TRAŽI DA MU SUDE KAO DA JE ONA NJEGA ZLOSTAVLJALA Detalji zahtjeva Davida Komšića: Pozivaju se na članak koji propisuje najviše 10 godina

David Komšić (21), koji je prije dvije godine zadao 88 ubodno-reznih rana nožem i ubio Kristinu Krupljan (18), traži da mu se ponovo sudi, i to ne za ubojstvo, već za kazneno djelo usmrćenja - djelo kojim se reguliraju eutanazija, čedomorstvo i blaže sankcioniranje dugogodišnjih žrtava nasilja koje u stanju osobitog straha oduzmu život svojem zlostavljaču.

Komšićeva obrana ističe da se ne može raditi o okrutnom ubojstvu i zbog toga što nije precizno utvrđeno koliko je dugo žrtva trpjela bol, odnosno nakon kojeg je uboda pala u nesvjest i prestala osjećati patnju.

“Ponašanje oštećenice bilo je viktimizirajuće, odnosno ona je često znala djelovati provokativno, izazivajući kod okrivljenika afektivne reakcije”, stoji u žalbi Komšićeve obrane, kojom se traži da mu se ponovi suđenje i da mu se ovaj put sudi za djelo iz članka 112 Kaznenog zakona, stavak 1.

Razlika u kaznama

Iz takvog zahtjeva njegove obrane može se zaključiti da Komšić smatra da je zapravo on bio žrtva te da je usmrtio 18-godišnju djevojku zato što je njezinim napadom, vrijeđanjem ili zlostavljanjem, bez svoje krivnje, bio doveden u stanje dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti. Stoga je kazna od 25 godina zatvora, koja mu je dosuđena za teško ubojstvo, pogrešna i treba ga se, poručuje, kazniti za usmrćenje, propisanom kaznom od jedne do najviše 10 godina zatvora.

Upravo to, naime, propisuje prvi stavak članka 112 Kaznenog zakona, koji je, kao tzv. privilegirani oblik ubojstva, u domaći Kazneni zakon prvi put uvršten 2011. godine, po uzoru na kaznena zakonodavstva najrazvijenijih zemalja, kako bi sud mogao drugačije tretirati okrutne ubojice od žrtava nasilja koje nakon niza godina trpljenja teškog zlostavljanja i patnje, u strahu od novog napada, ubiju zlostavljača. Dok je za djelo teškog ubojstva najmanja propisana kazna 10 godina zatvora, za djelo usmrćenja 10 godina je maksimalna moguća kazna.

U nastavku istog zakonskog članka propisuje se da će se majka koja usmrti svoje dijete pod utjecajem jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili poroda kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, a da će se onaj tko usmrti drugoga na njegov izričit i ozbiljan zahtjev, iz suosjećanja zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja, kazniti kaznom zatvora do tri godine.

Podsjetimo, Komšić, koji se trenutno nalazi u zatvoru u Lepoglavi, osuđen je zato što je, na parkiralištu ispred zgrade u kojoj je živjela Kristina Krupljan na zagrebačkoj Pešćenici, 22. veljače 2017. godine oko 21.30 sati, kad mu je rekla da prekida s njim vezu, zadao u automobilu 73 ubodne i ubodno-rezne rane te 15 reznih rana po tijelu, od čega je ona ostala na mjestu mrtva. Za to mu je prvotno izrečena kazna od 30 godina zatvora zbog okrutnog ubojstva, no Vrhovni mu je sud prije mjesec dana tu kaznu umanjio na 25 godina zbog kajanja i mladosti. Prije toga je 13. ožujka u Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu osuđen na godinu i pol dana zatvora zbog protupravnog oduzimanja slobode bivšoj djevojci Kristini Krupljan, čiji je auto s ekipom demolirao na Bukovačkoj cesti tri mjeseca prije nego što ju je brutalno izbo nožem.

Olakotne okolnosti

Komšićev branitelj Veljko Miljević podnio je žalbu na presudu Vrhovnog suda vezanu za ubojstvo djevojke i traži ponovljeno suđenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno ustanovljenih činjenica, zatim povrede Kaznenog zakona i odluke o visini kazne. Sve to je obrazložio na 24 stranice žalbe koju je predao zagrebačkom Županijskom sudu.

U žalbi se prigovara da su Komšiću olakotne okolnosti u presudi obrazlagane nedopustivo sumarno u četiri retka, za razliku od otegotnih koje su obrazložene na dvije stranice. Za utvrđenje okrutnosti i patnje žrtve, što se Komšiću stavlja na teret kao posebno otežavajuća okolnost jer je zadao ukupno 88 ubodno-reznih rana, nužno je, prema mišljenju Komšićeve obrane, neposredno ispitivanje sudskomedicinskog vještaka, a on nije pozvan na očitovanje nakon što je izmijenjena optužnica. Presuda se poziva na mišljenje vještakinje koja je rekla da je Kristina Krupljan čitavo vrijeme ozljeđivanja mogla biti svjesna i da je ozljeđivanje trajalo određeno vrijeme, pri čemu je trpjela izuzetnu patnju i bol.

Proturječno je, po mišljenju obrane, to što je vještakinja rekla da od trenutka gubitka svijesti do smrti Kristina Krupljan nije trpjela bol, a nije se mogla izjasniti koliko dugo je to trajalo i kad je točno pala u nesvjest. Sud je zaključio da za tu okolnost nije bilo potrebe za bilo kakvim vještačenjem ili obrazlaganjem sudskomedicinske stručnjakinje, što je obrani sporno i proturječno. Prema tome, smatra da se ne može raditi o okrutnom ubojstvu, nego o usmrćenju, za što je i bitno manja kazna.

Činjenice opisane u izreci presude, prema navodima u žalbi, ne odgovaraju činjeničnom stanju utvrđenom tijekom dokaznog postupka, a tu se prije svega prigovara zbog toga što u presudu nije uneseno mišljenje psihijatara da je David Komšić, kad je zadavao smrtonosne udarce nožem, bio bitno smanjeno ubrojiv.

Ostao narcistički bijes

I dalje se ustraje na tvrdnji da je David Komšić Kristinu ubio u stanju tzv. “narcističkog bijesa” kad mu je ona, nakon što su proveli dio večeri zajedno, rekla da je trudna s drugim muškarcem i tada je kod njega, po mišljenju njegova branitelja, došlo do popuštanja obrambenih mehanizama i oslobađanja agresije. Citira se pritom i nalaz psihijatara koji su zaključili da je njegovo ponašanje u vrijeme počinjenja djela proizašlo iz strukture njegove ličnosti i stanja povišene afektivne tenzije, što prvostupanjski sud, smatra obrana, nije pravilno vrednovao.

Komšić je na izdržavanju kazne u kaznionici u Lepoglavi, odakle se javio 21. ožujka videolinkom kad je bila sjednica Vrhovnog suda na kojoj se odlučivalo o žalbi na prvostupanjsku presudu. Traži da ga se pozove na sjednicu Vrhovnog suda i kad će se u trećestupanjskom postupku odlučivati o njegovoj žalbi.