- Znam za korištenje blagodati, ali svjedočit ću. O Slavojkinom nestanku ne znam ništa osim onog što se piše po medijima. Na dan kad je policija došla po oca, a ja to nisam znao, i mene su odveli u Heinzelovu. Rekli su mi da moram na poligraf vezano za nestanak Slavojke. Ucijenili su me, ako ne pristanem, osumnjičit će me. Pristao sam jer nemam veze s tim. Kasnije sam saznao da je i tata na policiji. Susreli smo se. Bio sam pod šokom i nisam mogao vjerovati jer policija je rekla da idu u dvorište u Prečnom kopati jer da mi je tata osumnjičen za ubojstvo. Policija me plašila misleći da ću im nešto reći. Govorili su ‘Ajde reci, gdje ste je zakopali, gdje je bunar?‘ Bile su, naime, priče u kafiću o ženi u bunaru kao čista zezancija, a koje su u tom trenutku bile smiješne i daleko od realnosti. Te 2011., kada je ona nestala, imao sam 22 godine, imovinsko stanje obitelji je bilo dobro, tata je imao fenomenalan posao i zarađivao, plovio, imao je vikendicu i kuću, tako da koristoljublje koje je navedeno kao motiv mi nije jasno. Pogotovo jer je taj dio kuće u ono vrijeme vrijedio od oko 30.000 do 40.000 eura - rekao je na Županijskom sudu u Zagrebu 35-godišnji svjedok, mlađi sin Damira Keleminčića (65), optuženog da je prije 13 godina, na monstruozan i podmukao način iz koristoljublja u stanu na Trešnjevci usmrtio susjedu Slavojku Senišin (76).
Njezino je tijelo, potom vezano i umotano u dva tepiha, bacio u bunar i zatrpao u dvorištu svoje kuće u Prečnom nadomak Ivanić Grada, a osim zbog teškog ubojstva sudi mu se i za krivotvorenje službene isprave te ovjeravanje neistinitog sadržaja, jer si je prisvojio pokojničinu nekretninu.
Odgovarajući dalje na pitanja tužiteljstva tko je u društvu i gdje pričao o ‘ženi u bunaru‘, sin optuženog je pojasnio da je tih zezancija u stilu ‘di si ju zakopal?‘ možda bilo dvije do tri unutar njegova društva, kao i očeva. Potom je sud zanimalo gdje je tko od njih živio u toj kući. Svjedok je otkrio da je on s djevojkom živio u podrumskoj garsonijeri, otac u visokom prizemlju, a kat iznad živjela je pokojna. U taj se stan, potom, uselio njegov stariji brat po povratku iz Kanade, a nakon što im je tata 2019. rekao da je stan kupio.
- Taj stan je bio derutan. Brat je digao kredit da ga uredi. Slavojkinih stvari u njemu nije bilo kad smo ušli, a tko ih je iznio ne znam. Otac sa Slavojkom nije imao nikakav odnos. Bez ekscesa, ravna linija, ni toplo ni hladno. Što je bilo s tim stanom od 2011. kada je nestala susjeda? Nitko joj nije dolazio u posjet, ni njezin sin desetak godina. Kad je nestala, došla je policija sa sinom i tad sam ga vidio nakon dugo vremena. U stan potom nitko nije ulazio. Što se tiče vlasništva nad tim stanom, sad je moj i bratov. Otac nam ga je darovnim ugovorom dao nakon što je završio u istražnom zatvoru – zaključio je mlađi optuženikov sin koji niti u jednom trenutku, ni pri ulasku niti pri izlasku iz sudnice, nije pogledao oca. Drugi Keleminčićev sin je, pak, koristio blagodat nesvjedočenja te je odmah napustio sudnicu.
Keleminčić je na početku suđenja rekao da se ne smatra krivim, u istrazi se branio šutnjom, a u prilog mu ne idu snimljeni telefonski razgovori kroz posebne dokazne radnje i to nekoliko sati uoči uhićenja, a koji su se danas preslušavali u sudnici.
Naime, s nalogom za pretresa na njegovo imanje 21. rujna 2022. stigla je gomila policajaca. Ogradili su dvorište, a MORH-ov bager je pod budnim okom zamjenika zagrebačkog županijskog državnog odvjetnika prevrtao zemlju. I kopao sve dublje i dublje. Prvo su izrovali ostatke starog bunara kojeg je Keleminčić premjestio te podigao novi s novom krunom bunara 10 metara dalje. Sve su bliže bili tajni koju je Keleminčić skrivao tada već punih 11 godina, kada je susjeda Slavojka, s kojom je bio u svađi i lošim odnosima, naprasno nestala iz stana na zagrebačkoj Trešnjevci, da bi se s odmakom vremena domogao tog stana čiji je kupoprodajni ugovor krivotvorio i upisao se u zemljišne knjige.
"Jesi ručao? Ja sam u Prečnom. Kopaju tu s bagerom. Vjerojatno budu našli Slavojku. Tako da, evo, oprosti za sve. Ja sam se od nje branio i to ti pričam tako da znaš", rekao je 21. rujna 2022. u 14.39 sati Keleminčić svome ocu na telefon. U tom razgovoru koji je potrajao dvije minute, otac mu govori da si je napravio salatu, da će jesti sir i poriluk koji mu je donio te ga potom pita: ‘Kaj, ti si ju maknul?‘, na što mu optuženi ubrzano potvrdno odgovara: "Da, da, samo ne smiješ to nikom pričat. Sad oni kopaju tu cijelo dvorište. Pojedi poriluk."
"A budu ju našli, budu ju našli?", zanimalo je šokiranog oca kojem okrivljeni Keleminčić samouvjereno odgovara: "Vjerojatno budu. Bila je to samoobrana. Mogu ti reći samo to da neću doći doma tako brzo." I za kraj ocu poručuje da mu pozdravi sina, da mu oproste svi, a otac u jednom trenutku skreće s teme i ukazuje mu da neće o tome govoriti ništa preko telefona.
"Nije mi to bila nikad ni namjera, znaj", zaključi okrivljeni te prekida liniju da bi nedugo zatim ponovno okrenuo očev fiksni telefon i rekao mu: "Ali nisam ti ja ništa rekao, tako da nemaš pojma ni o čemu."
Dok dalje gleda u dvorištu intenzivno kopanje bagera, opsadu policije i kako se obruč oko njega sve više steže, Keleminčić, inače umirovljeni skiper i vlasnik fotografske radnje, odlučuje nazvati na telefon i sina. Razgovor s njim traje nešto više od tri minute te sinu na početku govori da je u Prečnom i da "oni kopaju tu bunar, valjda su sve ljude ispitivali pa je možda netko nešto rekao jer me zafrkavaju da je baba u bunaru".
- Pa to sam im ja rekao jer su me pitali za bunar, rekao je optuženom sin, pojašnjavajući dalje da je to bila neka vrsta zafrkancije u birtiji jer da on ni ne može znati što je zapravo bilo, a ako je to učinio njegov otac, da je to onda bilo vrlo profesionalno. Sin okrivljenom još govori da nikad nije primijetio ništa na njemu, a optuženi mu odgovara: "Ali, oni je budu našli. Znaš, ona je mene napala s nožem."
- Da?, upitao ga je sin, pa mu optuženi otac potvrđuje: "Da, da. I odvjetnici su mi savjetovali da se branim šutnjom. Zvao sam ti djeda i objasnio mu. I sad, što bude, bude," pojasnio je još okrivljeni pokušavajući se pomiriti sa situacijom.
"Znači, napravio si to?", sin ga direktno pita, pa mu otac ponavlja: "Da, velim ti, kaj bu bilo, bu. Bilo je ili ona ili ja." Svjestan ozbiljnosti situacije, sin mu ukazuje: "Znači, završit ćeš u zatvoru do kraja života", na što mu optuženi govori: ‘Neću, neću‘, pa mu sin dalje drhtećim glasom prigovara to što je napravio.
Keleminčić u revijalno-paničnom tonu nastavlja i sina i sebe uvjeravati da je susjeda ubijena u samoobrani, da nije htio da tako skonča, da se sve dogodilo stjecajem okolnosti i na kraju podsjeća i sina da mu on ništa nije rekao. Nekih 20-ak minuta od poziva oca, sin odlučuje okrenuti optuženikov broj, pa ga ovaj odmah tješi "da se ne sekira, da je to bio nesretan slučaj".
- A što da kažem mami?, zanimalo je sina okrivljenog, na što mu ovaj sugerira da joj veli da ga je susjeda napala, pa se on branio i sve je bio nesretni slučaj.
- Jesi li siguran da će je naći?, zanimalo je dalje Keleminčića juniora kojem otac odgovara "Ha, a kraj bunara kopaju." Sin s nevjericom i grčom u glasu dalje govori: "Ne mogu vjerovati da si to napravio", pa ga optuženi otac tješi: "Nemoj se sad žalostiti, sve će biti OK". Gledajući u budućnost što ih kao obitelj čeka, sin optuženog zaključi tijekom tog telefonskog poziva: "Pa uzet će nam stanove, sve će nam uzeti."
Posljednji značajni snimljeni poziv bio je opet optuženikova sina dva i pol sata kasnije. Uplakani sin oca pita misli li se predati pa mu otac govori da je u autu s ljudima. Sin mu dalje govori da se preda jer da ne može sakriti to što je napravio, da to mora reći, da to ne može čuvati 11 godina. Optuženi na kraju pokušava smiriti vidno uznemirenog sina protupitanjem: "Zbog čega radiš sada cirkus?", te sina pozdravlja i prekida. Jer već je bio u pratnji policije i bile su to zadnje minute Damira Kelemičića na slobodi. Otad se nalazi u ćeliji remetinečkog zatvora.
Nakon što je pažljivo slušao u sudnici svoje tajno snimljene razgovore netom prije uhićenja, Keleminčić se odlučio očitovati na te dokaze i pritom ponudio sudskom vijeću djelić svoje obrane.
- Evidentno je da sam to sve rekao pod pritiskom policije. Oni su mene ucjenjivali i na perfidan način navukli. I psihijatrici Kos sam poslije ispričao vic kad me pitala kako se osjećam. U tim telefonskim razgovorima se vidi da ja želim krivnju maknuti sa sinova, ponajviše mlađeg s kojim sam jako povezan jer je stariji alergičan na ambroziju i trave, pa radije vrijeme provodi u gradu gdje smo i rođeni, dok smo mlađi sin i ja vezani za prirodu. A taj bunar se zatrpavao od 2009. do 2014., kad sam mijenjao krov. Policija je kopajući stala na sedam metara dubine. Na mene su vršili teror jer su čuli zafrkanciju iz birtije da sam ju bacio u bunar. Ali, ona je tada bila u vezi sa stanovitim M.J. Tužiteljica je rekla da sam pokazao bešćutnost, ali ja sam vrlo emotivna osoba jer kad vam netko prijeti da će mene i moje sinove strpati u Remetinec za ubojstvo, izmislio sam nož. Pa ja tada nisam ni znao kako je Slavojka ubijena – istaknuo je Keleminčić čitajući bilješke koje je napisao. Potom se osvrnuo i na dosadašnje medijsko izvještavanje o navedenom slučaju, pojadavši se kako se "osobe iz visokog društva navodi pod inicijalima, dok je njegovo ime bilo u punom opsegu i time mu se osramotila obitelj i nanijela velika nepravda."
Zatim se Keleminčić prisjetio i dana uhićenja kad je doveden na policiju.
- Uzeli su mi mobitel i šaltali me iz sobe u sobu. Psihički su me dotukli, pa rekli da su mi priveli sina. Ostavili su ga samog pola sata te sam se s njim susreo i dao mu ruksak u kojem sam imao lijekove. I tad su nas vjerojatno prisluškivali misleći da će nešto čuti. Ali, ja ni tog 21. rujna nisam imao pojma da je Slavojka u bunaru. Ona je na tom imanju u Prečnom bila 2010. godine jer je bila znatiželjna i došla je sa M.J. A kad je policija kopala po dvorištu, rekli su da je detektor nešto našao, ali je i potražni pas HGSS-a pozitivno reagirao – rekao je za kraj Keleminčić te zamolio sudsko vijeće dozvolu da mu konačno sinovi, koje nije vidio 21 mjesec, dođu u posjet u pritvor.
Tijekom sudskog postupka biti će ispitano na desetke svjedoka, a biti će saslušano i niz vještaka. Također, na prijedlog obrane biti će odrađeno i grafološko vještačenje kupoprodajnog ugovora kako bi se utvrdilo je li potpisnica istog doista 2005. godine bila pokojna žena.