ZATVORSKI DANI SRĐANA MLAĐANA: Autoritet među zatvorenicima, čuvare zove slugama, neprestano bilda i piše pisma, javio se i roditeljima prve žrtve

“Za mene je rješenje metak u čelo” i “Doviđenja, vidimo se u paklu!”, bile su neke od poruka koje je slao najpoznatiji hrvatski osuđenik koji služi zatvorsku kaznu u Lepoglavi zbog trostrukog ubojstva, otmice i pljački. Iako se malo zna o njegovu boravku u Lepoglavi, osim da je autoritet među zatvorenicima, da stalno bilda, da zatvorske čuvare naziva slugama, pod posebnom je paskom njegovo komuniciranje s vanjskim svijetom. O sebi misli da je nadčovjek izuzetnih sposobnosti.

Osim roditelja, povremeno mu je u posjet dolazila vjerska iscjeliteljica. Dopisivao se sa Zdenkom Jarošem, bivšim zatvorenikom i bjeguncem s kojim je stvorio i posebni šifrarnik.

Kajanje

Budući da su mu bili dopušteni telefonski kontakti, on je njegov broj mobitela naveo kao broj svog odvjetnika iz Varaždina te je jedno vrijeme komunicirao s njim. Međutim, služba osiguranja i policija shvatili su njegovu prijevaru i, nadzirući telefonske razgovore, zaključili da Mlađan pokušava pobjeći.

Učestalo se dopisivao s još jednim bjeguncem, Slavkom Vukašincem. Posljednji stegovni prekršaj napravio je 2015. godine. Nakon što se u javnosti pojavilo njegovo pismo koje je napisao 7. veljače 2011. godine u lepoglavskoj kaznionici, u kojem se kajao zbog onoga što je učinio te u kojem je naveo da se promijenio, da se okrenuo vjeri i Bogu, ta su pisma duboko uznemirila roditelje ubijene djevojke, ali i Mlađanove roditelje. U pismu Elizabetinim roditeljima među ostalim je napisao:

Roditelji

“Učinio sam vam najveću bol koju čovjek može učiniti drugom čovjeku. Bol i patnju za koju se neću ni pokušati praviti da je u potpunosti mogu razumjeti jer ni jedno ljudsko biće ne zaslužuje takvu bol, patnju i gubitak. Uzeo sam život vaše nevine kćeri, ostavio u vama samo prazninu i tugu koje nikako moje kajanje vjerojatno neće moći ublažiti mada se u sebi nadam da će jednog dana to biti posljedica i plod ovog mog pisma koje je najteže koje sam u životu napisao.

Znam koliko mržnja može razoriti srce čovjeka jer sam i sam najveći dio života ono što nisam mogao tada razumjeti, na život sam gledao baš tako, s mržnjom i bez osjećaja ljudskosti jer sam odlučio pridodati vlastitu ljudskost i jer sam mislio da postoji nešto veće od nje.

Na žalost, trebalo je puno vremena i što je najgore od svega, puno je ljudi moralo ostati bez života zbog moje pogreške da prevladam nešto tako vrijedno i posebno kao što je vlastita ljudskost jer sam tada mislio da postoji nešto veće i vrednije od nje. I nažalost da bih tek sada shvatio da sam zapravo izašao iz njezinih božanski okvira u prazninu i ništavnost koja je, ne iznad nje nego, ispod nje.

Nekoliko godina mi je trebalo da skupim hrabrost da napišem ovo pismo jer samim tim činom priznajem da je moj život bio besramno služenje zlu - do dana kad sam milošću Božjom i uz pomoć pametnih ljudi uvidio koliko sam samo slijep i sebičan bio”, napisao je, ali roditelji ubijene djevojke nisu prihvatili njegovu ispriku.

Novinarka Jutarnjeg lista Hajdi Karakaš Jakubin razgovarala je i s Mlađanovom majkom koja je rekla:

- Može se nas roditelje kriviti za odgoj, ali što je s osobom u videoteci pokraj sisačke Željezare koja je Srđi tih kobnih mjeseci omogućila da 50 puta posudi videokasetu s filmom ‘Rođeni ubojice’ rađenom po priči Quentina Tarantina?! Tom čovjeku je u interesu bio samo profit, da zaradi! Kad je u kući nakon zločina muž pronašao film, potrgao ga je. Što reći osim da se veselimo Srđinom izlasku. Kažu da vrijeme leti i da će brzo doći 2027. Ali nije tako. Osjetim svaku sekundu koja protekne. Vrijeme jedino projuri kad mu odlazimo u posjet u Lepoglavu. Na to imamo pravo dva puta mjesečno - rekla je Srđanova majka Nediljka.