, kao što nitko nije nazočio niti kada je Šišljagić tražio Maksimovića da im pronađe partnere za ove transakcije. Inače, Kolak se navodno htio i učlaniti u HDSSB, „ali je župan rekao da to nije dobro, jer bi teško bilo opravdati da poslove od Županije dobija član stranke.“