Prevoditelj lažnog prezimena priznao zašto je smaknuo našeg uglednog povjesničara

Alexander Bonich, koji je u ponedjeljak uhićen u Queensu pod sumnjom da je u subotu ubio hrvatsko-talijanskog povjesničara Williama Klingera, priznao je zločin, objavio je New York Post. Navodno je istražiteljima ispričao da je Klingera ubio u Astoria Parku nakon neuspjelog dogovora oko imanja u sjeveroistočnoj Italiji. Pucao mu je u glavu i vrat iz starinskog pištolja kojeg je potom bacio u East River.

Bonich (49), koji je u New Yorku radio kao prevoditelj, bit će optužen za ubojstvo Klingera (42), ilegalno posjedovanje oružja i uništavanje dokaza. Prema nekim informacijama on je Istranin kojemu je pravo prezime Soldatić, no zbog neslaganja s ocem promijenio ga je. Majka Marčela mu je, navodno, radila kao nastavnica u hrvatskoj školi u New Yorku.

Dosta je petljao

Iako američki mediji ističu da su Klinger i Bonich bili prijatelji, Klingerov riječki prijatelj Ervin Dubrović, ističe da mu ga nikada nije spominjao. Također, Klingerova obitelj tvrdi da nije poznavala Bonicha. No, Alexander Bonich dolazio je u Rijeku prije sedam, osam godina, o čemu svjedoči vizitka na kojoj se, pored američke, nalaze riječka i koparska adresa. Sjeća ga se Igor Žic, povjesničar i publicist koji radi u riječkom Pomorskom i povijesnom muzeju.

- Bonich je dolazio sam. Odlazio je u Državni arhiv tražiti neke materijale. Mislim da ga je zanimala riječka povijest vezana uz D'Annunzija. Spominjao je Hunter College, dosta je spominjao Sloveniju. Maglovito ga se sjećam, činilo mi se da dosta petlja - kaže Žic kojemu je također Bonich dao vizitku s nizom visokoškolskih institucija koje je završio, adresama, telefonskim brojem u Sloveniji i SAD-u, punim imenom i prezimenom - Alex Rudolf De-Dominicis Bonich, kao i zvanjem Specialist, US Department of Justice.

Klinger je u SAD stigao u subotu, 24. siječnja, a zatim je tri dana odsjeo u New Jerseyu u domu obitelji Mirković.

- Dočekao sam ga na aerodromu na zamolbu moga šogora Denisa Kuljiša s kojim je dr. Klinger surađivao na knjizi. Nikad ga prije nisam vidio, a po onome što nam je ispričao dobio je priliku predavati tijekom ovog semestra na Hunter Collegeu na Manhattanu - rekao nam je Mijo Mirković, bankar iz New Yorka.

Korak naprijed

- Jako se radovao posjetu Americi jer je to smatrao velikim korakom naprijed u svojoj karijeri. Bio je ponosan na svoju familiju i stalno je pokazivao slike žene i djece. Mojoj ženi i meni se jako svidio svidio kao topla i inteligentna osoba - dodao je Mirković istaknuvši kako je prošle srijede Klinger otišao u Astoriju.

- Javio mi se telefonom navečer da mi kaže da je sve u redu, da je stan jako dobar i još jednom nam se zahvalio na gostoprimstvu - naglasio je Mirković. William Klinger je rođen 24. rujna 1972. u Rijeci, a pohađao je talijansku školu. Otac mu je porijeklom iz Pakraca, a majka iz okolice Kastva. Nakon što je diplomirao na Sveučilištu u Trstu, magistrirao je na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti te doktorirao na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci. Bio je oženjen talijanskom državljankom, otac dvoje sinova, a s obitelji je koji živio u gradiću Gradisca d'Isonzo u sjevernoj Italiji u blizini Gorizije.

- Žao mi je i nedostajat će mi. Pamtit ću ga kao britak um, iznimno inteligentnog čovjeka, neopterećenog, cijepljenog protiv “sitnih” tema, pravog Europejca, erudita koji je govorio sedam jezika. Iako je živio u Italiji, dolazio je u Rijeku svakih 15 dana pa bi se nalazili, marendali, razgovarali o zajedničkim projektima - rekao je Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja Grada Rijeke.

Na naplatnim kućicama

Svetozar Nilović, voditelj muzeja Peek&Poke, surađivao je s Klingerom na projektu koji se bavio Robertom Bartinijem, Riječaninom zaslužnim za sovjetski svemirski program i slanje prvog čovjeka u svemir.

- Godinama je to istraživao, imao je široko znanje i o toj temi, kao i o raznim drugim temama. Bio je erudit, jedan od vodećih riječkih povjesničara - prisjeća se Nilović.

Iako je bio povjesničar s doktoratom i međunarodnim ugledom, Klinger je godinama radio na naplatnim kućicama kod mjesta Gradisca d'Isonza.

- Radio je kao asistent na odsjeku za povijest na riječkom fakultetu. No, nije se slagao s fakultetskom politikom, program je smatrao zastarjelim i nisu mu produžili ugovor. To ga nije uznemirilo, rekao je da ima posao na naplatnim kućicama i da ga nije briga - prisjeća se Dubrović.