Zanemarena vojnikinja: ‘Imala je destruktivan život, bila je ovisnica, ali nije si oduzela život‘

Život joj je bio teški košmar, a smrt stravična. U nju nije otrčala svjesno, iako istražitelji ni danas nisu do kraja sigurni je li T. F. (27) počinila samoubojstvo ili je preminula spletom nesretnih okolnosti. Na ovoj je vojnikinji u Vinkovcima 19. srpnja na broju 6 zastao crni niz tragičnih smrti pripadnika Hrvatske vojske koji su Hrvatsku zapljusnuli u samo šest tjedana s varaždinskog i bjelovarskog područja te triput iz Zagrebačke županije.

Nakon smrti 27-godišnje pripadnice 5. gardijske brigade javnost je glasno počela postavljati pitanja, Ministarstvo obrane stalo je u prvoj reakciji prati ruke jer su se tragedije dogodile izvan službe, da ne kažemo - u slobodno vrijeme vojnika. Četiri od njih su slučajevi samoubojstva, jedna je prometna nesreća, a u jednom, vinkovačkom slučaju, okolnosti se još istražuju. U stradavanjima su zastupljeni razni rodovi, grane i struke vojske, od ročnog vojnika, djelatnog vojnika, preko dočasnika do časnika, dolaze iz cijele Hrvatske i predstavljaju oba spola.

Dragovoljni ročnik sa zagrebačkog područja, vojni specijalac iz Bjelovara, vojnik iz Varaždina i časnik u Vojnoj obavještajnoj upravi oduzeli su si život. Vojnik koji je poginuo 3. srpnja kod Vrbovca, stradao je u prometnoj nesreći, i bez tog slučaja bi ovaj niz bio dovoljno tragičan, ovako je za još jednu ljudsku sudbunu tužniji. Onda se dogodila i tragedija u Vinkovcima.

Mi smo upravo tamo krenuli po odgovore, u rodni grad ministra obrane Marija Banožića, a vratili se s još više upitnika. Slavonska vojnikinja, za razliku od svojih nesretnih kolega, kako rekosmo, najvjerojatnije nije digla ruku na sebe, međutim snažnije od svih njih upozorava da u Oružanim snagama stvari ne stoje kako treba.

Kako se novače ročnici i angažiraju profesionalni vojnici, jesu li psihotestovi samo pro forma i zašto se ne prati svojevrsna socijalna anamneza profesionalnih vojnika, kako je moguće da u njihovim redovima ima ne samo uživatelja droga nego i teških narkomana i psihijatrijskih slučajeva? Oni bi trebali biti najbolji među nama, dali smo im oružje i povjerili im da se brinu o našoj sigurnosti. Životne nedaće slome i najjače, to je ljudski. No, je li sustav borbu tih nesretnih ljudi mogao i morao prepoznati i pronaći način da im pomogne? Za njih je kasno, ali nije za one koji su u ovom trenutku na rubu. Zato se ovi slučajevi nikako ne smiju gurnuti pod tepih.

Razgovarali smo s deset bliskih ljudi pokojne T. F. To su redom njoj vrlo bliske osobe, od prijatelja iz djetinjstva, osoba koje su se s njom intenzivno družile pa se odmakle od nje zbog pakla droge u koji je upala, dugogodišnjih obiteljskih prijatelja, rodbine njezina bivšeg, pokojnog supruga te bake u čijoj se kući sve to dogodilo. Nijednom od sugovornika nećemo otkriti identitet, jer je on u ovom trenutku manje bitan od okolnosti koje su dovele do tragedije, tako smo im rekli unaprijed, a to je jamačno utjecalo na relevantnost i opširnost informacija koje su s nama podijelili. Iako dio medija danima navodi kako je i T. F. počinila samoubojstvo, devet od deset sugovornika potvrdilo nam da je, poznavajući je, takvo što gotovo nemoguće.

To nam je, uostalom, rekla i njena baka, koja je svemu svjedočila. Analizirajući njene istupe na društvenim mrežama i ljubav koju je iskazivala prema svojoj djevojčici, taj se zaključak nameće sam po sebi. Ova je vojnikinja, međutim, svi to dolje znaju, ali samo neki ističu, također bila ovisnica o teškim drogama, sklona haluciniranju, zbog čega je nekoliko dana prije smrti bila hospitalizirana na odjelu psihijatrije. Po svemu sudeći, po kući svoje bake očajnički je i bjesomučno tražila svoje dijete - jednostavno zaboravivši da je ono s bakom, njenom majkom, na moru.

- Laž je da se ubila. Ljudi svašta pričaju, pa tako kažu da je bila pijana i pod drogama. Sve to sada vojska istražuje. Ja samo mogu reći da mi je kazala: ‘Bako, zovi hitnu, meni nije dobro. Bako, zovi hitnu’. To je bilo prije nego što je prošla kroz staklena vrata. Tada se sva izrezala. Iz ruku joj je šikljala krv. Otrčala je van, na ulicu. Zvali smo hitnu, ali nije ih bilo dugo.

Prije je došla policija. Evo, tamo joj je policajac pružao prvu pomoć - govori shrvana starica pokazujući nam iz svojeg dvorišta mjesto na nogostupu gdje je svoju unuku posljednji put vidjela živu. Ispratila nas je iz dvorišta ne želeći govoriti o detaljima iz života svoje unuke i upućujući nas dalje na svoju kćer, pokojničinu majku. S njom smo pokušali stupiti u kontakt preko njene najbolje prijateljice, ali nije smogla snage za istup, možda će kada završi istraga, tako nam je poručeno.

Robert Fajt/Cropix

Najbolja životna prijateljica vojnikinjine majke tijekom 30 godina, kako nam je rekla, pita se zašto je službena informacija ta da je djevojka počinila suicid (to nije službena informacija, ali bi se tako dalo zaključiti po izvješćima brojnih medija). Žena nam kaže da je djevojka živjela u roditeljskom stanu, a oni da su u Njemačkoj.

- Ujutro je došla pijana iz grada u svoj stan te vidjela da nema njezine kćeri, a zaboravila je da je mala tada bila na moru s bakom, mojom prijateljicom. Uspaničila se i otišla baki, mami i tati od njene mame te je tamo pala kroz staklena vrata i jako se isjekla. Kažu da hitne pomoći nije bilo pola sata, držali su je u Vinkovcima u bolnici tri sata i tek je onda vozili za Osijek.

Uglavnom, njezini roditelji su još u šoku, pričali smo o tome kako se govori da je izvršila suicid, mi to ne vjerujemo, poznavajući njen karakter i njenu brigu za dijete, a i zašto bi to išla napraviti kod dide i babe kad je ovamo bila sama u stanu, a to su dida i baba ispričali tako - govori nam majčina prijateljica.

A njene posjekotine po tijelu, krv koja je iz nje liptala dok je vrišteći trčala vinkovačkom ulicom bili su samo završni čin njezine životne tragedije. Pažnju javnosti je privukla kada je kao učenica 7. razreda u dobi od 13 godina pobjegla od kuće i skrivala se s godinu starijom prijateljicom u jednom napuštenom objektu. Nakon šest dana intenzivnog traganja djeca su pronađena i predana roditeljima.

Bijeg je inicirala upravo T. F. Do tada odlična učenica naglo je popustila, počela je izostajati s nastave te je na polugodištu imala jedinicu pa su joj to bili razlozi da jednog petka u veljači ne dođe kući, već se skloni “na sigurno”. I tinejdžerski dani bili su burni. Prijateljica iz tog perioda rekla nam je da je T. F. upisala hotelijersko-turistički smjer, no nakon 3. razreda je zatrudnjela s tadašnjim dečkom. Otišla je u Zagreb i tamo upisala 4. razred istoga usmjerenja, završila ga i rodila djevojčicu. Udala se za dečka, oca svoje kćeri, ali se ubrzo i rastala.

- On je imao problema sa zakonom, ne znam koliko iza sebe ima kaznenih djela, uglavnom je bio po zatvorima. Na kraju je umro od predoziranja, i to kad su ga pustili iz nekog pritvora, evo 2. srpnja je tome bilo točno dvije godine. On je u međuvremenu bio u vezi s jednom curom koja je također preminula, kažu isto od droge - govori nam bivša prijateljica nekadašnjeg para, danas pokojnika.

- Njoj je život bio teška destrukcija, roditelji rastavljeni, nije s njima bila u dobrim odnosima, šutali su je amo-tamo, malo je bila u majčinom stanu, malo kod babe. Jedno vrijeme je živjela s djetetom kod prijateljice koja je također bila samohrana majka. Uglavnom, potucala se i bila je nesređena - govori nam njena prijateljica.

Jedan od prijatelja koji ju je, kaže, dobronamjernim savjetima pokušao izvući iz pakla droge odmaknuo se od nje nakon što u tome nije uspio.

- Da si ne lažemo, Vinkovci su mali grad i svi sve znaju. Zna se tko i što konzumira, gdje, od koga kupuje i sve ostalo. Stavite se u njezinu situaciju, doma nesređena situacija, roditelji rastavljeni, ona u lošim odnosima i s ocem i s majkom, dobila to dijete, anđela malog, a još nije ni školu završila, muž kriminalac, rastala se od njega, a on umro od predoziranja.

Ona je silno bila protiv te njegove ovisnosti, ali se nije mogla izboriti. Radila je kao hostesa po partyjima i diskotekama. Ovaj odlazak na rad za vojsku trebao je biti njezin izlaz, možda i bijeg od problema - govori nam čovjek koji više ne živi u Vinkovcima.

Naglašava kako je ona bila duša od žene, prekrasna fizički, ali i duševno, nema toga što nije bila spremna napraviti nekome u potrebi, a svoje je dijete doslovno obožavala.

- Droga ju je uzela jako, a na kraju je uzimala stvarno sve i svašta. Ja sam joj nekoliko puta rekao - ne idi tamo, nemoj ovako, nemoj onako. Rekao sam joj jednom da mi se više ne obraća jer je nisam mogao gledati, znala je biti toliko “urokana” da bi joj se izobličilo lice i iskrenula usta.

Žao mi je što sad to moram reći, ali mislim da o takvim stvarima moramo pričati. Kod je droga toliko uzela maha da je od nje halucinirala čak i kada nije bila pod utjecajem opijata. Imala je fobije da će je netko ubiti. Zato su je i smjestili na psihijatriju, bilo je to tjedan prije nego što će se dogoditi ta strahota. Pustili su je nakon tri ili četiri dana i dogodila se nesreća - kaže nam sugovornik.

Posljednju godinu radnog odnosa provodila je dijelom na bolovanjima, baka nam je rekla da je bila na godišnjem odmoru, ali, bez obzira na sve, kaže čovjek, nije mu jasno kako njezini kolege vojnici nisu primijetili da nešto nije u redu s njom. Čak i da nisu fizički to zapazili, morali su čuti, jer, naglašava, u Vinkovcima se sve o svima zna.

Bliska rođakinja bivšeg partnera pokojne vojnikinje kaže da je proživjela teški šok kada je čula što se dogodilo. Suicid joj ne ide u istu rečenicu s djevojkom jer je poznaje kao vedru i veselu osobu.

- Ja znam o čemu govorim, jer sam osobno pokušala suicid i liječim se na psihijatriji, ja sam također bila okružena velikom negativnošću poput nje, međutim, za razliku od mene, ona je uvijek pronašla način da bude vesela i vedra. Ovakve stvari me dodatno deprimiraju, prije dvije godine on, sada ona, ne znam kako to sve podnijeti - kaže nam očajna žena.

Grob ove djevojke na kraju je gradskog groblja, uvijek se nekako čini da na takva mjesta dospiju oni koji još nisu trebali otići s ovoga svijeta, nemaju unaprijed pripremljeno mjesto ili neku obiteljsku grobnicu pa završe na margini. Ime i prezime na bijelom križu ne vidi se od položenih vijenaca. Ispod gore lampioni. Netko je uz buket i lampion s državnim oznakama položio i jednu nezapaljenu cigaretu.

Poznato je kako je umrla ova djevojka, no ne i zašto. Je li doista riječ o nesretnom slučaju, je li bježala pred demonima koji su je proganjali pa je tako razbila staklo te se usput njime i (ne)namjerno razrezala? Od čega joj je bilo loše - od droge ili od još jednog psihičkog sloma? Te odgovore traže istražitelji. U Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj nisu željeli komentirati slučaj, već su nas uputili na tužiteljstvo koje rukovodi istragom.

- Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je povodom objave o smrti vojnikinje (1994.) iz Vinkovaca, a vezano za utvrđivanje okolnosti uzroka smrti, naložilo obdukciju tijela vojnikinje te je Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj naložilo izvide. Po dostavi nalaza obdukcije i policijskog izvješća uslijedit će daljnja odluka ovog državnog odvjetništva - odgovorili su nam iz vinkovačkog tužiteljstva. Doznajemo da su nalazi obdukcije već poznati te se čeka samo da budu dostavljeni Općinskom državnom odvjetništvu.

Razgovarali smo i s dosta visoko pozicioniranom osobom u vojnoj hijerarhiji. Kaže nam da je problem droge u Oružanim snagama, nažalost, sveprisutan, pogotovo kod mlađih generacija, kao i kod pojedinaca koji bi se vraćali iz vojnih misija, te su njihovu prtljagu po dolasku u RH redovito kontrolirali psi Vojne policije dresirani na drogu. S druge strane, navodi, suočavaju se sa značajnim padom interesa mladih ljudi za rad u Oružanim snagama.

- Nekada su se mladi trgali da rade u vojsci, posao je bio siguran, a primanja solidna. Danas je situacija potpuno drukčija, gledaju kako će pobjeći iz Hrvatske u inozemstvo, vojska više nikoga ne zanima - kaže nam ovaj profesionalni vojnik, inače časnik HV-a.

Je li ministar Banožić iz tih razloga odlučio u javnosti prije nekoliko mjeseci propitati ponovno uvođenje vojnog roka, nije poznato, no ideja je pokopana i prije nego što je zaživjela. Kako pak biraju one koje na kraju regrutiraju kao dragovoljne ročnike i profesionalne vojnike, pitali smo u Ministarstvu obrane.

- Postupak prijema osoblja u vojnu službu propisan je Pravilnikom o utvrđivanju zdravstvenih, psihičkih, tjelesnih i sigurnosnih uvjeta za prijam u službu u OS RH i sastoji se od selekcije i klasifikacije prijavljenih kandidata te ovisi o kojoj kategoriji osoblja je riječ (dragovoljnih ročnika, vojnika, dočasnika i časnika). Selekcija kandidata obuhvaća propisane uvjete za prijam u službu.

Za djelatnu vojnu službu uvjet je i završeno dragovoljno vojno osposobljavanje. Osim navedenog, selekcija kandidata obuhvaća i propisane zdravstvene, psihičke, tjelesne i sigurnosne uvjete. Navedeni kriteriji su razrađeni pravilnicima te bez obzira na kategoriju prije pristupa u službu kandidati prolaze zdravstvene preglede, psihologijska ispitivanja, provjere tjelesne spremnosti te sigurnosnu provjeru - kažu u MORH-u.

Klasifikacija prijavljenih kandidata, kažu, provodi se temeljem utvrđenih kriterija u Pravilniku o načinu i postupku privlačenja, oglašavanja i odabira za prijam u djelatnu vojnu službu i kadetsku službu. Na kraju procesa objavljuje se lista kandidata koji su zadovoljili selekcijski postupak s brojem bodova koji su postigli. Ako je broj kandidata veći od broja osoba koje se primaju u službu, isključivi kriterij je prijam osoba po listi ostvarenih bodova, odnosno onih s najviše bodova.

Kandidati za dragovoljno vojno osposobljavanje prijave podnose u područne odjele i odsjeke za poslove obrane prema mjestu prebivališta, koji ih pozivaju na zdravstvene preglede za odabir i psihologijsko testiranje prije upućivanja na osposobljavanje.

Kandidati za prijam vojnika/mornara u djelatnu vojnu službu prijavljuju se na javni natječaj koji raspisuje Ministarstvo obrane. Prijam dočasnika provodi se odabirom najboljih vojnika, pri čemu se njihova uspješnost boduje u skladu s pravilnikom te idu na dodatne provjere i ispitivanja i na izobrazbu.

Prijam časnika provodi se odabirom kadeta koji su završili vojne studijske programe, putem internog oglasa od vojnika i dočasnika koji zadovoljavaju uvjete propisane za časnika te putem javnog natječaja za časnike struka za koje je nužno potrebno visoko obrazovanje - odgovaraju nam iz MORH-a, dodajući da se testiranje kandidata za prijam, u sklopu kojeg je i psihologijsko ispitivanje kandidata za prijam u službu u Oružane snage Republike Hrvatske, provodi sukladno spomenutom Pravilniku.

Robert Fajt/Cropix

Na pitanje kako izgleda psihologijsko ispitivanje, kažu da ono obuhvaća ispitivanje kognitivnih sposobnosti, ispitivanje konativnih osobina i drugih relevantnih psihičkih značajki standardiziranim psihodijagnostičkim sredstvima (testovima i upitnicima).

Potvrđuju nam da su u djelatnu vojnu službu u posljednjih pet godina nakon provedene selekcije i klasifikacije primili 3817 osoba, no podatak o broju osoba koje nisu zadovoljile bilo koji uvjet za prijem ne žele otkriti jer je to - vojna tajna.

- Podatak o broju osoba koje nisu zadovoljile bilo koji uvjet za prijam, pa tako i psihologijsko testiranje, predstavlja klasificirani podatak, sukladno zakonskoj regulativi koja se odnosi na zaštitu tajnosti podataka i čuvanje profesionalne tajne i zaštitu osobnih podataka - kažu u MORH-u.

Nejasno je zašto onda tajni podatak nije i koliko su ljudi zaposlili, jer je ta informacija državnim neprijateljima svakako od veće koristi nego ova koju su nam otkrili. Osim u jednom slučaju - onome da je taj broj izrazito malen, gotovo zanemariv. Naš sugovornik iz HV-a upozorava da su, smanjenjem interesa za vojsku, jednostavno pali kriteriji tijekom svih testiranja te se to pretvorilo u formalnost.

U službenom odgovoru MORH-a, dakako, ističu kako kandidati moraju ispuniti sve kriterije selekcije te ako ne ispune jedan od navedenih kriterija, primjerice psihologijsko testiranje, ne mogu biti upućeni na dragovoljno vojno osposobljavanje niti biti primljeni u djelatnu vojnu službu jer je psihologijsko testiranje sastavni dio zdravstvenog pregleda.

- Djelatne vojne osobe redovito idu na zdravstvene sistematske preglede koji uključuju i psihologijska testiranja svake tri godine, a u nekim slučajevima i svake godine, ovisno o dužnosti na koju su raspoređene. Provjere tjelesne spremnosti provode se jednom ili dvaput godišnje, ovisno o tjelesnoj zahtjevnosti dužnosti, a sigurnosne provjere se provode redovito prema općim sigurnosnim propisima i u skladu s razinom tajnosti podataka koja je vezana uz pojedinu dužnost - tvrde u MORH-u.

Vezano za testiranja na alkohol i droge, u Oružanim snagama RH kažu kako je na snazi nulta stopa tolerancije na alkohol i opojne droge. Zapovjednici u svim postrojbama Oružanih snaga RH obavezni su se brinuti o provedbi preventivnih radnji i mjera radi sprečavanja zlouporabe alkohola i droga. Dovođenje u stanje pod utjecajem droga ili odbijanje testiranja na droge predstavlja stegovni prijestup u skladu sa zakonom.

Testiranja na alkohol, droge i druga sredstva ovisnosti u skladu sa svojim ovlastima u Oružanim snagama RH provodi Vojna policija. Na konkretno pitanje koliko se često provode testiranja na alkohol i droge u sustavu MORH-a, odnosno koji su rezultati dosadašnjih testiranja, nismo dobili odgovor.

Što se tiče crnog smrtnog niza, ponavljaju kako nijedan “ovaj slučaj nije povezan, oni su individualni, nisu vezani za službu u Oružanim snagama RH niti su počinjeni u prostorima vojarni. Nesretni događaji su se dogodili izvan službe u Oružanim snagama RH, a riječ je o pripadnicima Oružanih snaga RH koji su imali osobne probleme i bili su izloženi određenim životnim situacijama”.

- Napominjemo kako su neposredni zapovjednici u najbližem kontaktu s pripadnicima Oružanih snaga, a tijekom izobrazbe su obučeni za primjenu psihologijskih spoznaja u neposrednom radu. Kao potpora u tim aktivnostima svim pripadnicima Oružanih snaga RH su na raspolaganju vojni psiholozi i liječnici, kao i klinički vojni psiholozi - zaključuju u Ministarstvu obrane.

Sustav je zadovoljio formu kakvu si je sam zadao. U njemu, kako se vidi iz odgovora iz MORH-a, on nema problem, već samo pojedinci koji taj sustav čine, i to nakon što im završe smjene u vojarnama.