RAZOTKRIO NAJVEĆU KORUPCIJSKU AFERU U HRVATSKOJ

Damir Mihanović za Nedjeljni: ‘Za Fimi-Mediju morale su znati stotine ljudi u vlasti!’

Damir Mihanović u ragovoru s Davorom Butkovićem otkriva svoj put od HDZ-ovca do odluke da raskrinka kriminal i, na kraju, posljedica koje su uslijedile
 Vjekoslav Skledar

Damir Mihanović (40) prije više od dvije godine postao je jedan od glavnih protagonista pravosudnog lova na Ivu Sanadera.

Mihanović, u ono vrijeme član Uprave Croatia osiguranja, u televizijskom je intervjuu u siječnju 2010. godine razotkrio kako su javna poduzeća, preko tvrtke Fimi-Media, morala plaćati reket Hrvatskoj demokratskoj zajednici i kako je glavni inicijator tog reketa bio baš bivši premijer Ivo Sanader.

Zahvaljujući Mihanovićevu svjedočenju, Mladen Bajić i Dinko Cvitan napokon su dobili argumente za čvrst slučaj protiv Sanadera, i to u vjerojatno najvažnijoj do svih istraga: afera Fimi-Media govori o visokoorganiziranoj korupciji u najvišem državnom vrhu.

Damir Mihanović, čovjek koji je de facto odrastao u HDZ-u i koji je pola svojeg života poznavao dr. Sanadera, usudio se progovoriti o državnom i hadezeovskom kriminalu. U vrijeme kada je Mihanović optužio Sanadera i HDZ, ta je stranka još bila vrlo, vrlo čvrsto na vlasti. Čvrstoću i želju za osvetom te vlasti sam je Mihanović vrlo zorno osjetio.

U duljem razgovoru za Nedjeljni Mihanović je, gotovo bez patetike, rekapitulirao svoj put od uvjerenog HDZ-ovca, čijim je članovima obitelji Sanader bio prijatelj, preko odluke da sudjeluje u raskrinkavanju kriminala u, sve do suočavanja s posljedicama te riskantne odluke.

•Je li točno da se, pošto ste prvi put s Mladenom Bajićem službeno razgovarali o slučaju Fimi-Media, fizički prijetilo vašoj obitelji, pa čak i vašem tek rođenom djetetu?

Nažalost, to je točno. Vidite, početak siječnja 2010. godine predstavljao je prekretnicu u mom privatnom, ali i poslovnom životu, pa i u životu moje obitelji. Kasnije se pokazalo da je siječanj 2010. godine označio i stanovitu prekretnicu u političkim događajima u Hrvatskoj.

Početkom siječnja 2010. godine počeo sam surađivati s Mladenom Bajićem i Državnim odvjetništvom u slučaju Fimi-Media. U to se doba u javnosti još nije naslućivala afera.

Moja suradnja je bila tajna. Nitko nije trebao znati da sam razgovarao s Bajićem, niti što sam rekao u tom razgovoru. Međutim, jedan od ministara iz HDZ-ove Vlade fizički me vidio da ulazim u prostorije Državnog odvjetništva u Gajevoj ulici, ne tvrdim da je taj događaj vezan za ono što se kasnije događalo, međutim, nakon toga su uslijedili žestoki pritisci. Život mi se počeo mijenjati. Primio sam niz telefonskih poziva na privatni, kućni telefon, od kojih je jedan sadržavao izravnu prijetnju obitelji i mom djetetu, koje je imalo tek nekoliko mjeseci. Morate razumjeti da baš zbog moje supruge i mog djeteta nikada nisam želio govoriti o sadržaju prijetnje.

Bilo mi je jasno da ta prijetnja može biti realizirana odmah, ali i za petnaest godina. Hoću reći, ako netko zbog mog svjedočenja završi u zatvoru na petnaestak godina, tko kaže da se taj netko neće pokušati osvetiti kada izađe iz zatvora.

•A kako je sve počelo? Kako ste uopće došli u situaciju da postanete krunski svjedok protiv bivšeg hrvatskog premijera, u slučaju Fimi-Medije?

Ovdje mi zanimljiva izgleda činjenica da ste vi, zapravo, relativno dobro poznavali Ivu Sanadera puno prije nego što je on postao premijer?

Ovdje bi se trebalo vratiti u Split, dvadesetak i više godina unatrag. Dakle, potječem iz relativno poznate obitelji. Mnogo ljudi poznaje ili moga oca, profesora i umirovljenog diplomata, ili druge članove obitelji poput Zvonimira Mihanovića, hiperealističkog slikara, ili Nedjeljka Mihanovića, bivšeg predsjednika Sabora. Moja je obitelj prepoznala poruku dr. Franje Tuđmana o hrvatskoj državnoj neovisnosti te smo ušli u Hrvatsku demokratsku zajednicu, na osobni poziv predsjednika Tuđmana, još 1989. godine. Naime, moja je obitelj poznavala pokojnog predsjednika još od kasnih šezdesetih.

U svakom slučaju, kako smo bili društveno aktivna obitelj, kroz našu je kuću prolazilo jako puno ljudi. Mnogi ugledni Splićani, ali i prijatelji iz Zagreba ili inozemstva voljeli su svraćati u stričev atelje, gdje se raspravljalo o politici, umjetnosti, ali i održavale književne večeri. Bilo je to, zapravo, jako lijepo odrastanje. U ono sam vrijeme imao sedamnaest, osamnaest godina.

•U to ste vrijeme upoznali Ivu Sanadera?

Sanadera sam prvi put sreo početkom devedesetih godina. Kako je moj otac jedno vrijeme živio u Beču pa je imao brojne austrijske prijatelje, jedan je prijatelj prenio Sanaderovu želju da upozna moje roditelje pa je moja obitelj priredila večeru. Moram reći da je Sanader ostavio vrlo dobar dojam, i Ivo i Mirjana. Sanader je kompetentno razgovarao i o literaturi i o slikarstvu. Vidjelo se da osjeća snažnu strast prema umjetnosti.

Pošto se Sanader vratio u Split da bi postao intendant HNK, počeo se relativno često družiti s mojima; postao je, zapravo, član našeg šireg obiteljskog kruga.

Naravno, kada se preselio u Zagreb, ti su se kontakti prorijedili. U svakom slučaju, pamtim Sanadera kao intelektualca vrlo širokih interesa.

Jednom ste mi kazali da ste navijali za njega u vrijeme Sanaderova sukoba s Pašalićem, početkom dvijetisućitih.

Gledajte, kada je Sanader pobijedio Pašalića i postao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, bio sam jako, jako zadovoljan, jer sam smatrao da taj čovjek, kojeg sam, dakle, vrlo dobro poznavao, posjeduje kvalitete potrebne za šefa stvarno demokratskog, obnovljenog HDZ-a, kao i za hrvatskog premijera. Sviđali su mi se njegovi politički stavovi. Bio sam uvjeren da Ivo Sanader može pomoći napretku Hrvatske.

•Kako ste se zaposlili u Croatia osiguranju?

U Croatia osiguranje došao sam krajem devedesetih, na poziv generalnog direktora Suada Rizvanbegovića

•Jednog od najbližih Tuđmanovih prijatelja: je li vam, dakle, pomogla obiteljska povezanost s pokojnim predsjednikom?

Jasno je da mi je obiteljski background otvarao mnoga vrata. Bio bih užasno licemjeran kada bih to poricao. Jasno je da netko drugi, u mojim godinama i u sličnoj situaciji, sa sličnim obrazovanjem, možda nije mogao dobiti šansu kakvu sam ja dobio. Obiteljski kontakti definitivno su mi pomogli u karijeri. Ali, kako znate, Tuđmanova je vlast pala nedugo nakon moga dolaska u Croatia osiguranje te je došao novi predsjednik Uprave - dr. Marijan Ćurković. On je bio predstavnik koalicijske, izrazito protutuđmanovske Vlade, a ja sam i s njim izvrsno surađivao. Ćurković me odmah imenovao jednim od direktora u sustavu Croatia osiguranja. Moj je menadžerski uspon počeo upravo pobjedom Račanove koalicije.

Ćurkovića je 2004. godine naslijedio Hrvoje Vojković, a ja krajem 2005. godine, i to na poziv Ive Sanadera, ulazim u Upravu Croatia osiguranja. Imao sam 33 godine.

•Vi ste, znači, bili Sanaderova akvizicija u Croatia osiguranju?

Da, definitivno se tako može reći. Točno je da sam poznavao brojne ministre u prvoj Sanaderovoj Vladi, ali postao sam član Uprave CO-a na Sanaderovu preporuku. On me osobno pozvao u svoj ured, predstavio me ministrima Šukeru i Vukeliću te rekao: ‘Nama u Croatiji treba osoba kontinuiteta, koja poznaje probleme te firme.’

Neko se vrijeme sve doimalo idilično, a onda dolazi ‘veliki tjedan’ 2007. godine, koji ću pamtiti do kraja života.

•Mislite na famozni sastanak o Fimi-Mediji, održan u Banskim dvorima, uoči Uskrsa 2007. godine?

Naravno, mislim na taj sastanak. Zapravo, taj sam tjedan planirao uzeti godišnji odmor. No, stigao je poziv na hitan sastanak u Banskim dvorima, na kojem će biti i premijer Sanader. Razumljivo je da nisam mogao odbiti taj poziv, pa sam odgodio godišnji.

Radilo se o čuvenom sastanku, koji je kasnije postao tema razgovora s Mladenom Bajićem i Dinkom Cvitanom i o kojem se mnogo govorilo u medijima.

Poslije sastanka u Banskim dvorima, na kojem nam je rečeno da se očekuje da naše tvrtke financijski pomognu HDZ-u, došlo je do drugog, operativnog sastanka u Carinskoj upravi, gdje je glavnu riječ vodio Barišić.

Moram priznati da sam bio potpuno zatečen. Naime, tijekom prvog mandata Sanaderove Vlade uistinu do mene nisu stizale baš nikakve informacije o povezanosti državnog vrha s koruptivnim procesima. Uostalom, i aktualne optužnice protiv Sanadera odnose se na drugi mandat.

•Premda se o tome već pisalo i govorilo, molio bih vas da još jednom ponovite što je točno Sanader tražio od menadžera koji su bili prisutni na sastanku u Vladi, održanom uoči Uskrsa 2007. godine?

Sanader je tražio novac za Hrvatsku demokratsku zajednicu te nas uputio na Mladena Barišića.

•Na tom su sastanku bili nazočni i direktori nekih velikih privatnih tvrtki?

Točno. Kraj mene je, recimo, sjedio Ivica Mudrinić, predsjednik HT-a, koji je, kasnije, čini mi se, rekao da se uopće ne sjeća sastanka. Mudrinić i ja smo prije samog sastanka razgovarali o suradnji Croatije i Hrvatskog telekoma.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 22:00