HRVAT, KATOLIK, SAMAC Katolički Facebook: 'Članarina se plaća da odbije one s nečistim namjerama'

Zajednica za samce u potrazi za partnerom s kojim će dijeliti vjeru i vrijednosti - uočljiv je citat na naslovnici novog online servisa za upoznavanje. Iznad njega fotografija zagrljenog para u šetnji parkom. Nije ovo prvi takav servis, ali je prvi hrvatski servis namijenjen spajanju katolika. I po tome je poseban. KatSus.org od 19. ožujka je dostupan svim katoličkim samcima. A ime servisa KatSus zapravo je kratica od Katolički susreti. “Ideja je našla mene, a ne ja nju”, priča Vlatka Mihavec, novinarka na Hrvatskom radiju. Dio karijere provela je u religijskom programu javne medijske kuće. Danas prati školstvo. I vrlo je srdačna i otvorena. Ne srami se svoje vjere, iako, primjećuje, danas nije popularno biti katolik. Ona je pokretač hrvatske verzije KatSusa koji je inicijalno austrijska ideja. Zajedno s dečkom Nevenom Kalinićem. Ipak, 28-godišnji Neven prepušta glavnu riječ godinu dana starijoj Vlatki. Ona je sasvim slučajno stupila u kontakt s osnivačicom austrijske inačice portala koja joj se požalila da već tri godine traži partnera u Hrvatskoj. Ali, nažalost, bezuspješno.

‘Nismo spavali pet noći’

“To doista jest zahtjevan projekt u pripremnoj fazi. A mi možda nismo dovoljno promislili, pa smo čak malo brzopleto ušli u to. S pripremama smo počeli početkom prosinca. Prvi je cilj bio Valentinovo, no putem smo se predomislili i odlučili da to bude na blagdan Svetog Josipa, 19. ožujka, jer je on proglašen zaštitnikom Hrvatske. S druge strane, kao Marijina zaručnika prepoznali smo ga kao dobrog zaštitnika projekta. U tom smo razdoblju radili punom parom. Kako su nam programeri smješteni u Austriji, jer se tamo postavlja stranica za sve zemlje, komunicirali smo Skypeom pa nam je komunikacija bila malo otežana. Naučila sam mnogo novih termina koje nikad nisam mislila da ću znati. I da će mi uopće trebati. Nismo spavali pet noći prije otvorenja. Ni mi, ni programeri u Austriji. A noć prije otvorenja, točnije osam minuta prije ponoći ništa nije radilo! Doslovno ništa. Mislila sam da ću doživjeti infarkt. No, u ponoć je nekim čudom sve proradilo”, priča lijepa poduzetnica početnica.

Nekoliko su puta bili na rubu odustajanja. “Zamolili smo nekoliko molitvenih zajednica da mole za projekt. I onda se počelo sve otvarati. U ponoć je sve proradilo. U prvih sat vremena imali smo 25 članova. Kasnije smo saznali da su bdjeli uz nas i čekali da se prijave. Do kraja prvoga dana imali smo više od 200 prijavljenih, a to svakako nismo očekivali. Iskustva ostalih zemalja koje imaju franšizu pokazala su da im treba barem tjedan dana da prikupe toliko članova”, govori zadovoljno. Dodaje i kako se oni nisu puno fokusirali na PR, već na mailove zajednicama, biskupima, redovnicima... Od redovničkih su zajednica dobili najveću podršku. “Oni su vijest o tome prenijeli uzduž i poprijeko. Dominikanci, franjevci i karmelićani su nas maksimalno podržali.”

‘Nismo bili pripremljeni’

A onda se nastavilo. “Raširilo se kao požar. U samo 48 sati imali smo 500 prijavljenih. Nismo stigli postaviti sustav plaćanja. Ideja je bila da prvih 200 ljudi dobije besplatnu članarinu, a dobilo ih je tisuću jer se nismo snašli. Nismo bili niti digli bankovnu karticu od tvrtke, a bez broja računa ne možemo postaviti PayPal”, priča Vlatka kojoj se čini da projekt u Hrvatskoj ima velik potencijal. Austrijanci su silno željeli pokrenuti KatSus u Hrvatskoj jer tvrde da kod njih na cijelom njemačkom govornom području nema toliko katolika. “Biti katolik javno nije poželjno. Nije popularno. Europska je vizija vjere da je ona privatna stvar koja se prakticira u svoja četiri zida i zato je ljudima u EU sve teže pronaći istomišljenike. A kod nas ljudi lakše govore o vjeri.”

S druge strane, naša situacija ima svoje specifičnosti.

“Zbog okolnosti u kojima živimo, poput velike nezaposlenosti, mladi se ljudi ne mogu osamostaliti pa žive s roditeljima. Teško je početi i zasnovati obitelj. Udvoje je realno uvijek lakše. Samo treba napraviti skok. Ovi koji imaju 30 ili 40 godina dovoljno su čekali i, bez obzira na okolnosti, odvagali prioritete. E, to nam je bitno, da ljudi znaju što žele u životu. Da su to uglavnom ljudi koji traže ozbiljan odnos koji bi vodio prema braku. Važno nam je da ne bude kojekakvih površnih udvaranja koja možemo naći na nekim drugim sličnim stranicama. Stalo nam je do toga da se naši članovi osjećaju sigurno i zaštićeno u tom prostoru”, tvrdi pokretačica KatSusa.

Tek su sada, priča Vlatka, krenuli provjeravati prijave. Većina članova im je ostavila osobne podatke: ime, prezime i broj telefona, i to je, smatra Vlatka, važno.

“Prijevare koje se događaju putem interneta su strašne. Austrijanci su imali jedan slučaj. Jedan je tip zaveo imućnu katolkinju. Čak su se i susreli nekoliko puta. No, nakon trećeg sastanka gubi mu se trag i glas, pa joj se javlja pismeno da je zadržan na nekoj granici, da ne može van i da mu pošalje novac kako bi ga pustili. Važno mi je da muškarci u zajednici budu pošteni. Nekako sam uvjerena da žene koje su se učlanile, imaju jasan stav o tome što žele. One su i inače manje sklone učlanjivanju na takve servise. Tako barem pokazuju europske statistike. Osjećaju se nesigurno jer im se zna nuditi sve i svašta. I vulgarno i perverzno. I Nevenu je izrazito važno zaštititi žene. Pregledao je sve muške profile i zaštitnički se postavio. To mi je drago. Muškarce ćemo sigurno strože kontrolirati. Trenutačno ih je podjednak broj u zajednici, ali isprva se javilo više žena”, priča Vlatka.

Ona i Neven su par dvije i pol godine. Izgledaju zaljubljeno. Upoznali su se preko Facebooka. Vlatkina prijateljica se udavala, a ona nije mogla doći na svadbu jer je bila u Rimu na novinarskom zadatku. Kad se vratila, svi su prepričavali svadbu i pričali o tom Nevenu.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG.