OTVORENI INTERVJU

HDZ-ov FINANCIJSKI STRATEG: Mi radimo program za izlazak iz krize, a SDP ušminkava loše stanje

U kvalitetu našeg partnera, Ifo instituta, nitko ne treba sumnjati: to je jedan od najznačajnijih europskih think-tankova
 Bruno Konjevic / CROPIX

Nakon što su predsjednik Ifo instituta prof. Sinn i Tomislav Karamarko početkom srpnja 2014. potpisali memorandum o suradnji, u rujnu su HDZ-ova Zaklada hrvatskog državnog zavjeta i njemački think-tank Ifo potpisali sporazum o suradnji na zajedničkom projektu “Kratkoročni i dugoročni uvjeti za jačanje održivog razvoja i zapošljavanja u Hrvatskoj”.

Čim su se prve naznake tog projekta pojavile u javnosti, uslijedila je brza reakcija koalicijske vlade. Otvarajući novu cestu u Jelsi na Hvaru, premijer Milanović rekao je da je posljednji put kad je netko probao pisati ekonomski program za Hrvatsku “izvan Hrvatske, to bio Staljin, 1946. ili ‘47. godine” te da “o tom pitanju Hrvatska ne treba savjete”. O tome kako je došlo do suradnje HDZ-a i poznatog minhenskog instituta razgovaramo s dr. sc. Tomislavom Ćorićem, predsjednikom HDZ-ova Odbora za financije i docentom na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.

“Reference Ifo instituta uistinu su sjajne”, kaže Ćorić, “u jednom od ključnih trenutaka u njemačkoj povijesti, pri spajanju Istočne i Zapadne Njemačke, te je u prilagodbi i uključivanju gospodarstva bivše Istočne Njemačke u tržište tadašnje Zapadne Njemačke najveći dio koncepta razvio upravo Ifo institut. O Ifo institutu možemo govoriti kao o jednom od najznačajnijih europskih think-tankova u ovom trenutku, a njegov čelnik Hans-Werner Sinn sigurno je jedan od trenutno najznačajnijih europskih ekonomista. Tako da u kvalitetu Ifo instituta kao partnera u kreiranju gospodarskog programa HDZ-a i pomoći domaćim stručnjacima nikako ne treba sumnjati”.

Kako je došlo do suradnje i ugovora baš s tim institutom? Je li razmatran i netko drugi?

- Tu suradnju treba zahvaliti međunarodnim kontaktima vrha HDZ-a i čelnika Zaklade hrvatskog državnog zavjeta. S njemačke strane suradnji je svojim angažmanom znatno pridonio Klaus-Peter Wilsch, zastupnik CDU-a i osnivač skupine njemačko-hrvatskog prijateljstva na razini Bundestaga. Temeljem sjajnih referenci, i s obzirom na ekonomsku platformu s koje djeluje Ifo institut, kao i na ekonomsku platformu HDZ-ova programa, a to je socijalno-tržišna ekonomija, Ifo institut se pokazao kao najbolji izbor.

Ifo je poznat po ordoliberalnoj orijentaciji, Sinn se nedavno javno zauzeo za povratak Njemačke tradiciji ordoliberalizma?

- Tako je, Ifo institut uistinu je poznat po svojoj ordoliberalnoj doktrini koju slijede Sinn, ali i Institut, naglašavajući pozitivnu ulogu države, prvenstveno u formiranju zdravog regulatornog okvira, ali i razvoja zdrave inicijative na tržištu i potpune poduzetničke slobode, koja ni na koji način ne smije biti ometana. Bitna uloga države ogleda se u kreiranju takvog okruženja u kojem se privatna inicijativa može maksimalno ostvarivati.

Na što mislite pod socijalno-tržišnim gospodarstvom?

- Kad kažemo “socijalno-tržišna ekonomija”, “socijalni” segment, osim dobrih uvjeta rada, usmjeren je na brigu za socijalno ugrožene kategorije stanovništva, jamčenje osnovnih prava - socijalne i zdravstvene zaštite i drugih. HDZ kao narodnjačka i demokršćanska stranka inizistira da se, suprotno neoliberalnoj doktrini, građani zaštite i da im se osiguraju određena prava.

Hrvatima je po mentalitetu ordoliberalizam blizak, barem “kontinentalnim” Hrvatima. Bliska nam je ideja “reda, rada i discipline”, no koliko je ona primjerena našim problemima? Mi smo 2008. na 2009. doživjeli slom agregatne potražnje izazvan financijskom panikom. Ta se vrsta krize i u literaturi naziva “kejnzijanskom” i za njezino se rješavanje savjetuje intervencija ekonomskih politika, koja je ordoliberalizmu neprihvatljiva?

- Klasičan slom agregatne potražnje s klasičnim rješenjima koja uz njega idu prije bi se odnosio na razvijene ekonomije, a “slom agregatne potražnje“ koji se dogodio u Hrvatskoj nije ništa drugo nego okidač koji je ukazao na devijacije i dugoročnu neodrživost postojećeg ekonomskog modela. Ako se u nekoj ekonomiji dogodi slom agregatne potražnje, ideja je tada prema kejnzijancima da se potražnja pokuša pobuditi, najčešće monetarnom reakcijom i državnom potrošnjom. Međutim, kod nas je kriza puno dublja i ukorijenjena je u puno dubljim problemima nego što je slom agregatne potražnje. I u tom kontekstu traženje rješenja u (neo)kejnzijanskim idejama, iz moje perspektive, nije najbolja solucija.

Zašto?

- Mi smo do sada propustili učiniti čitav niz strukturnih reformi koje bi trebalo provesti “na terenu” prije ovakvih ideja. U tom kontekstu slijeđenje okvira ordoliberalizma iz HDZ-ove perspektive je adekvatnija ekonomska platforma nego slijeđenje kejnzijanskog koncepta. Uzmimo na primjer monetarnu intervenciju: moramo biti svjesni strukture domaćeg monetarnog transmisijskog mehanizma, koji ima nekoliko vrlo ozbiljnih devijacija koje priječe učinke ekspanzivne monetarne politike, koje bi eventualno doživjela ona gospodarstva koja imaju prohodne ključne kanale transmisijskog mehanizma. Jedan od njih je kanal kamatne stope, koji u Hrvatskoj uopće ne funkcionira. Pritom, mi funkcioniramo u uvjetima stabilnog deviznog tečaja i u tom kontekstu s pozicije njegove stabilnosti jako je teško projicirati pozitivne ishode snažne monetarne ekspanzije, kakve imamo u drugim sustavima poput SAD-a, i na koje se u posljednje vrijeme referiraju neki domaći stručnjaci.

Nemamo, nažalost, ni tržišta kapitala da se preko njega ostvari tzv. portfeljni efekt ekspanzivne monetarne politike... Nemamo ga, doduše, jer ga nismo razvili, jer smo bankocentrični po njemačkom uzoru...?

- Upravo sam zato i rekao da “slom agregatne potražnje” nije bio ništa drugo nego okidač koji je ukazao na silne probleme u strukturi hrvatske ekonomije. Jake ekonomije doista imaju čitav dijapazon mjera koje mogu koristiti u takvim situacijama. Nama je, s ovako slabom strukturom ekonomije, s ovako velikim udjelom države u strukturi BDP-a, s vrlo plitkim tržištem kapitala i potpuno bankocentričnim financijskim sustavom, s tolikom razinom javnog duga i deficita - manevarski prostor znatno sužen. Zato trebamo učiniti sve da strukturnim reformama i sveobuhvatnim gospodarskim programom izmijenimo način funkcioniranja hrvatske ekonomije.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 17:13