ČUDO U ABU DHABIJU Hrvatski liječnik direktor je najskuplje bolnice na svijetu

Nakon što je u Cleveland klinici u SAD-u stekao svjetski ugled kao jedan od najuspješnijih liječnika u kardiologiji odnosno kirurgiji srca, prof. dr Tomislav Mihaljević, pred novim je životnim podvigom. U travnju sljedeće godine bit će otvorena Cleveland clinic Abu Dhabi, po općoj ocjeni, najmodernija bolnica na svijetu, u kojoj je profesor Tomislav Mihaljević, medicinski direktor ili Chief of Staff, dakle, u profesionalnom smislu, najvažniji i najodgovorniji stručnjak.

Gradnja tog najvećeg i najskupljeg projekta u svjetskom zdravstvu trajala je punih šest godina, a na gradilištu se u pojedinim razdobljima izmjenjivalo između 14 i 20 tisuća radnika. Ukupna cijena svih objekata stroga je poslovna tajna, no stručnjaci procjenjuju da nije mogla stajati manje od četiri milijarde dolara. U pitanju je, naime, enormno velika struktura bolnice koja će imati 400 tisuća četvornih metara bolničkog prostora. Bolnica u Abu Dhabiju bit će tehnički najmodernija bolnica koja je ikada napravljena, bit će kompletno digitalizirana i umrežena, od kartica za parkiranje do nalaza i recepata i sva će biti u wirelessu. Uz vrhunsku opremu, presudan, diferencirajući faktor, važniji od veličine i opreme, bit će kvaliteta ljudi koji će tu raditi.

Usred Emirata

Kompleks je smješten je u srcu 2,2-milijunskog Abu Dhabija, glavnog grada Ujedinjenih Arapskih Emirata, na obali Al Maryal otoka u Perzijskom zaljevu. Tri glavna kompleksa međusobno su povezana zastakljenim tunelima i mostovima, sve su zgrade građene po principu lego kockica, tako da svaka ima drugačiju namjenu, u jednoj su bolesničke sobe, u drugoj operacijske dvorane, u trećoj intenzivna njega, u četvrtoj administracija… I svaki je objekt drugačijeg unutarnjeg dizajna, prilagođen specifičnoj namjeni, no svi su konstruirani tako da se maksimalno koristi danje svjetlo, ali da zbog visokih temperatura spriječi pregrijavanje prostora. Premda najviši objekt ima 18 katova, od čega su tri pod zemljom, zgrada izgleda kao da ima dvostruko više katova. Naime, svi stropovi u bolnici iznimno su visoki, daleko iznad uobičajenih normi, a iznad njih je gotovo jednako visok prostor u kojemu su smješteni uređaji za hlađenje i grijanja do nebrojnih elektronskih i kompjutorskih kablova kojima je premrežena cijela bolnica. Unutrašnjost je projektirana u bliskoistočnom stilu, glavni ulaz, atrijum, zastakljen je prostor veličine tri nogometna igrališta. Projektant tvrtka HDR Architecture iz SAD-a, investitor i glavni izvođač radova, tvrtka Samsung iz Južne Koreje, bili su suglasni da bolnički prostor treba biti ispunjen cvijećem i zelenilom, pa su, primjerice, palme stigle u bolnicu duboko zamrznute, kako bi se uništile sve bakterije. Pacijentima će biti na raspolaganju 360 jednokrevetnih soba, 20 operacijskih dvorana, 72 dvije sobe za intenzivnu njegu.

U tom čudu svjetske medicine i arhitekture, prof. dr. Tomislav Mihaljević ima, u medicinskom smislu, najtežu i najzahtjevniju funkciju: to impresivno zdanje mora pretvoriti u funkcionalni bolnički sustav. A to znači da je morao, među ostalim, između najboljih američkih i europskih liječnika osobno odabrati 350 najvećih stručnjaka te da je pod njegovim nadzorom formirana ekipa koja broji oko 3500 medicinskih sestara i ostalog osoblja. Istodobno, profesor Mihaljević morao je uspostaviti cjelokupnu infrastrukturu bolnice te osigurati da bolnički timovi funkcioniraju po najvišim standardima matične klinike u Clevelandu. Dakle, odgovoran je za organizaciju rada bolnice, za koordinaciju rada liječničkih timova, za način pružanja usluga, riječju on osobno jamči da će se u bolnici moći dobiti najviša razina liječničkih usluga. U domenu profesora Mihaljevića spadao je, što je jednako zahtjevno i važno, i odabir cjelokupne opreme za bolnicu. Također, cijelo je vrijeme bio zadužen za održavanje kontakata s domaćinima, valjalo je s njima uskladiti iznimno veliki broj regulatornih pitanja, prilagođavati norme i propise američkog bolničkog sustava sa zakonodavnom infrastrukturom Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Praksa u Clevelandu

Nakon što smo se upoznali sa svim tim impresivnim podacima i brojkama, gotovo je bilo izlišno upitati profesora Mihaljevića zašto je pristao upustiti se u rizik zapostavljanja kirurške karijere i otputiti se u menadžerske vode.

- Svaka promjena, svaki izazov, sve što je vrijedno, uvijek nosi sa sobom određenu količinu rizika. Kada su vodstvo Cleveland klinike i naš predsjednik Uprave Delos “Toby” Cosgrove, zatražili da preuzmem tu dužnost, nisam se mnogo dvoumio. Samo jednom u profesionalnom životu čovjeku se pruža prilika da se sudjeluje u tako jedinstvenom, velikom i skupom projektu, samo jednom se može sudjelovati u gradnji potpuno nove bolnice. One obično imaju jezgru koja se proširuje i nadograđuje, rijetko se počinje od nule, kao što je to slučaj u Aba Dhabiju. No, najvažnije je da me posao medicinskog direktora nije odvojio od liječničkog posla. Zadržao sam dosta veliku liječničku praksu u Clevelandu, nastavio sam operirati, moj tim istraživača i dalje je vrlo aktivan, dakle, obavljam i svoj akademski dio posla. Do sada sam uz funkciju direktora, u novoj bolnici u osnivanju bio i predstavnik Instituta za kardiovaskularne bolesti tako da ću i ovdje nastaviti obavljati operacije. Nove sam se dužnosti prihvatio jer sam uvijek imao sklonosti i ambicija da se bavim i organizacijom posla. A sve se to poklopilo s tradicijom Cleveland klinike, koja u tomu ima 100-godišnju tradiciju, da najuspješniji liječnici, s iznimnim profesionalnim karijerama, ako za to imaju afiniteta i interesa, preuzimaju sve najvažnije menadžerske poslove i zadaće unutar našeg bolničkog sustava. Zbog toga vrhunski liječnici u Cleveland klinici u pravom smislu te riječi vode bolnicu. Duboko smo uvjereni da doktori najbolje razumiju kako treba funkcionirati bolnica te da zbog toga moraju preuzeti odgovornost za njen rad. I naš CEO Cosgrove, koji me izabrao za tu funkciju, vrhunski je kardiokirurg. Dakle, nisam napustio liječnički poziv i kirurgiju, ovo doživljavam samo kao jedan od razvojnih koraka u karijeri, novi profesionalni izazov u kojemu sam imao prilike puno toga naučiti. Naprosto, bila je to prevelika prilika da bih je propustio.

Završio medicinu 1989.

Postići takvu blistavu karijeru u Cleveland klinici, jednoj od pet najboljih u SAD-u, kako je to pošlo za rukom profesoru Mihaljeviću, doista je pothvat vrijedan divljenja. U tom mega bolničkom centru, naime, zaposleno je 43.000 ljudi, a među njima, što je najbolji dokaz koliko je konkurencija strašna, čak je 3000 liječnika. Klinika ima godišnji budžet od 7 milijardi dolara.

Nakon što je 1989. završio Medicinski fakultet u Zagrebu, Mihaljević je volontirao u Institutu za tumore, ali bez puno nade da će ubrzo dobiti neki stalan posao. Stoga se odlučio okušati sreću u inozemstvu. Živio je i radio Austriji i Švicarskoj gdje je učio od svjetski poznatog kirurga Marka Turine. Na kraju se preselio u SAD gdje je desetak godina radio u Bostonu, u Brigham&Women s hospital, jednoj od najboljih bolnica za liječenje srčanih oboljenja. Ta je bolnica povezana s Harvardom, univerzitetom na kojemu je Mihaljević specijalizirao opću kirurgiju te kasnije završio supspecijalizaciju iz kardiokirurgije. Profesor Mihaljević usavršavao je minimalnu invazivnu kirurgiju, operacije uz pomoć robotske opreme, presađivanje srca te ugradnju umjetnog srca. Danas je gotovo nemoguće nabrojiti sve funkcije koje obavlja profesor Mihaljević: osim što je medicinski direktor bolnice i šef klinike za kardiovaskularnu kirurgiju u Abu Dhabiju, profesor je na Case Western University, a objavio je cijeli niz zapaženih članaka te uređivao brojne prestižne stručne časopise…

Na pitanje kako je kao stranac uspio izgraditi takvu karijeru, profesor Mihaljević se prisjetio kako je u njegovo vrijeme odlazak u inozemstvo bio prava avantura u nepoznato, nije bilo interneta pa je bilo puno manje informacija nego danas.

120 sati rada tjedno

- Godinama sam radio između 100 i 120 sati na tjedan, ustajao sam u 4.15 ujutro, na kliniku sam dolazio prije šest sati, svakodnevno sam u operacijskoj dvorani provodio i po desetak sati, pa sam godišnje nakupio između 350 i 470 operacija što je po svim kriterijima bilo jako puno. Od toga oko 650 operacija obavio sam uz pomoć robotske opreme. Uz to imao sam u prosjeku godišnje i po 20 do 25 transplantacija i još toliko ugradnji umjetnog srca. A na sve to mjesečno sam znao dežurati i po desetak dana. No, imao sam privilegiju i sreću da sam radio u najboljim sveučilišnim bolnicama, pa iako sam čekao godinama, vjerovao sam u sebe, vjerovao da je posao koji radim vrijedan truda i napora.

Tomislav Mihaljević svjetsko je ime stekao u primjeni minimalno invazivne kirurgije, izvodeći operacije uz što manji rez. Da bi u tomu uspio morao se koristiti specijalnim, visoko sofisticiranim, robotskim instrumentima. Kroz specijalnu kameru koja je davala trodimenzionalnu sliku, do mjesta operacije dopirao je posebno dizajniranim instrumentima. S komandama koje su izgledale kao joystick, profesor Mihaljević pokretao je cijeli arsenal pomagala koji se nalazio u srcu, od minijaturnog skalpela i škarica do kliješta… Također, profesor Mihaljević postao je poznat i po tomu što se specijalizirao za operacije visokog rizika, preuzimao je pacijente od kojih su u drugim bolnicama digli ruke, koji su već bili nekoliko puta operirani. Nakon što se u Bostonu pet godina bavio robotskom kirurgijom, pozvali su ga u Clevelend što je san većine liječnika u SAD-u. Tamo je ubrzo postao šef odjela za srce i vaskularnu kirurgiju, koje se nakon toga afirmiralo kao jedno od najboljih na svijetu.

Nakon što je dogovoreno da preuzme mjesto direktora medicine u bolnici u Abu Dhabiju, profesor Mihaljević prošao je proceduru kakvu prolaze svi liječnici koji preuzimaju izvršne i menadžerske funkcije u Cleveland klinici.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista