100 DANA PROSVJEDAHrana iz restorana, cjelonoćnestraže, a alkohol je zabranjen

Iza prosvjednika u Savskoj 66 punih je 100 dana otkako su pred zgradom Ministarstva branitelja razvili šatore, tražeći smjene ministra Predraga Matića i njegovih suradnika Bojana Glavaševića i Vesne Nađ. Kažu kako im za to vrijeme ničega nije nedostajalo, zahvaljujući donatorima iz cijele zemlje koji su se pobrinuli da se prikupi sve što bi im zatrebalo za život na ulici.

- A ničega nam neće nedostajati ni idućih 100 dana, narod nam pomaže u našoj borbi jer vide da se mi ne borimo samo za svoja prava nego i za bolji život u Hrvatskoj općenito - govori Đuro Glogoški, šef Udruge stopostotnih HRVI. Uvjerili smo se kako je organizacija života prava vojnička pa sve ide bez problema.

Rotiranje županija

Dan počinje rano, kada se prosvjednici bude i - koliko tko može - sudjeluje u pospremanju šatora. Madraci i deke miču se s poda i stavljaju na hrpu, a na njihovo mjesto dolaze stolovi za kojima će tijekom dana primati goste, dogovarati daljnje akcije, objedovati... Od 8.30 podjela je doručka. Svakog se jutra u manjem šatoru, onom neposredno uz ulaz u Ministarstvo, skuha i podijeli najmanje dvjesto porcija čaja, režu se naresci, kruhovi. Obroke često, pričaju kuhari, podijele i građanima, posebno beskućnicima. Sve što kuhaju stiže iz donacija. Željko Čubela, predsjednik Udruge veterana Gromova, objašnjava kako se udruge iz različitih županija svakodnevno “rotiraju”, odnosno dolaze im u goste i donose sve što je potrebno te preuzimaju dužnosti.

- Ostaju 24 sata, osim suboraca iz Dubrovačko-neretvanske županije koji moraju prikupiti 12.000 kuna samo za najjeftiniji autobus do Zagreba i nazad, pa ostaju 48 sati, ne isplati im se doći nakratko. Dnevno je stotinjak ljudi uključeno u različite poslove, od održavanja vatre, kuhanja, podjele obroka, organiziranja straže... Obroke nam kuhaju dva-tri zagrebačka restorana te kantine pojedinih tvrtki koje su nam odlučile pomoći.

Donatori u strahu

Ponekad udruge dođu s već pripremljenom hranom, nekidan su došli u goste sa 100 litara gulaša, pa to podijelili, a mi smo skuhali samo priloge - kaže. Točno se zna koja će se udruga kada pojaviti, a sve informacije “s terena” svakodnevno pristižu u šator.

Slično je i drugim potrepštinama. U šatoru su tri plinske grijalice i jedna peć, a zidovi su obloženi stiroporom kako bi se maksimalno zadržala toplina. Donirana su im čak i debela vrata na ulazu pa se može reći da šator poprima oblik zgrade koju ironično nazivaju Prvim veteranskim centrom u Hrvatskoj. Zbog toga im ni na najhladniju noć prosvjeda - Staru godinu, kada se temperatura spustila i do minus 15 - nije bilo hladno.

Čubela pokazuje bilježnicu u kojoj se upisuju svi koji su nečim pridonijeli. Neki se ne žele upisati iako su među značajnijim donatorima, napose tvrtke i njihovi vlasnici, jer se navodno boje da im na vrata ne zakucaju inspekcije. A inspekcije dolaze i u šator. - Često nam dolazi naša sanitarna inspektorica, zadovoljavamo minimalne uvjete iako nas uvijek upozori ako vidi neki propust - govori Čubela pokazujući, primjerice, žene koje režu iz Vukovara upravo pristiglu makovnjaču i orehnjaču u gumenim kirurškim rukavicama.

Struja iz Ministarstva

Šator je opremljen i električnom energijom iz zgrade u Savskoj 66, no ona služi samo za potrebe razglasa i rasvjete. Strogo je zabranjen alkohol, no sokova i vode ima napretek. Organizirana je i straža, problema i incidenata nema. Čuva se i vatra koja je zapaljena prvog dana prosvjeda. Nije više tu toliko radi grijanja koliko kao simbol borbe.