Poduzetnik iz Opuzena ide u zatvor na tri godine: Veletržnicu je oštetio za 1,1 milijun eura

Poduzetnik Andrija Popović (58), bivši direktor ugasle tvrtke Veletržnica Opuzen, ipak će u zatvor i to na tri godine. Odlučio je to Visoki kazneni sud RH potvrdivši prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Dubrovniku kojom je utvrđeno da je Popović, kako direktor i jedini član Uprave s ovlastima zastupanja i upravljanja imovinom društva Veletržnice Opuzen d.o.o., počinio produljeno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju kojim je oštetio tu tvrtku za preko 1,1 milijun eura.

Točnije, prema presudi, od siječnja 2004. do prosinca 2012. godine Popović nije s imovinom društva pažljivo upravljao niti je sredstva na računu veletržnica namjenski koristio. To se odnosi na pribavljanje nezakonite imovinske koristi sebi i drugima, a na štetu Veletržnice koja ni do danas još, piše Dubrovački vjesnik, nije izgrađena. Isti medij je naveo da je Fond za razvoj i zapošljavanje dokapitalizirao Veletržnicu Opuzen i na račun tvrtke, otvoren kod RBA Austria, u listopadu 2005. doznačio 2,5 milijuna kuna. U kolovozu 2006. godine bespovratno je doznačio 9,5 milijuna kuna na račun tvrtke kod Credo banke. Međutim, od 17. siječnja 2004 do 24. svibnja 2012. Popović je sa žiro-računa u RBA uzeo 139.307 kuna gotovine poslovnom Mastercard- karticom, a sa šaltera blagajne još 219.190 kuna bez da je trošak novca opravdao ikakvim računima nego je 358.497 kuna sebi zadržao.

Popović je kao direktor Veletržnica Opuzen, u ime te tvrtke neosnovano sklapao ugovore o zajmu s raznim tvrtkama, odnosno pravnim osobama u ukupnom iznosu od 8,839.500 kuna, a da nije ugovorio i osiguranje povrata sredstava. Tako je u ime Veletržnica kao zajmodavca, piše dalje Dubrovački vjesnik, sklopio ugovore te NK Neretvanac iz Opuzena 2005. godine isplatio dvije a u 2011. godini još jednu pozajmicu od 40.000 kuna. Gradu Opuzenu je u ožujku 2005. posudio 500.000, a od rujna 2006. do veljače 2007. još 600.000 kuna, dok je 2005. godine komunalnom poduzeću Čistoća Opuzen posudio 60.000 kuna, a iste je godine i tvrtki Lapis lazuli 300 tisuća kuna.

Opuzenskom Centru za poduzetništvo Popović je od 2006. do 2009. četiri puta posudio 195 tisuća kuna, a Poduzetničkoj zoni Opuzenu veljači 2007. pozajmio je 300 tisuća kuna, lipnja 2007. trgovačkom društvu Pauk d.o.o. pozajmio je 250 tisuća, a Hrvatskom odbojkaškom poolu od prosinca 2007. do siječnja 2008. u četiri navrata ukupno 80 tisuća kuna. Siječnja 2008. godine posudio je trgovačkom društvu Fulgur d.o.o. 300 tisuća, a trgovačkom društvu Verona d.o.o. od studenog 2007. do svibnja 2008. u četiri pozajmice posudio ukupno 1,480 milijuna kuna. Godine 2008. u veljači, srpnju i studenom pozajmljuje trgovačkom društvu Indigo Plavo d.o.o. kojem je osnivač i vlasnik njegova supruga Ivana Nikolić Popović ukupno 2,546.500 kuna, a iste godine u lipnju odobrava pozajmicu trgovačkom društvu Gusari s Neretve d.o.o. od 60 tisuća, a u studenome tvrtki Generalšport pola milijuna te Počasnom Bleiburškom vodu 100 tisuća kuna, a srpnja 2010. godine još 30 tisuća kuna.

Kulminacija pozajmica uslijedila je 2009. godine, kada Zadrugi neretvanski branitelji posuđuje 300 tisuća, a Zadrugi neretvanskog branitelja 287 tisuća kuna. Ugovor o pozajmici od 20 tisuća kuna sklapa s trgovačkim društvom Croatiamex, ali im uplaćuje samo 10 tisuća kuna, dok trgovačkim društvima Propik d.o.o. i Isar d.o.o. pozajmljuje 150.000 odnosno 50.000 kuna. Od veljače 2009. do siječnja 2011. godine sklopio je čak osam ugovora o zajmu u visini 1,025 milijuna kuna s trgovačkim društvom Opus gradnja d.o.o. kojem je osnivač i vlasnik njegova majka Iva Popović. No, s tom je tvrtkom listopada 2010. godine sklopljeno šest aneksa ugovora kojima je rok otplate produžen do 2016. godine dok je, unatoč milijunskoj vrijednosti ugovora, majčinoj tvrtki uplaćena 861 tisuća kuna. U lipnju 2010. udruzi Hrvatski povratnici iz inozemstva posudio je 50.000 kuna, a siječnja 2011. sklopio ugovor o zajmu 125.000 kuna s tvrtkom Indigo partneri d.o.o. kojem je on osobno osnivač i vlasnik.

Spomenutim su ugovorima zajmoprimcima isplaćeni novci, ali nastala dugovanja oni nisu vratili Veletržnici Opuzen d.o.o. Nakon toga je asignacijama i cesijama, odnosno prijebojem potraživanja ugovoreno da Zadruga neretvanski branitelji iznos od 134.800,52 kune plati na Popovićev osobni račun, a da Generalšport iznos od 56.350,24 kune plati njegovoj tvrtki Indigo partneri d.o.o. Time su Veletržnice Opuzen oštećene za 8,839.500 kuna, a ukupno pričinjena šteta iznosi 9,197.997 kuna, čime je Popović onemogućio poslovanje Veletržnica.

Presudom oštećenoj Veletržnici Opuzen djelomično je bio prvostupanjskom presudom prihvaćen imovinskopravni zahtjev tako da joj optuženi Popović u roku 15 dana od pravomoćnosti presude mora isplatiti 5,518.053,27 kuna. Za preostali traženi iznos Veletržnica je upućena na posebnu parnicu, a optuženik pod prijetnjom ovrhe u istom roku mora platiti 3.000 kuna paušalnih sudskih te 3.018 kuna troškova svjedoka, kao i 44.451 kunu troškova sudskih vještaka.

Popović je trosatnu obranu iznio na kraju sudskog postupka, ali je odgovarao samo na pitanja svojih branitelja. Predsjednik Vijeća Županijskog suda je naglasio da je optužnica tužiteljstva dokazana nalazima sudskih vještakinja za računovodstvo i financije, te da je Popović zajmove dijelio iako je znao da ne smije.

Pravdao se da je novac stajao na računu te da je pozajmice davao uz kamate i osiguranje jamstva. No, sud je zaključio kako trgovačka društva kojima ih je odobravao nisu bila solventna, a da jesu, pozajmice bi vjerojatno tražili od poslovnih banaka. Točno je da su neki pozajmljivači to i učinili, ali su ih banke odbile a što je, stoji u obrazloženju, Popović mogao i morao znati prije nego se s njima upustio takav odnos. Uz to, riječ je o državnom novcu. Sud je imovinski zahtjev Veletržnica samo dijelom prihvatio jer su neke tvrtke vratile uzete pozajmice od oko 3,5 milijuna kuna. To je Popoviću priznato kao olakotna okolnost, ali je tvrtku koju je vodio ipak oštetio, a poslovne troškove, kako je objavio još nakon prvostupanjske presude Dubrovački vjesnik, nije pravdao čak ni računima za gorivo, smještaj i slično.