Odavno smo u škole kao izborni predmet uveli vjeronauk, a tek sad na vrata kuca - građanski odgoj . U isto vrijeme kad je stigao zdravstveni odgoj, stidljivo, a javnosti gotovo nezamijećen, u 12 je hrvatskih škola (od Obrovca do Vukovara), kao eksperimentalni program, uveden i građanski.
Razmišljanja o braku
- U politici i gospodarstvu djecu učim o ustrojstvu vlasti, ali ih ne mogu naučiti kako mijenjati vlast kojojm nisu zadovoljni ili kako osnovati udrugu, organizirati prosvjed - kaže profesorica Radmila Frantal koja u daruvarskoj Ekonomskoj i turističkoj školi uz ekonomsku skupinu predmeta predaje i građanski odgoj. Nakon svega 45 minuta provedenih u 2. a razredu jasno nam je da će baš građanski odgoj puno bitnije mijenjati hrvatsko društvo nego zdravstveni.
Velik broj ovdašnje djece dolazi iz tradicionalnih obitelji iz okolnih ruralnih naselja. Nedavno su, primjerice, obrađivali temu ženskih prava. Pitam se koliko je ono što su djevojčice čule u školi slično ili različito od onoga što gledaju kod kuće.
- Kad smo radili brak, bilo je komentara na definiciju da je to zajednica muškarca i žene. Koliko sam shvatila, većina misli da su i istospolne zajednice u redu, ali su protiv toga da se to iznosi prema van i da se od toga radi ‘promidžba’ - kaže R. Frantal.
Dvojica učenika, baš zbog toga što slušaju na satu građanskog odgoja, žele biti - saborski zastupnici.
- Djeca u tome ne gledaju materijalnu korist, u ovim godinama oni žele u parlament ne bi li mijenjali svijet u kojem žive - objašnjava Frantal. Na početku sata profesorica dijeli listiće s desetak rečenica. Treba zaokružiti one koje su “demokratične”. Prva, primjerice, glasi: “Ne želim da se moj brat druži s Halidom.” Svi se slažu da rečenica ne nosi demokratičan stav. No, dalja interpretacija, ipak, pripada - novom vremenu.
“Mislim da ta osoba ima pravo tako osjećati, ali na bratu je da sam odluči hoće li se družiti s Halidom ili neće”, kaže Ivo, a Silvije dodaje: “On poništava svom bratu slobodu, ne može on odlučivati u ime brata”. Iz zadnje klupe se čuje: “Tko se želi sa mnom družiti, ja ću se s njim družiti”.
Pitanje diskriminacije
Dugo profesorica pokušava navesti učenike na zaključak da je riječ o primjeru vjerske ili etničke socijalne distance i diskriminacije prema muslimanu. No, generacija današnjih 16-godišnjaka to ne iščitava, njih brine osobno pravo na izbor, Halida ne vide kao muslimana. Ako ga tako i prepoznaju, to im, doista, nije bitno. Dugo je potrajalo da djeca stignu do odgovora koji je htjela čuti profesorica, a ona je o tome rekla: - Puno je stvari koje bi vas iznenadile ako inače nemate kontakt s današnjim tinejdžerima. Ova djeca, nasreću, nisu opterećena ni Domovinskim ratom, ni socijalizmom, ni Drugim svjetskim ratom… o tome znaju tek teorijski, mislim da ih ni roditelji tim temama mnogo ne opterećuju.
Profesorica vadi kolut ljepljive trake te na podu učionice lijepi dugačku crtu.
- A sad referendum! - zapravo ponavljanje gradiva s prošlog sata i praktična demonstracija političke participacije i neposredne demokracije. Referendumsko pitanje: “Jesi li za to da se zabrani abortus?” razred i doslovce diže na noge. Uz kakofoničnu škripu stolica približavaju se “referendumskoj” traci. Poneki šaljivac skakuće s lijeve na desnu stranu.
Odluka je bitna
- Moraš se odlučiti. Na referendumu imaš samo ‘da’ i ‘ne’ - dobacuju ostali. Na kraju 15 učenika stoji na strani ‘da’, a ostalih pet na polovici ‘ne’, među njima tri djevojke. Jedna od njih, Hilda Patek, poslije komentira: - Malo su me iznenadili rezultati razrednog ‘referenduma’ o zabrani abortusa i argumentacija onih koji su za zabranu. Mislim da polovica njih, kad bi se suočili s neželjenom trudnoćom, ne bi tako reagirala. No, to je samo moja pretpostavka… - dodaje.
Želi studirati politologiju, a osobito je zanimaju građanske udruge. Što je naučila u dosad odslušanih 20 školskih sati građanskog odgoja?
- Baš puno! Počinjem razumijevati stvari koje mi prije nisu ništa značile… Gledam vijesti i sada znam što znače pojmovi peticija, državni proračun, referendum… I prije sam znala ponešto, ali puno, puno manje.
Šesnaestogodišnji Ivo Grgić još se dvoumi hoće li studirati računovodstvo ili kineziologiju, a građanski odgoj mu je gušt.
- Odlično je što ovdje možemo iznijeti svoja mišljenja. Doduše, nekada se i suzdržim ako zaključim da moje inicijalno razmišljanje nije bilo korektno. Donedavno je, kaže, nacionalni parlament gledao kao neku vrstu kafića za elitu.
Sporne jedino ocjene
Do prije tjedan-dva nije ni o nacizmu puno znao.
- Nisam imao pojma koliko je to zapravo bilo zlo. Znao sam da je predvodnik bio Hitler i da se borio za svoju državu…, no nisam ni sanjao koliko je ljudi pobijeno, mislio sam da je većina ubijena u žaru borbe, a ne u koncentracijskim logorima…
Građanskom odgoju nema zamjerke, osim - najavljenog ocjenjivanja. Ocjena bi učenicima mogla zavezati usta, umjesto da glasno iznose svoje mišljenje, smatraju.
Dok odlazimo iz daruvarske škole, na cesti susrećemo učenike 2. a razreda koji nemoćnima nose hranu iz obližnje kuhinje. Volonteri. Sve u sklopu građanskog odgoja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....