Psihijatri o ubojici s Marjana: 'Proučit ćemo svaki Mišićev treptaj!'

Edi Mišić, osumnjičen za ubojstvo mlade Meksikanke Selene Margarit Graciano Macedo, uskoro će biti podvrgnut opsežnom psihijatrijskom vještačenju i iscrpnoj analizi najboljih hrvatskih forenzičnih psihijatara − sudskih vještaka, javlja Slobodna Dalmacija.

Takva ispitivanja, objašnjava nam ravnateljica Psihijatrijske bolnice na Rabu dr. sc. Vesna Šendula-Jengić, mogu trajati do mjesec dana. Ekspertize su detaljne, a osim iskaza, pazi se na svaki neverbalni znak, gestu koju prema ispitivačima šalje osumnjičenik, te se potom slaže slika osobnosti prije, za vrijeme i nakon počinjenja kaznenog djela.

Sve o ubojstvu na Marjanu pročitajte ovdje

− Psihijatri ne bi smjeli davati zaključke o osumnjičenome na temelju medijskih napisa, dijagnostičke pretrage i vještva ozbiljan su posao. Također, bez obzira na brutalnost, ubojica ne mora biti neubrojiv ili smanjeno ubrojiv, može biti potpuno svjestan svoga djela. Također, pogrešno je osumnjičene za najteža kaznena dijela odmah proglašavati duševnim bolesnicima samo na osnovi brutalnosti njihovih zločina − kaže Šendula-Jengić, navodeći da se takva kompleksna vještačenja mogu obavljati u Popovači, zagrebačkom Vrapču i Psihijatrijskoj bolnici na Rabu.

Privatnost pacijenta

− Sud može odrediti da se osumnjičenika vještači i u pritvoru, uhićena osoba ne mora biti premještana. Nije zahvalno procjenjivati kako će se postupiti u slučaju splitskog osumnjičenika, a neozbiljno bi bilo i daljnje medijsko “profiliranje” osumnjičenog samo na osnovi medijskih napisa i šturih informacija iz policije. To nije profesionalno ni etično. Također, ako vještaci i znaju nešto o osumnjičenome, takvi se podaci ne smiju iznositi u javnost, mora se štititi privatnost pacijenata − kaže nam dr. Šendula-Jengić.

Prof. dr. sc. Miroslav Goreta, šef forenzične psihijatrije na zagrebačkom Vrapču i psihijatar koji je proniknuo u umove brojnih ubojica, rekao nam je da se s forenzično-psihijatrijskog aspekta počinitelji takvih djela općenito dijele u tri kategorije: potpuno ubrojive, smanjeno ubrojive i neubrojive.

− Počinitelji iz prve kategorije imali su u vrijeme počinjenja toga kaznenog djela potpuno očuvano shvaćanje vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom; kod onih iz druge kategorije te su sposobnosti u manjoj ili većoj mjeri bile smanjene zbog različitih psihičkih poremećaja, dok su kod ubojica iz treće kategorije te sposobnosti bile potpuno isključene − najčešće zbog neke duševne bolesti ili privremenog duševnog poremećaja, koji je po svojoj prirodi i intenzitetu ekvivalent takvoj pravoj duševnoj bolesti − objašnjava Goreta, dalje navodeći da se za ubrojive počinitelje ubojstva u pravilu određuju dugotrajne zatvorske kazne, dok se smanjeno ubrojivima može izreći blaža kazna, kao i moguće obvezno psihijatrijsko liječenje, kojim se rizik recidiva nastoji potpuno ukloniti ili barem reducirati na najmanju moguću mjeru.

Prisilno liječenje

− Kod neubrojivih nema kaznene odgovornosti pa se prevencija potencijalnog homicidnog recidiva osigurava prisilnim liječenjem, najprije u zatvorenoj psihijatrijskoj instituciji, a zatim − nakon bitne redukcije kriminalnog rizika − kao ambulantni forenzični tretman prema odredbama o uvjetnom otpustu, koji se prolongira do potpunog uklanjanja forenzične opasnosti definirane kao stupanj vjerojatnosti mogućeg počinjenja novog težeg kaznenog djela − kaže dr. Goreta, kojega smo upitali može li se jamčiti da osuđenik neće ponoviti isto djelo.

− Iako je suvremena forenzična psihijatrija posljednjih desetljeća učinila velike korake u smjeru uspješnog tretmana širokog spektra smanjeno ubrojivih i neubrojivih počinitelja kaznenih djela, takvi ubojice u pravilu ostaju trajno rezistentni na bilo koji oblik terapijskog mijenjanja patologije njihovih ličnosti i njihovih iskrivljenih “privatnih” ideologija kreiranih na takvoj patologiji.

Najbolju ilustraciju opravdanosti te tvrdnje predstavlja trenutno “najpopularniji” masovni ubojica, Anders Behring Breivik, koji, prema svemu sudeći, nije duševni bolesnik u užem smislu tog pojma i koji se nakon svih konfrontacija s ekstremnom patologijom vlastite osobnosti i nadalje osjeća apsolutno nevinim i superiornim u odnosu na sve one koji se, po njegovu sudu, potpuno uzaludno trude postaviti mu neku psihijatrijsku dijagnozu ili na bilo koji drugi način patologizirati njegovo ekstremno antisocijalno ponašanje − ispričao je dr. Goreta za Slobodnu Dalmaciju.