OSIJEK - Općinski sud u Belome Manastiru je 2002. proglasio krivim policajca J . S. (47) iz Bilja zbog tragedije koja se dogodila u siječnju te godine kada je njegov troipolgodišnji sin nehotice usmrtio majku očevim službenim pištoljem. Teretili su ga za dovođenje u opasnost života i imovine.
Posljedice pogodile i oca
No, sud je tada na njega primijenio članak 59. Kaznenog zakona, kojim ga se oslobodilo od kazne uz obrazloženje da su posljedice toga čina, počinjenog iz nehaja, teško pogodile počinitelja te je kažnjavanje nepotrebno.
- To je jednostavno praksa - rekao nam je sudac Općinskog suda u Belom Manastiru.
Osječka policija navodi da je policajac J. S. tada udaljen iz službe te je protiv njega pokrenut disciplinski postupak na kojemu je također proglašen krivim zbog teže povrede dužnosti.
Dječaka nisu nadzirali
- Kao službena osoba kažnjen je jer oružje nije držao na sigurnom, što se tretira kao teža povreda dužnosti - tvrdi glasnogovornica osječko-baranjske policije Edita Roterbauer te dodaje da je nekoliko mjeseci nakon izrečene presude na Općinskom sudu u Belom Manastiru vraćen u službu.
Njemu je oduzeto oružje, a očevidom je utvrđeno kako je došlo do nehotičnog ispaljenja hica.
U istrazi je tada sudjelovala i stručna osoba Centra za socijalnu skrb iz Osijeka, uz nazočnost psihologinje te policijske službenice za maloljetničku delinkvenciju.
Gdje je, međutim, zapelo da dječak nije bio pod daljnjim nadzorom socijalne službe te u sustavu socijalne skrbi, nije poznato.
Policija danas tvrdi da tijekom očevida prije osam godina nije obavljena pretraga doma policijskog službenika.
U ratu od prvoga dana
- Radilo se o obiteljskoj tragediji izazvanoj registriranim službenim pištoljem policijskog službenika, a nije postojala sumnja da je on tada posjedovao minskoeksplozivna sredstva, oružje i streljivo koje je pronađeno nakon stradavanja njegova sina - objašnjava osječka policija.
No, jedan blizak član obitelji policijskog službenika izjavio je da oružje najvjerojjatnije potječe upravo iz vremena Domovinskog rata u kojemu je J. S. sudjelovao od početka, prvo kao pripadnik ZNG-a, a zatim i policije.
- Ta druga kuća bila je prazna, u njoj se nije živjelo pa je vjerojatno ondje i držao sav taj arsenal. Iznenadilo me to iako je od pogibije svoje supruge postao drugi čovjek - rekao je rođak. Dodao je da je stradali dječak bio vrlo živ, vragolast te da je tijekom odrastanja shvatio što je učinio, ali se uspio izvući od traume.
Rekao sam mu da ode u mirovinu, ali to nije želio čuti
- Dječak je znao što je učinio i zato je preseljen u Osijek kod djeda i bake. Ondje je išao u školu, dobro se uklopio i nije imao problema - napomenuo je rođak.Istaknuo je da su djed i baka, kod kojih je živio, bili teško bolesni ljudi koji su gotovo svaka tri mjeseca morali ići u Njemačku na tjedan dana rehabilitacije.
- Na nesreću, baš su ovih dana otišli i mali je morao tati u Bilje. To je strašno, a nakon stradavanja supruge govorio sam mu da ode u mirovinu - zaključio je policajčev rođak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....