TURISTIČKI VODIČ LAŽIRAO OPORUKU NAŠEG UGLEDNOG KNJIŽEVNIKA? Optužili ga da si je krivotvorinom pokušao prisvojiti milijunsku imovinu Paje Kanižaja

Turistički vodič i kolekcionar Dražen Mikulić (49) polakomio se za vrijednim nasljedstvom uglednog književnika Paje Kanižaja. Kako bi mu pripala jedna od najvrednijih umjetničkih zbirki u Hrvatskoj Mikulić je, ako je suditi prema optužnici, krivotvorio oporuku koju je podvalio u ostavinskom postupku nakon Kanižajeve smrti.

Sudski vještak za rukopise utvrdio je da je sporan potpis oporučitelja na oporuci od 10. veljače 2012. doista Paje Kanižaja. Međutim, analize drugih dokumenata s njegovim potpisom pokazale su da se tako potpisivao oko 1988. godine.

Obična kopija

Optužnica Mikulića tereti da je dostavio javnoj bilježnici oporuku od 10. veljače 2012. u kojoj stoji da “potpisani Pavao Kanižaj pri punoj svijesti i zdravom razumu, slobodno i ni od koga prisiljavan ili nagovaran, raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti te da svu (...) imovinu ostavlja u jednakom dijelu Amarili Smolić i prijatelju Draženu Mikuliću”.

U oporuci je još pisalo da je sastavljena pred svjedocima Borisom Budimirom i Domagojem Žurajem. No tu nije kraj, jer je Mikulić predao i novu presliku oporuke datiranu sa 27. siječnja 2012. u kojoj, pak, polovica nasljedstva ide njegovu sinu, a drugu polovicu, i dalje, nasljeđuje on. Tada su kao svjedoci oporuke navedeni Mladen Duvnjak i Boris Budimir.

- To drugo je obična kopija koju sam osobno napravio kako bih vidio kakvi su ‘apetiti’ Gorana Kanižaja - ustvrdio je suočeni Mikulić kojeg tužiteljstvo na kraju tereti za krivotvorenje isprave i pokušaj prijevare. Borbu za nasljedstvo inicirao je piščev sin.

Ostavinski spor

- Nakon smrti oca 2015. pokrenuo sam ostavinski postupak i ispunio smrtovnicu u kojoj sam naveo nekretnine, novac, dionice, zbirku slika. Nakon rastave roditelja živio sam s majkom i posjećivao oca. On mi nikada nije spominjao oporuku, a u srpnju 2015., kad smo se našli za njegov rođendan, rekao je da nije dogovorio uvjete s Gradom da im ostavi svoje slike i da ću ja biti jedini nasljednik. Rekao je da ne želi nikome ništa ostaviti jer da ga se kralo.

Nije rekao tko, nego se pojadao da su mu ukradene tri slike - otkrio je u tužiteljstvu Goran Kanižaj. Dodao je i da je Amarila, nakon što je na njegov zahtjev napustila stan, susjedi ostavila papirić s brojem telefona na ime Dejan Katić, za kojeg će se kasnije uspostaviti da je navodno Mikulić.

- Našli smo se kod moje odvjetnice gdje su mi predočili oporuku iz siječnja 2012. na kojoj je bio paraf. Za nju je Mikulić rekao da ju je sastavio na laptopu kako mu je Pavao rekao da je sastavi. Isprintao ju je i odnio ocu koji ju je pred svjedocima potpisao. A za oporuku od veljače je rekao da za nju nema original, da je to obična kopija koju je osobno izradio kako bi vidio kakvi su moji apetiti.

Svjedoke oporuke ne poznajem - opisao je dalje Kanižajev sin. Prema njegovoj procjeni, umjetnine u očevu stanu vrijede i do dva milijuna eura, nekretnina u kojoj je živio otac je drugi najvredniji dio nasljedstva, dok vikendica na moru vrijedi oko 45.000 eura. Iza Kanižaja je ostala i ušteđevina.

Supotpisnik

Amarila Smolić bila je 25 godina u intimnoj vezi s piscem i također, tvrdi, nije znala za oporuku. Dva od tri potpisnika sporne oporuke svjedočila su u korist Mikulića. Duvnjak je otkrio da je prvi put za oporuku čuo iz medija. A na upit je li na oporuci njegov potpis odgovorio je da potpis nije, ali da OIB jest.

Za Žuraja, koji je ustvrdio da je bio prisutan u stanu na potpisu oporuke, Duvnjak je rekao da je prijatelj njegova sina, dok Budimira i Amarilu ne poznaje. Budimir je tužiteljima, pak, opisao dan kad se potpisivala oporuka, međutim, iz preslike zapisnika u parničnom postupku koji je Goran Kanižaj pokrenuo protiv Mikulića iščitava se da je Budimir negirao poznanstvo s Kanižajem i da je supotpisnik oporuke.

Josipa B., koja je čistila Kanižaju stan, uočila je da su piscu dolazili razni ljudi zbog njegovih umjetnina.

- Nekad je Pavle znao vikati na ljude koji bi mu dolazili zbog slika. Vrijeđao bi ih i izbacivao napolje. A oni bi mu dolazili ponovno. I nikad nisam čula da bi on nekome ostavio svoju imovinu... - prisjetila se Kanižajeva “podstanarka”.