Prije pet godina, 20. lipnja 2011., Dragi Bošnjaku, bivšem pripadniku SJP-a Vukovi, okrenuo se svijet kada je uhićen zbog sumnje na ratni zločin u Sisku 1991. i 1992., kada su ubijena 23 srpska civila i jedan ratni zarobljenik.
Uhićen je tada s bivšim zamjenikom načelnika sisačke policije Vladimirom Milankovićem i generalom Đurom Brodarcem, bivšim načelnikom te policijske uprave.
Ostao bez svega
No, za razliku od Milankovića, koji je osuđen na deset godina zatvora, a Brodarac je kao pritvorenik umro od sepse pa presudu nije ni dočekao, Bošnjak je zbog nedostatka dokaza oslobođen krivnje. Zbog činjenice što je iza zatvorskih rešetaka proveo dvije i pol godine, točnije 914 dana, odlučio je naplatiti pritvorske dane. Prema nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Osijeku, Republika Hrvatska odnosno Ministarstvo pravosuđa mora nadoknaditi Bošnjaku 348.100 kuna odštete te mu platiti i 26.319,38 kuna sudskih troškova.
Iza rešetaka je bio od 24.lipnja 2011. do 9. prosinca 2013., a kad se dopisom obratio Ministarstvu pravosuđa ne bi li mu se uslijed neutemeljenog uhićenja i lišenja slobode nadoknadila šteta, priznali su mu pravo na 108.900 kuna. Međutim, ono što je proživio u zatvoru daleko odskače od te isplaćene svote pa je slučaj završio na sudu.
- Od 1991. do 1993. bio sam pripadnik policijske postrojbe Vukovi. Na dan uhićenja živio sam sa Sanelom i bio ugledan ugostitelj u Sisku. Izvanbračna zajednica odmah se raspala. Niti jednom me nije posjetila u zatvoru. Imam dvojicu sinova, od kojih me jedan posjetio samo jednom, a drugi dvaput. Kontakti s njima su prekinuti jer je moj brat, koji je preuzeo vođenje moje tvrtke, dao otkaz jednom od sinova koji je tamo radio. Do uhićenja, ljudi su me cijenili. Bio sam srednje imućan. Držao sam pizzeriju, kafić i salu za iznajmljivanje. Ostao sam bez svega.
Strahovao za život
Moja je tvrtka nagomilala dugove, za čije sam podmirenje, izašavši na slobodu, posudio novac od nekih osoba i od majke. Zaredale su ovrhe zbog neplaćanja obveza te opteretile mirovinu. Strah od ponovnog zatvaranja nije jenjavao. Tvrtku sam na kraju poklonio poznaniku koji me jedini prihvaćao, a stan u kojem sam živio, kad su me pustili na slobodu, zatekao sam prazan.
U zatvoru sam bio izgubljen, izvrgnut ruganju ostalih pritvorenika. Prva dva tjedna nisam izlazio iz sobe niti se micao s kreveta. Nisam pripadao miljeu osoba koje su me okruživale. To su bili počinitelji krvnih delikata i silovanja koji su me prisiljavali da konzumiram marihuanu - opisivao je svoje pritvorske dane Bošnjak, koji je u zatvoru čak štrajkao glađu te zahtijevao i sudsku zaštitu. Osim što mu se, kako naglašava, prijetilo u ćeliji i zbog čega je strahovao za život, pretrpio je i fizičke napade, ali i pokušaj silovanja.
Kupovanje mira
- Bilo je to maltretiranje najtežeg oblika. Strahovao sam za život, a od osobnih stvari koje su bile u kartonskoj kutiji ispod kreveta nisam mogao zadržati ništa jer su ih krali. Tako je bilo sve dok nisam kupio svoj mir kupujući cimerima duhan. Posebno teško razdoblje bilo je u pritvoru kada je umro suoptuženik u istom postupku Đuro Brodarac. Tamo sam imao brojne zdravstvene probleme. Pukli su mi Ahilova tetiva na nozi, pa mišić potkoljenice i palčana kost na ruci. Imao sam jake bolove u želucu, bio sam i pod stručnim nadzorom psihijatra. Nakon izlaska iz pritvora neko sam se vrijeme liječio na psihijatriji u Popovači, a nakon otpuštanja su mi savjetovali da napustim Sisak zbog nerazumijevanja sredine, netolerancije, vrijeđanja, provokacija - priča dalje Bošnjak, koji je, dodaje, zbog nepostojanja osnovnih egzistencijalnih uvjeta u Sisku, prihvatio savjet liječnika te se preselio s majkom u Hercegovinu.
U vrijeme uhićenja imao je priznat status HRVI-ja s invalidnošću od 40 posto zbog PTSP-a, a na kraju će, prema presudi, svaki dan proveden u zatvoru, naplatiti 500 kuna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....