Iako je “formacijski” tek četvrti čovjek u srbijanskoj političkoj hijerarhiji, prvi potpredsjednik srbijanske vlade i predsjednik vladajuće Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić (43) realno je najmoćniji čovjek u državi. S fantastičnom podrškom građana, od čak 69 posto, taj energični pravnik - jedan od najboljih studenata svoje generacije - ne žuri, međutim, s formaliziranjem te svoje pozicije. Dok u vladinu Plavom salonu, na drugom katu zgrade u Nemanjinoj ulici, prije početka intervjua čavrljamo o nogometnoj utakmici Srbija - Hrvatska sljedećeg petka u Beogradu (Vučić je obožavatelj nogometa; njegov drugi veliki hobi je skupljanje vina, na glasu je kao njihov vrsni poznavatelj, a posjet vinskom podrumu u očevoj kući u Jajincima postao je stvar prestiža među stranim političarima i državnicima koji dolaze u Beograd), žali se kako ga, zbog ubitačnog radnog tempa koji je nametnuo, napuštaju suradnici. Teško mogu izdržati njegov radoholilčarski ritam, od pola osam ujutro do osam, ponekad i deset navečer. I to sedam dana u tjednu, uključujući subote i nedjelje. Beogradski novinar koji ga dobro poznaje kaže kako Vučić ne krije da zbog iscrpljenosti ponekad primi i infuziju.
Otimanje za Teslu
S nogometa razgovor brzo prelazi u politiku. Pitam ga kako ocjenjuje trenutačne odnose Hrvatske i Srbije, u svjetlu njegova nedavnog posjeta Zagrebu, ali i činjenice da je hrvatski premijer Milanović u veljači bio u Beogradu, te da su se dvojica predsjednika - Ivo Josipović i Tomislav Nikolić - u vrlo kratkom roku susrela prvo u Zagrebu, a potom u Brdu kod Kranja.
- Naši su odnosi - realni. Trudili smo se u potpunosti racionalizirati ih, učiniti ih ponajprije iskrenim i osloboditi ih atributa koji bi možda zamagljivali pravo stanje stvari. Zbog toga su važni ovi redovni susreti, koje, s obje strane, nastojimo učiniti isključivo operativnim, okrutno pragmatičnim, kako bi odmah dali rezultate. Kad sam preuzeo obvezu o isporuci katastarskih karata, nisam čekao da prođe dogovoreno vrijeme, nego sam odmah počeo s dostavom onoga što je bilo spremno, bez obzira što je to bilo mnogo ranije... Čemu taktizirati tamo gdje za to nema nikakvog razloga? Vrlo sam zadovoljan jer je to zajednička odluka i jer se obje strane ponašaju politički najzrelije moguće. Na taj način najviše radimo za naše države i građane. Otimanje oko toga čiji je Nikola Tesla, a zapostavljanje njegove baštine, neozbiljno je. Problematiziranje činjenice da imate 1244 ili 1246 otoka, kao provokaciju Srbije zbog rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, koja nosi slučajno isti broj, samo je izmišljanje razloga za polarizaciju po svaku cijenu.
Kakva je vaša suradnja s najvišim hrvatskim dužnosnicima?
- Cijenim predsjednika Josipovića, premijera Milanovića, Vesnu Pusić, Mimicu. Naši odnosi su vezani za ciljeve koje moramo postići i dosadašnji rezultati najbolje govore o tome koliko poštujemo jedni druge i koliko poštujemo dogovore. Nemamo razloga međusobno se dodvoravati kako bismo odnose prikazali boljima nego što jesu ili kako bismo ih prikazali onakvima kako to možda neki očekuju, da bi o nama imali bolje mišljenje.
Što u ovom trenutku smatrate otvorenim pitanjima tih odnosa?
- Mislim da je veoma važno i do sada nezabilježeno: otvorena pitanja su pitanja najboljih oblika naše suradnje, koji će dati najbolje rezultate. Dakle, već dugo nemamo simulaciju suradnje, nego nastojimo definirati probleme kako bi se efikasnije nego dosad rješavala životno važna pitanja. Vrlo je važno da napustimo dosadašnje stanje hladnog mira, da hladnih glava krenemo proaktivnim putem. Da prijeđemo u aktivnu fazu zasnovanu na racionalnim problemima koje treba vrlo jasno i precizno realizirati. Hladni mir umjetna je fraza koja je, do sada, trebala zamutiti realne probleme i cijelu priču prevesti u PR prostor koji nema veze sa stvarnim političkim tokovima.
Ljudi iz drugog doba
Ipak, kako ta pitanja riješiti?
- Sva otvorena pitanja možemo rješavati na najmodernije načine, uvažavajući činjenice da ćemo svi uskoro živjeti u jednoj, europskoj zajednici sa standardima i principima koje treba uvažavati zbog nas samih. Otvorena pitanja su kako riješiti probleme koje proizvode ljudi koji nisu iz ovog vremena. Koji bi radije nastavili hladni rat ili realni rat, koji bi ratovali bez ikakvog razloga, tj. sa željom da se spriječi emancipacija naših društava i država.
Hrvatska i Srbija nisu u potpunosti uredile pitanje međusobnih granica. Očekujete li da bi tu moglo biti problema?
- To je složen i težak proces, ali sam uvjeren da i jedni i drugi kompromisom možemo doći do konačnog rešenja.
Dan prije proslave hrvatskog praznika Dana domovinske zahvalnosti izjavili ste kako je to, zbog žrtava u vojnoj akciji Oluja, ‘tužan dan za Srbiju’.
- Za nas su dani kada je počinjena Oluja najteži dani. Smatramo da je tada počinjeno najveće etničko čišćenje u Europi poslije Drugog svjetskog rata. Više puta sam rekao da se naše ocjene, i percepcija određenih događaja iz naše prošlosti, ne podudaraju, odnosno da su često i potpuno suprotne. Nedavno sam, pak, rekao da smo u Srbiji prezreli zločince koji su u naše ime ubijali, te da očekujem da to i svi drugi učine. Svjestan sam da to mnogima izgleda teško i nemoguće. Ono što mi ipak možemo jest učiniti sve kako bi se omogućio povratak što većeg broja protjeranih na njihova imanja, da im se vrati ili kompenzira imovina i omogući normalan život i raspolaganje imovinom. Srbija danas ima najveći broj raseljenih osoba i izbjeglica, i nastojimo ih integrirati koliko možemo, ali to je izuzetno teško, između ostalog i zbog toga što postoji stalna nada da se mogu vratiti na svoja ognjišta. Na tom planu mogli bismo učiniti više i to bi bio put za prevladavanje nekih prepreka. Stalne istrage i procesuiranje zločina i zločinaca također su proces kojim se dolazi do pravde koja je žrtvama, prognanima, također izuzetno važna. Očekujem i da će novi ambasador Hrvatske u Beogradu, koji ima izuzetno iskustvo u tom području, biti jako dobar sugovornik i suradnik na temu uspostavljanja pravde.
Što je junaštvo
Slažete li se da i u novijoj hrvatskoj povijesti ima tužnih dana poput, primjerice, 18. studenoga, dana pada Vukovara, nakon čega je uslijedio masakr na Ovčari?
- Vi ste novinar kojeg izuzetno cijenim i zbog toga što ste predvodili tim novinara iz Hrvatske i Srbije koji je napravio izuzetan dokumentarni film ‘Vukovar, posljednji rez’. Ako sam dobro informiran, taj je film identično primljen na premijerama i u Beogradu i u Zagrebu. Ovdje je emitiran mnogo puta na nacionalnom kanalu B92, dok se u Hrvatskoj to nije dogodilo, što mi je izuzetno žao. Takvi projekti, koji su rezultat istraživanja profesionalaca, sa svih strana osvjetljavaju jedan dio iz tužnih vremena.
Osim toga, srpsko je pravosuđe to procesuiralo i imamo pravomoćne presude za 15 zločinaca koji su osuđeni na ukupno 207 godina zatvora, dok je jedna presuda na 20 godina trenutno pred prizivnim sudom. U presudi sudac Vesko Krstajić, konstatirajući da nisu svi počinitelji u sudnici, citirao je Marka Miljanova: ‘Junaštvo je sebe od neprijatelja sačuvati, a čojstvo je drugoga od sebe sačuvati’, dodavši: ‘O svemu će historija donijeti sud, a ovu presudu shvatite kao presudu vašem čojstvu’. Moramo nastaviti s utvrđivanjem činjenica i procesuiranjem zločina, moramo popisati sve žrtve, očuvati sjećanje i poštovanje prema svim žrtvama, podvući crtu ispod svih zbivanja, informirati naše građane o svim tim podacima i educirati naše sadašnje i buduće naraštaje tako da se nikada više ne ponove zločini. Također, nadam se i da će svi koji su odgovorni za počinjene zločine prema Srbima odgovarati pred licem pravde u Hrvatskoj.
Pomoć oko Rusije
Mogu li, unatoč traumama iz nedavne prošlosti, odnosi Srbije i Hrvatske biti uzor na ‘buretu baruta’, Balkanu, kao što su danas odnosi Njemačke i Francuske, bez obzira na strahote u Drugom svjetskom ratu, uzor dobrih odnosa u Europi?
- Ne bih izravno uspoređivao naše zemlje i slučajeve, ali neki politički potezi, dogovori, neki projekti mogu nam biti uzor. Važno je da taj prostor - kulturni, ekonomski, društven - bude što intenzivnije i konstruktivnije ispunjen. Da imamo što više projekata koje sami ne bismo mogli ostvariti, ali zajedno imamo više šanse. Neki uspješni projekti, kao Arte kanal koji su osnovali Njemačka i Francuska, može biti zanimljiv model. Fokusiranje na razvoj naših zemalja svakako će mnogo uspješnije mijenjati naša društva. Uvjeren sam da nikada više naše zemlje neće dolaziti u sukob, da se neće nikada više ponoviti nasilje. Obaveza svih nas je da to onemogućimo.
Što je s ekonomskim odnosima?
- Na ekonomskom planu jedni za druge možemo napraviti puno. Na primjer, da mi pomognemo Hrvatskoj u uspostavi produktivnijih odnosa s Rusijom, a da Hrvatska pomaže Srbiji u procesu integracije u EU, ili da vam pomognemo oko nekih projekata kojima bismo mogli zainteresirati Ujedinjene Arapske Emirate. Veliki infrastrukturni projekti kao što je pruga Zagreb - Beograd, koji ne povezuju samo nas nego i zapadnu Europu s Turskom i Bliskim istokom, plovnu Savu punu riječnog prometa, Dunav kao zajednički resurs koji ne koristimo dovoljno, a u Europskoj komisiji gotovo da imamo povjerenstvo za razvoj regije podunavskih zemalja koje nitko od nas ne koristi na pravi način... Vjerujem da je moguće te odnose institucionalizirati međudržavnim ugovorima, ali i u sklopu zajedničkih instititucija.
Moramo izgraditi pravedna društva, ravnopravna za sve, tolerantna i otvorena, multikulturna, s efikasnim državnim aparatima. To je ono ključno za obje države.
Hrvatska je članica NATO-a i EU, Srbija nije. Je li ta činjenica prepreka boljim odnosima ili je to šansa za njihovo poboljšanje?
- Sjećate se dobro poznate priče o dvojici trgovaca obućom koji su otišli u Afriku pa kada su vidjeli da svi hodaju bosi, jedan centrali javlja: katastrofa, ovdje za nas nema posla jer su svi bosi. Drugi, međutim, kaže: sjajno, ogromno tržište i mogućnosti jer nitko nema cipele... Neki će svakako vidjeti teškoće, ali ja vidim šanse: fondove za pridruživanje možemo efikansije koristiti uz proučavanje vaših pogrešaka, zbog kojih niste dovoljno iskoristili ono što ste mogli. Mnogi fondovi podrazumijevaju partnerstva između kandidata i članica i to nam je velika šansa za suradnju. Stvaranje novih modela suradnje institucije EU i NATO mogu samo podržati. Mi smo članovi Partnerstva za mir i to nam je za sada dovoljno, a ujedno je dobra pozicija za suradnju.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....