Silobrčić Šeparoviću: 'Vi ste kolateralna žrtva, mentorica je odgovornija od vas'; Korać-Graovac: 'Ne vidim da je bilo krađe mog autorskog djela'

Svjedočenjem akademika Vlatka Silobrčića (81) na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu nastavljeno je suđenje za klevetu Vjekoslavu Miličiću (72), umirovljenom profesoru Pravnog fakulteta, u povodu privatne tužbe koju je protiv njega podigao predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, a kojega je u svojoj knjizi "Ćudoređe i deontologija znanstvenog rada..." Miličić prokazao plagijatorom doktorske disertacije.

- Miličićevu knjigu pročitao sam neposredno nakon prezentacije. Osobno, pak, Miroslava Šeparovića ne poznajem, osim kao predsjednika Ustavnog suda, a čitajući knjigu nisam uočio ništa što bi me uputilo na njega. Kasnije, nakon čitanja novinskih članaka o plagijatu, osjetio sam poriv javno reagirati, ali ne zbog Šeparovića, nego zbog kriterija s kojima se već desetljećima borim u akademskoj zajednici po pitanju plagijata. Što je plagijat? Krađa. Intelektualna krađa, kada jedan autor uzme napisanu misao drugog autora bez da to naznači navodnicima, kurzivima... I nije dovoljno napisati samo ime autora s naznačenom knjigom. Međutim, nigdje na svijetu ne piše kako se odvaja jedan tekst od drugog, nego se ljudi snalaze. Ali prepisivanje i citiranje nije isto - rekao je u sudnici akademik Silobrčić.

Davor Pongračić / HANZA MEDIA

Akademik Vlatko Silobrčić

Ne bi li dodatno pojasnio okolnosti na kojima temelji svoje tvrdnje, Silobrčića je Miroslav Šeparović upitao je li pročitao njegov doktorski rad i "bi li plagijator, odnosno lopov naveo na kojoj je stranici vreća iz koje krade".

- Nisam ga pročitao. Nije područje moga rada, a i ne bih znao što čitam. Vi ste kolateralna žrtva, a vaša mentorica Dubravka Hrabar, koja je vodeći stručnjak za obiteljsko pravo, ne znači da zna pisati. Ona je puno odgovornija od vas. S dekanicom Pravnog fakulteta se javno sporim jer taj fakultet ne može imati drugačije standarde od ostatka svijeta kad su u pitanju pravila navođenja i citiranja - pojasnio je dalje Silobrčić kojemu je Šeparovićeva odvjetnica Ivana Špehar predočila prokazanu disertaciju, originalni dio iz Miličićeve knjige i potom vlastitu disertaciju iz 1963. godine. Silobrčić je potom ustrajao da fusnota "nije dovoljna jer ne govori da je dio teksta prepisan" pa se Šeparović zapitao "zašto sve to sad ide preko njegovih leđa jer je dosad puno ljudi doktoriralo".

Sutkinja Jasna Zoretić Rendulić potom je upitala akademika kako se pišu obični diplomski radovi te zašto se tek sad javno spori ako je istaknuo da se tom problematikom navođenja bori desetljeće. Silobrčić je odgovorio da se pri pisanju mora navesti autor čija se misao prenosi, ali i da je svaki put javno reagirao, uz opasku da se trenutačno bori sa slučajem plagijata ministra Pave Barišića.

Cijela afera oko navodnog plagijata, a zbog kojeg u tužbi predsjednik Ustavnog suda traži da se Miličića na ime duševnih boli kazni sa 500 dnevnih dohodaka, Šeparovića je zgrozila.

- Početkom rujna na službeni email dobio sam upit u kojem se navodi da me Miličić u svojoj knjizi 'Ćudoređe i deontologija znanstvenog rada' optužio da je moja doktorska disertacija plagijat. Ostao sam zgrožen jer nisam ni znao da je takva knjiga izašla. Gledajući knjigu došao sam do zaključka da je Miličić 'krivotvorio' dijelove moje disertacije. Ne sporim da sam u tom dijelu koristio doktorsku disertaciju Korać-Graovac, Obiteljsko pravni instituti u presudama Europskog suda...' I to je striktno navedeno u fusnoti 96. No nije mi poznato zašto je Miličić izostavio navedeni dio teksta te izvor na koji sam se ja pozvao. Naštetio je mojoj časti i ugledu te je pokrenuta medijska kampanja kroz koju se provlačila i teza kakav je to Ustavni sud na čijem je čelu predsjednik plagijator – opisao je razloge iniciranog kaznenog progona Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda navodeći kako je postdiplomski upisao 2009. te da je od 2011. do ljeta 2013. istraživao i pisao doktorat pod mentorstvom Dubravke Hrabar.

Komisija je, dodao je Šeparović, ocijenila odličnim njegov doktorski rad koji mu je, međutim, kako je priznao, bio vraćen na doradu u tri navrata “kako bih pojedine teme detaljnije obradio, ali ne zato jer su dijelovi rada plagijati”.

- Rad sam pisao onako kako se piše na Pravnom fakultetu i kako su ga pisali i drugi jer nigdje nije propisan način citiranja. Koristio sam sva tri standardna načina citiranja. Prvi način je doslovno prepisivanje sadržaja s gramatičkim greškama ako ih ima i to se stavlja pod navodnike. Najčešći način su fusnote koje sam koristio, s uvučenim recima i uz naznačavanje izvora i stranice s koje je preuzeto. A treći način je prepričavanje svojim riječima uz navođenje fusnota. U svom radu sam koristio i navodnike koji se obično koriste kada se želi navesti što je o određenoj temi rekao određeni autor – kazao je Šeparović koji je na osnovu prokazane disertacije napisao knjigu 'Dobrobit djeteta i najbolji interes djeteta u sudskoj praksi' i koju je Zaklada Crnić nagradila za najbolju pravnu knjigu godine.

Davor Pongračić / HANZA MEDIA

Sutkinju Zoretić-Rendulić je zanimalo koji bi onda bio motiv da ga optuženi Miličić okleveta, pa je Šeparović otkrio kako je Miličić na Općinskom građanskom sudu u postupku Ivane Milas Klarić protiv Pravnog fakulteta zbog mobinga, lažno svjedočio rekavši kako su “cijelu pripremnu fazu doktorske disertacije radile druge osobe”.

- Taj postupak je pravomoćno okončan, tužba Milas-Klarić odbačena zbog neosnovanosti jer mobinga nije bilo, a u odnosu na mene je utvrđeno kako sam samo dobio popis literature za izradu doktorske radnje, a što je i obveza mentora – pojasnio je Šeparović.

Šeparovićeva tadašnja mentorica Dubravka Hrabar, te aktualna dekanica Pravnog fakulteta u Zagrebu koja na istom fakultetu predaje 36 godina, odbacila je optužbe da je Šeparovićev doktorski rad plagijat. Miličićevu je knjigu pročitala, a konzultirala je i Hrvatsku enciklopediju prema kojoj je plagijat otimanje, krađa, slijepo ponašanje.

- Plagijat je po meni čista krađa tuđeg djela kada izvor nije naznačen. Nigdje ne postoje striktna pravila o citiranju te se ona razlikuju u društvenim znanostima od onih u humanističkim, biomedicinskim ili tehničkima. U društvenim znanostima u koja spada i pravo, postoje stroža pravila o navođenju izvora. Tri su načina, a sloboda je autora da se posluži onima koji su mu najprikladniji. Ponavljam, to nisu pisana pravila nego uobičajena. Najbitnije je da je autor naveo odakle potječe tekst. Moram naglasiti da slovim kao jako stroga mentorica i odgovorno tvrdim da u radu Miroslava Šeparovića nema naznaka plagijata jer sam ja, kao mentorica, na to dužna ukazati. Dapače, on je koristio sva tri načina citiranja. Prilikom obrane dobio je pohvalu. Istovremeno je to onda bila pohvala i meni. Ima radova koji su bolji i lošiji, a Šeparovićev je bio jedan od boljih – prisjetila se u sudnici Dubravka Hrabar naglašavajući kako je iz Šeparovićeva doktorskog rada vidljivo koji su dijelovi citirani te da Miličićeva knjiga za nju nije znanstvena kritika jer nema sučeljavanja stavova ni polemiziranja oko istih...

Odgovarajući dalje na pitanja kako Pravni fakultet postupa u određenim slučajevima kada postoje naznake plagijata, Hrabar je odgovorila kako se “rad dostavi Etičkom povjerenstvu Pravnog fakulteta koje usklađuje tekstove i donese odluku”.

- Protiv Šeparovića nije podnesena prijava za plagijat. A Miličić je bio profesor na katedri Opće teorije države i prava, te apsolutno nema veze s plagijatom niti je stručno u tom dijelu bio zadužen. On je, zapravo, samoproglašeni stručnjak za plagijat. Poznato mi je da je godinama proganjao sad već umirovljenog profesora za plagijat slijedom čega se očito smatra stručnjakom. Također, poznato mi je da je tužio i bivše dekane. Je li se radilo o plagijatu ili ne, ne znam, ali znam da u tim postupcima nikada nije uspio. Što se, pak, njegove knjige tiče, pojedine osobe su kazale da je knjiga “nečitljiva, nerazumljiva i bezveze” - posvjedočila je Hrabar dodajući kako Pravni fakultet po Miličićevim prijavama nikada nije utvrdio da je bilo plagiranja doktorskih disertacija.

Aleksandra Korać-Graovac, profesorica na Katedri Obiteljskog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu, inače autorica citiranog dijela doktorata, u sudnici je ispričala kako na tekst nije reagirala jer je vidjela izvor koji je upućivao na njezinu originalnu disertaciju iz 1996. godine.

- Na stranicama 48 i 49 disertacije Miroslava Šeparovića je naveden izvor, a to je moja disertacija. Niti mi je išta bilo sporno u tome. Ne postoji pisani propis o načinima citiranja već postoje različita pravila koja nisu u obliku pozitivnih propisa zakonodavstva RH. Na Pravnom fakultetu postoji etičko povjerenstvo čija sam ja predsjednica posljednjih godinu dana – rekla je Aleksandra Korać-Graovac pa je optuženi Miličić, ne vjerujući što čuje, upitao je kako “ne vidi ništa sporno ako je vidljivo da je njezin cijeli originalni tekst prepisan”.

- Nisam povrijeđena jer sam usporedila obje disertacije. Točne su bile upute na moju disertaciju. A da je citirani dio disertacije doista plagiran, pozvala bih autora na razgovor i pokušala to riješiti s ciljem da vidim o čemu se radi, nakon čega bih poduzela pravne korake. Htjela bih napomenuti da je Šeparović citirao jedan slučaj star gotovo 30 godina, Marks protiv Belgije, odnosno sažetak (prijevod), gdje sam ja u tri navrata vidjela da se isti pozvao na moje stavove koji su kasnije izrečeni – izjavila je Korać-Graovac pojasnivši kako je “iz toga zaključila da nije bilo namjere odnosno da nije bilo krađe autorskog djela.”