UBOJICA SE SLOMIO NA ISPITIVANJU 'Da, svoju curu prvo sam davio pa dokrajčio plahtom'

Zagrebačka policija danas je službeno potvrdila mučne detalje brutalnog ubojstva Silvane Nekić (43) u zagrebačkom naselju Vrbik, za koje policija tereti zaštitara tvrtke Klemm security Marija B.

Proćelavi muškarac u 40-im godinama, prvo je žrtvu udavio rukama, onda joj posteljinom zatvorio usta i nos sve dok se nije prestala trzati i davati znakove života.

Nadalje, kako Jutarnji doznaje, monstruozni zaštitar je Silvanino beživotno tijelo umotao u plahtu, prekrio tepihom, stavio vrećicu na glavu i na sve to upalio tamjane po stanu kako bi prikrio smrad.

Mario B. je u srijedu nešto prije ponoći, nakon što se slomio na kriminalističkom ispitivanju, pritisnut dokazima, uz kaznenu prijavu predan pritvorskom nadzorniku.

Mario B. preko pet godina radi kao zaštitar. Miran je i nikad nije pokazivao agresiju. Bio je uzoran zaposlenik. Dobar prijatelj. Izašao je iz burnog braka koji se dugo vremena raspadao ali je, pojašnjavaju poznanici, vodio brigu o djetetu s posebnim potebama koje ima sa prvom suprugom.

Ne bi li što uspješnije zameo tragove i organizirao, očito prethodno skovani plan, uzeo je i nekoliko slobodnih dana na poslu. Jedan od tih dana, petak rano ujutro, samo 12 sati od trenutka kada je u stanu ostavio mrtvu Silvanu nakon samo 35 minuta druženja i nonšalantno odšetao iz zgrade u nepoznato, izrekao je laž Silvaninoj majci: “'Silvani je naglo pozlilo, završila je u bolnici. Ali, ne brinite, bit će sve u redu. I još, da znate, njezin je mobitel u servisu na popravku pa je ne možete dobiti." Iz Silvaninog mobitela izvadio je telefonsku karticu i sve negdje odbacio.

Iako joj je često svraćao, previdio je činjenicu da, iako je ta zgrada zvana ‘raketa’ starijeg datuma, ima ugrađen videonadzor. Upravo snimka te kamere svjedoči kako je baš on bio posljednji koji ju je vidio živu u tom podstanarskom stanu.

Podsjetimo, kako smo ekskluzivno izvijestili, Silvana je prošli četvrtak u 13 sati otišla ranije s posla zubaru. Zatim se našla s dečkom ispred banke i otpješačila do zgrade. Ulazna vrata zgrade on je otključao, popeli su se stepenicama do stana, a nakon pola sata zadržavanja, njezin je ćelavi dečko u prugastoj majici i s jaknom prebačenom preko ramena, napustio zgradu nonšalantno hodajući preko parkirališta u noć. Jutro poslije njezinoj majci izrekao laž. Silvanini roditelji, udaljeni 160 kilometara dalje u Našicama, nisu imali mira. Krenuli su zvati sve zagrebačke bolnice.

Međutim, nitko s imenom i prezimenom njihove kćeri nije bio hospitaliziran niti mu je ukazana pomoć. Obratili su se i u firmu gdje je posljednjih pet godina radila i pronašla radnu sreću. Tamo su dobili odgovor od kojeg su strepili – od petka se nije pojavljivala na poslu, niti se javljala na telefon. U ponedjeljak se obitelj Nekić zaputila u metropolu. Otključavši vrata stana ostali su bez teksta. Uslijedio je nijemi vrisak i neopisiva tuga. Tijelo je bilo sa truležnim promjenama, zamotano …