Pravdu za smrt dubrovačke studentice Ivane Obad (20), koja je prije nepunih 12 godina, u studenom 2010., poginula u prometnoj nesreći pokraj Bosiljeva kao suputnica u jurećem Ferrariju, njezina će obitelj još dugo čekati.
Naime, Visoki kazneni sud ukinuo je prvostupanjsku presudu s kojom su se lani na Županijskom sudu u Zagrebu suočili automobilisti Marin Čolak (37) i Dalibor Opačak (44) te će im se suditi pred novim sudskim vijećem. Za razliku od Čolaka, koji je kao prvooptuženi osuđen na dvije godine zatvora, Opačak je bio oslobođen krivnje. Tužiteljstvo, kao i Čolakova obrana, na sudski pravorijek su uložili žalbe. Za Čolaka je tužiteljstvo tražilo višu kaznu uz sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima te da mu se preinači iznos troškova postupka, a za Opačka novo suđenje. Čolakova obrana je pak zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (razlozi presude suprotni iskazima svjedoka i provedenim vještačenjima) tražila da se Čolaka oslobodi krivnje ili podredno presuda ukine i vrati na ponovno suđenje.
Analizirajući prvostupanjsku odluku, Visoki kazneni sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je "izreka proturječna, a proturječna je i razlozima presude, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati". Viši sud je stava da je Županijski sud u Zagrebu proglašavajući krivim Čolaka ostavio u činjeničnom opisu u cijelosti inkriminaciju, odnosno radnje kojima se za počinjenje istovrsnog kaznenog djela tereti i Opačak kojeg je, međutim, u nastavku te odluke oslobodio od optužbe za te gotovo identične radnje.
- Kad se optuženici terete jedinstvenim činjeničnim opisom inkriminacije, a prvostupanjski sud zaključi da jednog treba proglasiti krivim, a drugog osloboditi optužbe, sud je dužan radnje optuženika kojeg smatra krivim činjenično izdvojiti i upravo za njih tog optuženika proglasiti krivim. Prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije tako postupio nego je, štoviše, proglašavajući krivim Čolaka, ostavio u činjeničnom opisu inkriminacije čitav tekst kojim se opisuju radnje kojima se za počinjenje djela tereti Opačak, kojeg potom sud oslobađa optužbe. Već time je ostvareno proturječje u izreci, a uz to je u oslobađajućem dijelu presude ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer činjenični opis sadrži i sve ono za što se optužuje Čolak koji je proglašen krivim - navodi Visoki kazneni sud, ističući i da je u oslobađajućem dijelu presude iz činjeničnog opisa ispušten dio teksta tog opisa koji se odnosi na način vožnje Opačka, koji državni odvjetnik definira kao kršenje propisa. Jednom riječju, kada se optuženik oslobađa optužbe, tada činjenični opis tog djela u cijelosti mora odgovarati opisu iz optužbe, bez izmjena i ispuštanja.
Sporan i dio obrazloženja presude
Drugostupanjskom sudu je također sporan i dio obrazloženja presude u kojem stoji da se ne isključuje mogućnost da bi do istovjetnog kontakta dva vozila došlo i pri brzinama od 130 km/h pa da ostaje za zaključiti da prekomjerna brzina kojom su se oba vozila kretala nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa samom prometnom nesrećom, a time ni s njezinom posljedicom te da ne predstavlja onaj potrebni doprinos nesreći koji bi bio od utjecaja na krivnju Opačka.
Prošle godine u ponovljenom suđenju na Županijskom sudu u Zagrebu, baš kao i na prvom suđenju na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, Čolak i Opačak, nekad dobri prijatelji koji su se u sudnici oslovljavali riječju "gospodine", odbacili su krivnju, međusobno svaljujući odgovornost jedan na drugoga.
- Žao mi je što je do nesreće došlo i što je Ivana poginula. Mi smo bili vezani, godinu dana u vezi, bila je ujedno i moja stanarka i živjela je u mojoj kući. Teško mi se nositi sa smrću. To mi je najgore od svega. Volio bih da mene najradije nije bilo u tom trenutku. Ne razumijem kako sam uopće preživio. Neposredno prije nesreće vozio sam se na pristojnom razmaku iza Forda koji je vozio Hrvoje P., brzina je bila 180 ili 200 km/h. Vozeći se zavojima, mijenjali smo prometne trake i nismo se vozili paralelno. Ulaskom na čvor Bosiljevo, Opačak je vozio iza mene, visio mi je na ‘štosdemferu‘ i dobio sam udarac u stražnju desnu felgu koja je jedina nakon nesreće ostala čitava. Mogao sam birati hoću li na ogradu, koja bi nas probila, ili na livadu i ući prednjim dijelom, a da se ne prevrnem. Nažalost, koban je bio rizol koji nas je okrenuo. Bio sam cijeli slomljen i ne mogu vjerovati da sam ja ispao krivac, a gotovo sam poginuo u nesreći. S tim se ne mogu pomiriti. Istina je da sam kriv za brzinu, ali nesreću nisam prouzročio. Da je gospodin Opačak držao pristojan razmak, ništa se ne bi dogodilo. Kad me Nissanom udario u stražnji dio, pokušavao sam izbjeći nesreću - branio se od optužbe u sudnici Čolak, podsjetivši da i dalje trpi zdravstvene posljedice nesreće jer je imao niz prijeloma, puknutu vilicu, zube... Odgovarajući dalje na pitanja, Čolak je dodao i da je dodatna kilaža u njegovu autu bila mana.
‘Što sam napravio?! Ubit će me tata‘
- Uzeo sam felgu i gumu gospodina Opačka i stavio sam je u Ferrarijev prednji gepek. Tako da je naprijed bilo težište prema dolje, što je dodatno otežalo moj pokušaj ispravljanja auta nakon udarca - zaključio je Čolak. Pitanje mu je postavio i suoptuženi Opačak kojeg je zanimalo, među ostalim, sjeća li se što mu je nakon nesreće govorio, kao i godinu dana poslije kad su se sreli u Opatiji.
- Nakon nesreće si mi rekao: ‘Što sam napravio?! Ubit će me tata‘. Sjećaš li se i Opatije, kad smo se našli u kafiću na rivi godinu poslije? Ispričao si mi se i rekao da si pogriješio - podsjetio je Opačak Čolaka koji je, pak, negirao susret: - Ja s tobom nisam uopće razgovarao 10 godina. A nisam ti niti odgovorio na poruku koju si mi poslao nakon zadnjeg ročišta na sudu. Nema smisla razgovarati nakon deset godina šutnje. Poruku i danas čuvam.
Obrana, pak, Dalibora Opačka, nakon što ju je počeo čitanjem s papira pa ga je sutkinja u tome prekinula, bila je na trenutke praćena suzama i jecajima.
- Do mjesta nesreće smo se vozili podjednakim brzinama paralelno, ja u desnoj, a gospodin Čolak u lijevoj traci. Odjednom sam primijetio da je on svojim autom došao ispred mene. Imao sam osjećaj da je dotaknuo prednji dio moga auta svojim zadnjim dijelom. Iznenadio me, a ja sam refleksno reagirao kad je Čolak krenuo udesno i mislio sam si: ‘Što radiš? Gdje ideš, čovječe Božji?‘ Kamo sam mogao u tom trenutku? Skočiti u zrak? Kontakt je bio minimalan, ja sam pustio kočnicu i micao sam se u desno, a Ferrari je izletio na livadu kad je auto dodirnuo rizol te je eksplodirao. Stumbao sam se, prevrtao i zemlja je frcala. Suvozač i ja smo i istrčali iz auta, govorio sam: ‘Dado, napravi nešto, ljudi su unutra‘. Od silnog plamena i vatre meni su gorjele trepavice. Netko je rekao da u travi leži čovjek. Bio je to gospodin Marin. Zvali su odmah i Hitnu. Istina je da nisam vozio po ograničenju, nego nekih 150 do 160 km/h, po mojoj procjeni - prisjetio se Opačak. Na upit sutkinje želi li još što dodati, Opačak je jedva izustio: - Žao mi je što se sve ovo dogodilo. Mogu samo reći: ne dao Bog nikome.
Suludo divljanje autocestom
Prometni vještaci su se usuglasili da razlike koje su utvrdili u brzini kretanja vozila u svojim vještačenjima ne utječu bitno na zaključak o mogućoj dinamici kretanja vozila, kao i na zaključak o mogućem izbjegavanju nesreće. Zaključili su da brzina nije bitna za način na koji je došlo do nesreće, iako se Opačak u Nissanu 350D kretao desnim trakom 205,2 km/h, a u trenutku nesreće 186,4 km/h, dok je Čolak lijevom trakom vozio Ferrari brzinom od 181,5 km/h.
Bez ikakvih problema, smatraju vještaci, obojica vozača mogla su proći zavoj da nije došlo do kontakta vozila. U suludom divljanju autocestom, Ferrari je u jednom trenutku dotaknuo Nissan pa je došlo do zanošenja te slijetanja s ceste. Čolak je ispao iz Ferrarija, kao i njegova suputnica, a vozilo se potom zapalilo.
Podsjetimo, zahvaljujući tromosti pravosuđa, uskoro će biti 12 godina da obitelji Obad čeka pravdu. Optužnica je podignuta 2012., a spis je inicijalno stajao u ladici karlovačkog suda 323 dana, nakon čega je prebačen na zagrebački Općinski kazneni sud, gdje su obojica nepravomoćno osuđena na tri godine zatvora.
Međutim, riječki Županijski sud presudu je srušio pa je krajem 2018. suđenje ponovno počelo u Zagrebu, ali se ubrzo sud proglasio nenadležnim pa je spis završio na Županijskom sudu u Karlovcu, da bi potom, odlukom Vrhovnog suda, predmet bio delegiran ponovno u Zagreb, ali na Županijski sud koji je Čolaka osudio, a Opačka oslobodio optužbe. Presuda je ukinuta pa je slučaj nakon 12 godina opet na početku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....