Spašavanje onoga što je od Imunološkog zavoda ostalo pokušat će se izvesti kroz stečaj u kojemu je kompanija završila krajem prošle godine, jer su šanse da bi Visoki trgovački sud mogao zaustaviti stečajnu proceduru male ili nikakve, zaključak je do kojeg su relevantni predstavnci vlasti došli na jučerašnjem sastanku u Ministarstvu gospodarstva.
Uz ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka na sastanku su bili ministar zdravlja Rajko Ostojić, ministar rada Mirando Mrsić, ravnatelj DUDI-ja Mladen Pejnović i stečajna upraviteljica Imunološkog Branka Malbašić.
Država i ulagači
Imunološki zavod, svima je postalo jasno, visoko je zadužena kompanija koja u svojem vlasništvu uopće nema uknjiženo vrijedno zemljište u centru Zagreba na kojem posluje, već je ono još uvijek u društvenom vlasništvu. Moguće je ipak da će država na Skupštini vjerovnika imati odlučujuće pravo glasa s obzirom na to da joj Imunološki, izvjesno je, najviše duguje. Stoga bi na taj način mogla donositi odluke o budućnosti proizvodnje vrusnih i bakterioloških cjepiva te krvne plazme.
Interes za ulaganje u proizvode Imunološkog pokazali su već poznati Ivo Usmiani, vlasnika Jadran Galenskog Laboratorija, i Fond gopodarske suradnje Nexus, te Octapharma, švicarska kompanija koja se bavi preradom krvne plazme, jedan od najvećih globalnih igrača u tom biznisu. Usmiani je, kako je već bio istaknuo, zainteresiran za proizvodnju virusnih cjepiva, no da bi preuzeo i ostatak treba mu financijski partner, a u tom kontekstu spominje se domaći fond Nexus.
Octapharma sa sjedištem u švicarskom Lachenu kompanija je koja Hrvatskoj može ponuditi preradu krvne plazme prikupljene od hrvatskih davatelja u svojim pogonima, no trenutačni stav države je da bi tu proizvodnju htjela zadržati u Hrvatskoj pa će se pokušati razgovarati sa švicarskom kompanijom o mogućnostima da uloži u proizvodnju ovdje. A ne bude li to moguće, postoji i opcija u kojoj se država priprema izvidjeti na koji način bi sama mogla financirati proizvodni pogon za preradu krvne plazme, vjerojatno kroz Zavod za transfuziju.
- U onome što odlučimo da je strateški važno država će imati kontrolni vlasnički paket, no statešku važnost definirat će Ministarstvo zdravlja - kaže izvor Jutarnjeg uključen u rješavanje problema propale kompanije.
Iako ne daje puno manevarskog prostora, Stečajni zakon omogućuje većini vjerovnika prenošenje imovine stečajnog dužnika na novu kompaniju koju može osnovati. Ta zakonska mogućnost, kako nam je protumačio izvor iz Ministarstva gospodarstva, otvara put za spašavanje proizvodnje Imunološkog zavoda na način sličan onome koji je za to ministarstvo izradila konzultantska kuća Cinotti Consalting.
Razdvajanje biznisa
Ona je predložila razdvajanje biznisa Imunološkog na četiri kompanije, pri čemu bi jedna proizvodila virusna cjepiva, jedna prerađivala krvnu plazmu, jedna proizvodila bakteriološka cjepiva, a posljednja bi zadržala svu imovinu, dugove i radnike te bi namirenjem svih potraživanja završila u likvidaciji.
Stečaj je omeo takav plan, ali na jučerašnjem sastanku sa stečajnom je upraviteljicom, objašnjava izvor Jutarnjeg lista, dogovorena izrada stečajnog plana koji bi trebao omogućiti da se vrijedna proizvodnja Imunološkog oslobodi kompanijina duga.
Vlasnik dobar gospodar
Jedan stečajni upravitelj, upućen u stanje Imunološkog zavoda, tumači da se stečajnim planom, iako više ne postoji mogućnost stečaja s preustrojem, ipak može tražiti strateškog partnera za kompaniju kojoj je još državna revizija 2002. godine prorekla da bez ulaganja u nove proizvodne pogone neće opstati na tržištu.
Od 190 radnika Imunološkog, njih 94, manje od polovice, radilo je prije stečaja u proizvodnim odjelima, a 96 je radilo u neproizvodnima.
U novim tvrtkama priliku da rade dobili bi samo radnici ključni za proizvodnju.
- Sadašnji je stečaj rezultat sustavne 20-godišnje nebrige većinskog vlasnika, države, za Imunološki zavod.
Ako bi se sada dogodilo da se vlasnik počne ponašati kao dobar gospodar, mislim da se Zavod može spasiti kad bi barem neke njegove djelatnosti nastavile funkcionirati - ocjenjuje akademik Vlatko Silobrčić, koji je od travnja 1992. do srpnja 1997. godine bio direktor Imunološkog zavoda.
Dužni najmanje 118 milijuna kuna
Imunološki zavod je prema analizi njegova poslovanja Cinotti Consultinga dužan 118 milijuna kuna, čemu treba dodati mogućnost da Imunološki, izgubi li sudske sporove koji se vode, mora platiti još 4 milijuna kuna te odštetu Novartisu od 12 milijuna eura za cjepivo protiv svinjske gripe od čije je kupnje prije tri godine odustao zato što se ljudi nisu htjeli cijepiti. Ali otkazivanje kupnje cjepiva s Novartisom nisu ugovorno regulirali.
Imovina Imunološkog, prema procjeni konzultanata, vrijedi 124,8 milijuna, gotovo upola manje od 231 milijun, koliko tvrtka prikazuje u svojim poslovnim rezultatima.
Konzultanti su osmislili plan po kojem se na nova društva koja bi preuzimala djelatnosti ne bi prenosila imovina da bi se time izbjeglo i prenošenje dugova na te tvrtke i da bi one bile privlačnije investitorima. Tako su predložili i mogućnost da država proda proizvodnju virusnih cjepiva i namakne novac za preradu krvne plazme.
Ministarstvo financija Imunološkom je zavodu dalo jamstvo za sanacijski kredit u iznosu od 43 milijuna kuna, a zauzvrat je steklo pravo osiguranja tog kredita imovinom tvrtke. Za razdvajanje kompanija i odvojenu privatizaciju dijelova biznisa potrebno je i odobrenje ministra financija Slavka Linića.
Od imovine Imunološkog u vlasništvu su upisane kuće, zgrada i livada u Svetoj Nedjelji, gospodarska zgrada u Karlovcu, a na elitnoj lokaciji u Zagrebu kuća i dvorište. Zemljište je u društvenom vlasništvu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....