Nepunih 14 mjeseci nakon što je u kući na velikogoričkom području pet puta nožem ubola muža S.M. (48), na Županijskom sudu u Velikoj Gorici na uvjetnu kaznu osuđena je Z.M. (50), državljanka Srbije koja prebiva u Belgiji. Sudsko vijeće osudilo ju je na godinu dana zatvora s četverogodišnjim rokom kušnje, a u slučaju da uvjet prekrši morat će u zatvor, no tad će joj boravak iza rešetaka biti umanjen za 40 dana koliko je provela u istražnom zatvoru odmah nakon počinjenja kaznenog djela.
Iako ju je inicijalno tužiteljstvo teretilo za pokušaj ubojstva, nakon što je iznijela dramatičnu obranu u sudnici došlo je do ublažavanja kvalifikacije u pokušaj usmrćenja. Na kraju je oslobođena i plaćanja sudskih troškova i angažmana odvjetnika po službenoj dužnosti. A obzirom da se nakon objave osuđujuće presude optužena odrekla žalbe baš kao i tužiteljstvo, uvjetna osuda je odmah postala i pravomoćna.
Optužena je sat vremena kroz suze detaljno opisivala proživljene patnje tijekom 32 godine suživota sa nasilnim suprugom radi kojeg je u više navrata bježala od kuće i spas tražila po sigurnim kućama Belgije. Ali on ju je uvijek (pro)nalazio.
- Kriva sam. Taj 13. svibanj prošle godine za mene je nagori dan u mom životu. Bila sam napaćena i nije mi drago radi toga, ali ja sam ga ubola nožem braneći svoj život jer bi u protivnom bila ispod zemlje. Htio me polomiti i paliti. Ukupno me četiri dana držao vezanu od tavana do dnevnog boravka i spavaće sobe. A tog dana totalno je poludio, počeo skakati po kući i planirao me riješiti. Udarao me šakom po glavi, a kako sam se držala za fotelju, sjetila sam se da je kod naslona nož – rekla je u svoju obranu Z. M. dodavši kako je nakon toga uslijedilo ono što nikako nije priželjkivala. Uhvatio ju je rukom za kosu i krenuo vući pa ga je, dok se branila, ubola nožem i potom pobjegla iz kuće van potražiti pomoć tako da je život njezina supruga pravodobno spašen u bolnici.
Suprugova maltretiranja koja je proživljavala tijekom nekoliko desetljeća, vještaci su kroz koordinirano psihološko-psihijatrijsko vještačenje te pristiglu dokumentaciju iz koje je vidljivo da se skrivala od njega po sigurnim kućama u inozemstvu i da je bila često prepuna modrica, zaključili da je tempore criminis bila u stanju dugotrajne patnje uzrokovane dugogodišnjim zlostavljanjem koje je kod nje rezultiralo kronificiranim PTSP-om. U vrijeme kaznenog djela, zaključili su vještaci, bila je smanjeno ubrojiva.
S.M., suprug optužene, jedva je preživio zadobivene ozljede. Zadobio je po jedan ubod u desnu stranu prsnog koša i u trbuh te tri u stražnjicu. Istražiteljima je negirao da ju je držao vezanu na tavanu danima, "već možda 15-ak minuta kako bi mu dala neke odgovore".
- Sišli smo s tavana u dnevnu sobu. Sjela je u fotelju a ja sam krenuo prema WC-u. Najednom se ustala te me ubola. Zasvrbilo me i potekla je krv. Sakrila je nož u rukav. Htio sam joj ga uzeti ali me porezala po ruci te me ubola više puta u trbuh. Pao sam i vidio da ona izlazi van a ja sam krenuo na balkon tražiti pomoć. Izgubio sam svijest i nakon pet dana se probudio u bolnici – ispričao je bio oštećeni negirajući da je suprugu tog dana kao i dan prije zlostavljao.
No u prilog toj tvrdnji ne idu pronađene stvari u kući tijekom očevida poput lanca s lokotima i ključevima, te metalni lanac pričvršćen na gredi krova.