Prije 50-ak godina svaki imalo ozbiljniji posao zahtijevao je značajan početni kapital. Danas, da bi “izmislili” Facebook i postali mulitmilijarder dovoljan je tek jedan kompjutor, dobra ideja, sreća i puno rada. Facebook naravno već postoji, ali koliko sličnih projekata samo čeka da budu izmišljeni. Iako je po snazi svoga gospodarstva peta velesila na svijetu, Francuska je po informatičkim dosezima tek na 20. mjestu. Svake godine u “zemlji galskih pijetlova” nedostaje oko 7000 informatičara, a ovi koji su na tržištu nerijetko ne odgovaraju realnim potrebama informatičkih tvrtki. Frustriran takvim poražavajućim podacima, stvar je u svoje ruke konačno uzeo francuski vizionar, telekomunikacijski i internetski magnat, 46-godišnji Xavier Niel.
Taj kontroverzni poduzetnik danas je deseti najbogatiji Francuz, težak oko šest milijardi eura. Iako je još kao mladić krenuo s online vođenjem sexy shopova i siteova za upoznavanje, mulitimilijarder je postao tek kada je pokrenuo low-cost provider internetskih usluga te nakon što je izazvao revoluciju u mobilnoj telefoniji tako što je cijene preko svoga mobilnog operatera Free smanjio više nego dvostruko u odnosu na ostale francuske i većinu europskih operatera. Taj francuski Steve Jobs, s još dvojicom partnera, nedavno je otkupio i ugledni dnevni list Le Monde. Svjestan činjenice da je edukacija jedno od najvećih bogatstava svake nacije; nakon interneta, mobilne telefonije i izdavaštva, taj atipični poduzetnik, neuredno zalizane kose, koji samo za rijetke prilike oblači odijelo i kravatu, nedavno je uložio 70 milijuna eura u školu koja bi, nakon interneta i mobilne telekomunikacije, trebala pokrenuti i revoluciju u francuskom školskom sustavu.
Vodič kroz galaksiju
Nakon mjeseci priprema ove je jeseni konačno otvorena dugoočekivana informatička škola “42” koja nosi naziv “posuđen” iz kultnog znanstveno-fantastičnog romana Douglasa Adamsa “Vodič kroz galaksiju”. Riječ je o svojevrsnoj bibliji u informatičkom miljeu u kojemu je broj 42 odgovor na “veliko pitanje života”.
Robin Hood modernog vremena, kako ga ovdje vole zvati, za sve je polaznike omogućio potpuno besplatno trogodišnje školovanje koje se temelji na inovativnim metodama učenja, i to sa samo jednim zadatkom - studente naučiti informatičkom programiranju. Osim programiranja u školi gotovo da i nema drugih predmeta, samo engleski jezik. Upravo bi informatičko kodiranje odnosno programiranje, prema Xavieru Nielu i njegovim suradnicima, danas trebalo biti stvar opće kulture, a djeca bi programirati trebala početi učiti još u najranijem djetinjstvu.
Iako je sam izraz većini potpuna nepoznanica, u školi mi objašnjavaju da je stvar vrlo jednostavna. “Svi telefoni, aparati, uređaji, kompjutori koje koristimo sastoje se od elektroničkih elemenata koje nazivamo hardware i software, koji zahvaljujući raznim informatičkim programima i kodovima omogućuje njihovu uporabu”. Još jednostavnije, programiranje je učenje računala kako da obavi neki ljudski zadatak.
Dakle, cilj ove škole je potencijalne informatičke geekove naučiti informatičkom programiranju, čije su objektivne potrebe u današnjem društvu sve veće jer programiranje više nije samo zanimanje, nego i način razmišljanja kako prihvatiti određeni problem i kako ga uspješno riješiti.
Educirani informatičari
A sve je počelo s jedne strane realnom konstatacijom i frustrirajućom činjenicom da je aktualni sustav edukacije u Francuskoj potpuno neprilagođen realnim potrebama tvrtki i u neskladu sa suvremenim trendovima. S druge pak strane, školovanje je rezervirano za one koji imaju novca, što svakako ostavlja sa strane i velik broj talenata. Svake godine čak 200 tisuća mladih Francuza završava školovanje bez ikakvih kvalifikacija, a upravo među njima velik je broj atipičnih mladih ljudi u kojima se kriju informatički talenti, a kojima je u prvom redu namijenjena škola “42”.
Direktor škole, Nicolas Sadirac, inače jedan od najboljih prijatelja i suradnika Xaviera Niela, primio me u jednoj od školskih sala u kojoj se dva mjeseca nakon otvaranja širi miris tek ofarbanih zidova, na kojima su postavljeni radovi street-art umjetnika, a prostor ispunjavaju još uvijek neraspakirani komadi namještaja. Odjeven u jednostavne hlače i udobnu pamučnu majicu, s trodnevnom bradom, raščupane poluduge kose, Sadirac je klasični stereotip pasioniranog informatičara. Završio je prestižna informatička sveučilišta u SAD-u (Stanford i University od California) te u Francuskoj, jedan je od osnivača ugledne Ecole pour l’informatique et les nouvelles technologies (Škola za informatiku i nove tehnologije).
“Unatoč velikom broju nezaposlenih, većina tvrtki, posebno u zadnjih 15 godina, ne uspijeva pronaći dovoljan broj educiranih informatičara. Oni koji bez obzira na sve ipak ulaze u taj sektor na fakultetima su izloženi velikoj teoriji u odnosu na realne potrebe koje pred njih stavljaju budući poslodavci. Školski sustav u Francuskoj je vrlo centraliziran, a svi studenti sliče jedan drugome, ustvari iz škola i fakulteta izlaze poput robota. Vrijeme je modernizacije, dakle ne trebamo ukalupljene modele nego mlade ljude sposobne donositi kreativna rješenja jer na cijeni je kreativnost. Više ne trebamo studente koji znaju proizvesti automobil, nego one koji znaju proizvesti drugačiji automobil. Današnji sustav jednostavno ubija kreativnost kod ljudi, a to je vrlo negativno.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....