HORMON LJUBAVI ‘Ova molekula može svakog natjerati da voli, ali je pitanje želimo li to ’

Znam da vi nikad niste donijeli lošu odluku, ali što je s vašim šogorom koji je zbog rizičnih ulaganja u dionice izgubio mnogo novca? Ako ljudi imaju tako velike mozgove, zašto ponekad donosimo loše odluke, propituje dr. Paul J. Zak, direktor Centra za neuroekonomiju i profesor ekonomije, psihologije i menadžmenta na sveučilištu Claremont.

Profesor Zak jedan je od pionira neuroekonomije, a diljem svijeta postao je poznat po svojim istraživanjima oksitocina, famozne “molekule ljubavi”. Novinari su ga stoga prozvali Dr. Ljubav, što je neobičan nadimak za nekoga tko ima doktorat iz ekonomije. Hormonu oksitocinu, koji ima važnu ulogu u emocionalnom vezanju, stvaranju povjerenja, ali i velikodušnosti i moralnosti, Paul Zak je 2012. godine posvetio knjigu “The Moral Molecule: The Source of Love and Prosperity” koja je nakon velikog uspjeha u SAD-u nedavno doživjela svoje drugo izdanje.

Što je neuroekonomija, upitala sam prof. Zaka na početku razgovora.

- Neuroekonomija istražuje moždanu aktivnost dok ljudi donose odluke. Na taj način želimo razumjeti zašto ljudi biraju da će uraditi nešto i eventualno im pokušavamo pomoći da donose bolje odluke. Velik dio mog rada odnosi se na razumijevanje kako ljudi donose odluke koje uključuju druge osobe. Primjerice, zanima me zašto su ljudi često pouzdani, velikodušni, samilosni ili benevolentni prema strancima. To je dovelo do mog otkrića da kod uspostavljanja pozitivnog društvenog ponašanja ulogu igra kemikalija oksitocin - pojasnio je Zak.

Kontrakcije mišića

Oksitocin je hormon koji se proizvodi u hipotalamusu (dio mozga koji ima važnu ulogu u nadzoru temperature, gladi, žeđi, rasta i spolnog života), a luči ga hipofiza. Taj se hormon najviše luči tijekom poroda, orgazma i dojenja, što su tri procesa povezana s kontrakcijama mišića, ali i emocionalnim vezivanjem.

- Oksitocin sam počeo istraživati 2001. godine. U eksperimentima smo uzimali uzorke krvi ispitanicima kako bismo mjerili promjene razine oksitocina. Pretpostavljao sam, na osnovi ranijih eksperimenata, da mozak stvara oksitocin kada među ljudima postoji uzajamno povjerenje. To istraživanje, objavljeno 2004. godine, bilo je prvo koje je pokazalo da mozak stvara oksitocin i kod ponašanja koje nije povezano s reprodukcijom - rekao je Zak.

- Tijekom proteklih 12 godina istraživanja pokazalo se da je oksitocin odgovoran za cijeli niz društvenih ponašanja. To je rezultiralo i kliničkim studijama o ulozi oksitocina kod autizma, shizofrenije i depresije, ali i pravnim pitanjima. Primjerice, jesu li psihopati čiji mozak ne koristi oksitocin na pravi način uopće odgovorni za svoje postupke - dodao je.

Je li utjecaj oksitocina kod žena drukčiji nego kod muškaraca, upitala sam.

Kritičko rasuđivanje

- U svakoj studiji koju sam vodio, pokazalo se da žene oslobađaju više oksitocina nego muškarci kada imaju pozitivne društvene interakcije koje na mozak djeluju kao stimulans za stvaranje oksitocina. Zbog toga su žene velikodušnije, pouzdanije i empatičnije od muškaraca. Osim kad nisu takve... - rekao je Zak.

- Ženska osjetljivost na oksitocin varira tijekom menstrualnog ciklusa. Kada je estrogen visok, žene su mnogo osjetljivije na oksitocin. To bi moglo objasniti zašto žene tijekom gledanja filmova plaču više od muškaraca. Mi smo pokazali kako su dramatični filmovi stalni stimulans za stvaranje oksitocina - dodao je Zak.

Znanstvenici tvrde da je za zaljubljivanje važan feniletilamin, mala molekula koja je strukturno slična drogi amfetaminu. I feniletilamin i amfetamin smanjuju aktivnost dijelova mozga koji su povezani s kritičkim rasuđivanjem, a istodobno se aktiviraju one regije u mozgu koje su povezane s osjećajem euforije. Za razliku od feniletilamina, oksitocin ima važnu ulogu kod dugotrajnih emocionalnih veza, bilo među partnerima, bilo između majke i djeteta. Istražujući voluharice, glodavce koji su genetski vrlo slični ljudima, znanstvenici su spoznali da bi oksitocin mogao biti važan za monogamiju. Tijekom eksperimenta pratili su prerijske voluharice, koje su izrazito monogamne, te njihove planinske rođake, koji su poligamni. Kad su monogamnim voluharicama blokirali lučenje oksitocina tijekom parenja, one više nisu bile vjerne partnerima.

Test s ljepoticom

- Ljudi imaju monogamni mozak i promiskuitetne genitalije. Distribucija receptora za oksitocin kod ljudi odgovara onima u drugih životinjskih vrsta kod kojih mužjaci i ženke ostaju zajedno kako bi podizali potomstvo. Oksitocin nas relaksira i čini da se osjećamo dobro s romantičnim partnerom tijekom dugog razdoblja. No, oblik penisa sugerira da su žene u našoj nedavnoj evolucijskoj povijesti, pa čak i danas, imale višestruke seksualne partnere tijekom kratkih perioda. Zato smo stalno rastrgani između monogamije i poligamije - pojasnio je Zak.

Njemački znanstvenici sa sveučilišta Bonn proveli su 2012. godine zanimljivo istraživanje o utjecaju oksitocina na muškarce. U njihovu je studiju bilo uključeno 57 heteroseksualnih muškaraca, od kojih su neki bili u braku ili vezi, a ostali samci. Tijekom eksperimenta jedna je skupina muškaraca pomoću nazalnog spreja dobila oksitocin, a druga grupa placebo (inaktivna tvar koja se primjenjuje u kontroliranim studijama zbog procjene djelotvornosti neke tvari ili lijeka). Nakon 45 minuta svaki od ispitanika “suočio” se s vrlo atraktivnom ženom koja je ušla u sobu i približila mu se. Svaki od sudionika eksperimenta tada je ukazao koju je udaljenost od ljepotice smatrao “idealnom” i na kojoj je udaljenosti počeo osjećati “blagu nelagodu”. Pokazalo se da su se svi oženjeni ili muškarci u vezama kojima je uštrcan oksitocin držali na većoj udaljenosti nego oni koji su primili placebo. Samci su, bez obzira na to jesu li primili oksitocin ili placebo, prišli bliže atraktivnoj ženi.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg