Hrvati vjeruju da je pravda ispunjena, da su svi jednaki pred zakonom i da će živjeti u boljoj državi

Tri presude kapitalne važnosti u samo desetak dana uspjele su temeljito promijeniti ozračje u državi. Duboko depresivna zemlja odjednom je eksplodirala masovnim slavljima po ulicama, vatrometima, likovanjem i pečenim volovima. Prvo, odluka mađarskog suda da Radimir Čačić zbog prometne nesreće koju je skrivio ipak mora u zatvor, zatim haška odluka da su generali Ante Gotovina i Mladen Markač nevini i odmah idu na slobodu, na koncu prvostupanjska odluka zagrebačkog suda da će bivši premijer Ivo Sanader idućih deset godina provesti iza rešetaka, taj trolist dispozitiva s konačnim saldom: dva van, dva unutra, mogao bi, čini se, imati potencijala da iznova definira Hrvatsku.

Zdravlje nacije

Premda su presude karakterom vrlo različite, javnost ih je u sva tri slučaja doživjela prvenstveno kao ispunjenje pravde. To vrijedi za oslobađanje generala isto koliko i za sankcioniranje i zatvaranje dva rekordno nepopularna političara. Pravna država i vox populi konačno su se poklopili, što je dobro za zdravlje nacije. Pogotovo kad je ona, kao u Hrvatskoj, izmučena stalnim osjećajem velikih, do neba vapijućih i nesavladivih nepravdi. Odjednom, hop, Bog se osmjehnuo: pravda postaje mogućom i dostižnom.

Drugo, presude će svakako povećati povjerenje u državne institucije, koje je dosad bilo nikakvo. Ako je pravna država sposobna staviti u haps i najveće političke face u Hrvatskoj, onda je možda moguće početi vjerovati da su svi u državi jednaki pred zakonom. Smanjit će se i dosad ogroman osjećaj nepovjerenja prema inozemnim instancama, koje Hrvati često doživljavaju kao jedva prikrivene neprijatelje.

Mjehur od sapunice

Rastepla se kao mjehur od sapunice godinama uporno ponavljana mantra o Haškom sudu kao stožeru antihrvatske zavjere. Vrlo se vjerojatnim čine nagađanja da su strani centri moći zaslužni za Sanaderovo rušenje. Da su iznudili njegovo povlačenje, a kad je jednom rekao „Zbogom i hvala na suradnji!“, put za otvaranje obračuna s njegovom hobotnicom bio je otvoren. Vrlo se mogućim čini i to da je odnedavno prema Hrvatskoj vrlo prijateljska Amerika imala svoje prste i u iznenađujuće povoljnoj haškoj odluci. Hapšenje Ante Gotovine i izručenje Haškom sudu bilo je Hrvatskoj svojedobno uvjet za pregovore s Europom. Sada je Hrvatska sa skorim članstvom u Europskoj Uniji postala dovoljno međunarodno uvezana da je mogla pomoći generalu.

Treće, Hrvatska se zbog tri presude odjednom čini boljom nego dosad, kao da je napravila pomak u civiliziranosti i pristojnosti. Politički snagatori, osuđeni da su na cesti skrivili nesreću sa smrtnim posljedicama, više ne sjede u Vladi. Nekad nedodirljivi moćnici zbog lopovluka su izloženi progonu i poput notornih kriminalaca strpani u zatvor.

Karizmatični povratnik

Kao najveći autoritet vječno nezadovoljne braniteljske populacije danas nastupa karizmatični povratnik iz Haaga, a ne kao godinama dosad HDZ-ovi radikalnim nacionalizmom i svakom vrstom ksenofobije zadojeni borački baruni. Umjesto njihova govora mržnje general Gotovina, kojega neki mediji već nazivaju hrvatskim Mahatma Gandhijem, svakodnevno poziva na pomirenje i zajedništvo. A svekolika ga javnost, željna pozitivnih poruka, sluša kao proroka. Kuje li se zaista neka nova Hrvatska?

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg