U PROMETNOJ NESREĆI POGINUO OMILJENI SPLITSKI SVEĆENIK: Pozlilo mu dok je vozio, automobilom je udario u zaštitnu ogradu

U tragičnoj prometnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju rano poslijepodne poginuo je don Božo Bobo Delić, omiljeni splitski svećenik koji je posljednjih 16 godina bio župnik župe Svetog Mihovila u Kaštel Kambelovcu, javlja Slobodna Dalmacija.

Vijest je to koja je duboko potresla sve čije je živote dodirnuo, a u gradu pod Marjanom takvih je zaista bilo puno. Neslužbeni izvori kažu kako je 72-godišnjem svećeniku pozlilo dok je upravljao vozilom, nakon čega je automobil udario u zaštitnu ogradu. Na mjesto događaja odmah je stigla ekipa Hitne, no pomoći nije bilo.

Gdje god se pojavio, don Bobo je ostavio itekakav trag na vjerska i društvena zbivanja, uvijek promičući mir i dijalog, ali i nove ideje, bliske mladima, pa nećemo pogriješiti ako kažemo da je svojim predanim radom pozitivno oblikovao na tisuće života. Živio je zaista plodonosno, pa je njegova dostignuća u jednom tekstu teško popisati.

Rođen je 1948. godine u Splitu, gdje je završio osnovnu školu, a Nadbiskupijsku gimnaziju pohađao je u Zagrebu i Splitu, dok je u gradu pod Marjanom završio i studij teologije. Za svećenika je zaređen 1972. godine, službovao je u važnim splitskim župama - u župi Svetoga Križa u svome Varošu i konkatedrali svetoga Petra.

Varoš je bio njegova prva župa, tamo se vraćao cijeloga života, makar u svakodnevnim poslijepodnevnim šetnjama, bio je iznimno vezan za varošku bratovštinu i tradiciju.

Kao mlad i energičan svećenik postavljen je za župnika konkatedrale svetoga Petra na Lokvama, početkom devedesetih godina, bila je to izazovna pozicija, u urbanom kvartu koji je bio obilježen problemima karakterističnima za Split toga doba, prvenstveno većim brojem narkomana i teškim ratnim i poratnim sudbinama.

Snašao se izvrsno, njegovi satovi vjeronauka, kao i svete mise na kojima je držao propovijed (među prvima izlazeći za vrijeme propovijedi s mikrofonom među djecu i mlade animirajući ih pitanjima i pričajući im priče), bile su uvijek pune.

Kada je don Bobo postao župnik Konkatedrale bila je to najveća splitska župa, na čiju je strelovitu popularnost u vjerničkom životu dobrim dijelom baš on utjecao, pa su vjernici iz raznih krajeva grada, čak i okolice, više od desetljeća dolazili u svetog Petra na nedjeljnu misu, pogotovo onu u podne, na kojoj je don Bobo animirao sa svojim vokalno-instrumentalnim sastavom.

Jedan je od prvih svećenika koji su u župnu svakodnevicu uveli moderan način pjevanja liturgijskih pjesama, što je rezultiralo velikom popularnošću među pukom. Napisao je na stotine vjerskih pjesama koje se danas rado izvode diljem Hrvatske, a priznat je i omiljen bio i kao vjeroučitelj, poznat po tome što je generacije krizmanika predano, kao nagradu, vodio na hodočašća u Rim.

Volio je poštivati pravila, no vrata njegove crkve bila su uvijek otvorena za sve uzraste. S ministrantima je znao baciti na nogomet (bio je izvrstan sportaš), stolni tenis, bio je omiljen vjeroučitelj u osnovnoj školi Gripe. Župe u kojima je on djelovao, živjele su punim plućima.

Obnašao je i dužnost tajnika Nadbiskupskog vijeća za pastoral obitelji, aktivno je karitativnim radom sudjelovao u Domovinskome ratu, ali i u organizaciji i animiranju vjernika tijekom dolaska Svetog Oca Ivana Pavla Drugog u Split i Solin 1998. godine.

Jedan je od začetnika Papa-festa, festivala duhovnih šansona koji se redovito održava u Solinu. Tuga je preplavila Split i Kaštela, bio je svećenik kakvog svaka župa može poželjeti.