Iz cenzuriranih i zapečaćenih arhiva bivše Jugoslavije i njezinih tajnih službi Jutarnji je pronašao foto ekskluziv, snimku datiranu 13. veljače 1960. godina na kojoj se obitelj oprašta od kardinala Alojzija Stepinca. Kardinalovo tijelo položeno je na odru, a oko njega su u crno zamotane žene, za koje ispod fotografije piše da su članovi njegove obitelji.
Stepinac je iz velike obitelji, bio je peto od osmero djece Josipa Stepinca i njegove druge žene Barbare, a Stepinčev je otac još imao i četvero preživjele djece iz svoga prvoga braka. Pogrebni je obred završen pjevanjem pjesme “Evo kako umire pravednik” - Ecce quomodo moritur iustus.
Kontroverze o uzrocima smrti blaženog Alojzija Stepinca i danas su aktualne; je li trovan u pritvoru radioaktivnim tvarima, je li mu zbog toga naglo narušeno zdravlje te zbog čega je obolio od policitemije, rijetke bolesti krvi koja nastaje zbog prevelikog broja crvenih krvnih zrnaca, a koju je mu 1953. godine dijagnosticirao dr. Ludwig Heilmeyer, hematolog iz Njemačke. Stepinac je uvjetno pušten iz zatvora dvije godine ranije, 1951. godine.
Umro je u 14 sati i 15 minuta 10. veljače 1960. godine. Prošaptao je: Budi volja tvoja, bolno uzdisao i potom umro. Zagrebački nadbiskup Franjo Šeper naredio je da zvone sva zagrebačka crkvena zvona, a da na zvonike stave crne zastave. Iako su vlasti to isprva odbile, Šeper je uspio u traženju da se Stepinčevo tijelo doveze u Zagreb i sahrani u kripti prvostolnice. Stepinac, proglašen blaženim 1998. godine, sahranjen je u zagrebačkoj katedrali, ispod glavnog oltara, pokraj lijesa biskupa Maksimilijana Vrhovca.
Ekskluzive snimke sprovoda Alojzija Stepinca 13. veljače 1960. u zagrebačkoj katedrali. Kardinalovo tijelo položeno je na odru
Zapisnici savezničkih ispitivanja nakon Drugog svjetskog rata, vođeni u kolovozu i listopadu 1945. s trojicom ispitanika otkrivaju stavove u Hrvatskoj o Titu, Stepincu, HSS-u, Mačeku, Paveliću. Kurt von Kamphoevener iz njemačkog ministarstva vanjskih poslova bio je 1941. godine na čelu komisije koja je utvrđivala granice unutar Jugoslavije, 1943. godine bio u je u Vrnjačkoj banji u Srbiji, onda na ruskoj fronti i potom od 1945. godine ponovno u Jugoslaviji kao časnik za vezu za Vojnu grupu Istok u Zagrebu.
Conrad von Schubert, drugi njemački ispitanik, također je dolazio iz diplomacije i bio je od 1943. do 1945. godine tajnik njemačkog veleposlanstva u Zagrebu. I konačno, Milan pl. Desović, hrvatski vojni ataše u Njemačkoj i Slovačkoj, bio je profesionalni vojnik, služio je u austrougarskoj, zatim jugoslavenskoj vojsci i konačno hrvatskoj. Od 1941. godine borio se prvo na Istočnoj fronti te potom protiv partizana u Bosni i Hercegovini. Od 1943. godine bio je vojni ataše. Bio je protivnik Tita i za nezavisnu Hrvatsku, “dobrih procjena i objektivan”, kako su zapisali saveznički stručnjaci. No, smatrajući da je njemački utjecaj više koristio Hrvatskoj nego li štetio, bio je “vrlo prijateljski nastrojen prema nacističkom režimu”.
Jedna od tema ispitivanja bio je i nadbiskup Alojzije Stepinac . Kurt von Kamphoevener kaže da ga nikada nije osobno susreo, ali načelno tvrdi da je Crkva surađivala s Talijanima i Nijemcima. Conrad von Schubert ga je dobro poznavao i ovako opisao: “Stepinac me podsjećao na katoličke fanatike iz srednjeg vijeka. On možda nije mentalno izvanredan, ali je bio izuzetno energičan. Od početka do kraja hrvatski nacionalist. Bio je jako antisrpski nastrojen i premda je ideološki bio protiv nacionalsocijalizma i ustaša, surađivao je s oboma kako bi ojačao svoje nacionalističke ciljeve i borio se protiv Tita i boljševizma. Bio je vrlo politički aktivan, i iako je odabrao da ne bude javno isturen, njegove su veze s Vatikanom i Švicarskom bile poznate i korištene.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....