15 PISACA, SLIKARA, PJESNIKA I GLAZBENIKA O KONOPIMA KOJI U DALMACIJI ŽIVOT ZNAČE 'Zabranimo li ih, istrunut ćemo u vlastitoj vlažnoj gluposti'

Počelo je na Šolti. “Na prozorima i vratima, bakonima, ogradama i drugim dijelovima zgrade koji su okrenuti prema javno prometnoj površini nije dozvoljeno vješati ili izlagati rublje, posteljinu, sagove, krpe i druge pedmete kojima se nagrđuje vanjski izgled zgrade,” rečenica je iz članka 12. odluke o komunalnom redu, objavljene u službenom glasniku Šolte.

Kazna? Mimalno 2000 kuna. Anti-veš koaliciji priključili su se uskoro i Rijeka, Kolan na Pagu, Mljet i Kaštela, a sličnu je mjeru najavio i gradonačelnik Splita. I gradovi u unutrašnjosti uvode slične kazne, pa ni Osječani više ne smiju pred javnosti sušiti svoje rublje i kuhinjske krpe.

Istovremeno, Instagram “gori” od fotografija tiramola po priobalnim kalama i dalmatinskim gradićima. Turistima je to, čini se, jedan od omiljenijih urbanih hrvatskih motiva. “How lucky. How perfect that they can do this,” piše ispod jedne takve fotografije. “This laundry is too poetic,” komentira drugi korisnik uz emotikon srca.

Znači li zabrana tiramola civilizacijski napredak ili se pak radi o uništavanju dijela mediteranskog naslijeđa i priobalne tradicije? Vole li turisti u gradovima posvjedočiti životu, ili preferiraju sterilnost i muzejski imidž javnih prostora? Provjerili smo to s našim sugovornicima iz raznih profesionalnih sfera, evo što oni misle.

Tereza Kesovija, pjevačica

Kad zabranjujemo tradiciju, ističemo koliko smo obični

- Imam stvarni odnos prema tiramolu, jer živjela sam to vrijeme. Mislim da je opako i bezobrazno na svaki način se odricati naših tradicija. Sve što je tradicionalno, mi ukidamo. To je nevjerojatno. Bijesna sam, pa kome to smeta, pobogu? To je tradicija svih primorskih gradova u Europi, a mi se pravimo pametni i zabranjujemo to. Ništa time ne činimo, osim što ističemo vlastiti mediokritet! Ne vjerujem da ćete pronaći autohtonog Splićanina, Dubrovčanina ili nekoga iz Istre tko će biti na strani zabrane.

Marija Ujević-Galetović, kiparica i akademkinja

Ako izbacimo taj kolorit, gradovi nam postaju muzeji

- Mislim da ako se taj autentični kolorit i život izbace iz grada, onda grad postaje muzej. Tiramoli su autohtona mediteranska stvar. Naravno da oni ne bi odgovarali Zagrebu, no u priobalju je to tradicija koja ne ugrožava arhitekturu u mjeri da bi ih trebalo zabraniti. Dakako, tiramol ne bi odgovarao ni rimskom Panteonu, ali malim uličicama to daje jedan ambijent. Grad nije samo arhitektura, grad je i život koji se odbija.

Gaće bi smetala na otvorenom prostoru, na velikim trgovima, na državnim zgradama, ali ne vidim zašto bi smetale u malim uličicama.

U nepoznatim gradovima je lijepo vidjeti i stvari koje nisu najprivlačnije u turističkom smislu.

Goran Rako, arhitekt

Koji se to uopće birokrat sjetio baviti tiramolama

- Mogu se samo nasmijati toj zabrani. Nešto što je tako tipično i autentično zabranjivati kao neku opasnost ili nagrđivanje grada... Ne mogu shvatiti da se netko time uopće bavi. Čini mi se da je to situacija u kojoj se nešto radi - samo da se radi. Da se ne kaže da tamo neki birokrat ne radi ništa na svom poslu. Kao, on je nešto napravio u svom mandatu. A što je napravio? Ništa. Zabranio je nešto slikovito, normalno i simpatično.

Darko Šeparović, arhitekt i pisac

Dok se u ćakulama iznosi prljavo rublje, iznad se suši čisto

- Mediteran je oduvijek bio prostor ‘između’. Istovremeno se u ‘dvorima’ kroz ćakule iznosi prljavo rublje, a iznad ‘dvora’, na tiramolama se suši čisto rublje. U slučaju zabrane tiramola zakonodavac još jednom pokazuje potpuno nerazumijevanje za prostor i ambijent kojem je nadređen. Turizam polako ali sustavno parazitira naš prostor, tiramole su samo još jedna crtica naše povijesti turizma.

Preostaje nam kupiti sušilicu ili istrunuti u vlastitoj vlažnoj gluposti.

Juraj Zigman, modni dizajner

Primorske su kale bez rublja nezamislive

- To je prestrašno. Kada sam živio u Milanu, nakon što sam uselio u svoj stan, oprao sam robu i izvjesio je na balkonu na terasi. Došao mi je odmah kućepazitelj i rekao da je zakon takav u Milanu, da ne možeš na prednju fasadu izvjesiti veš. Prvi put se susreo s tim i šokirao se. Ali, to je Milano, to tamo rade zbog vizure grada koja možda nije najugodnija ako cijeli grad suši robu na fasadama. Međutim, Kvarner, Dalmacija, tu bi tiramole morale predstavljati draž.

To je naš način života i ja ne mogu zamisliti primorsku kalu bez toga. Naravno da ima svega, pa nekad ljudi na roze fasade vješaju veš, pa onda to i nema baš veze s Mediteranom. Ali, ako je to u kalama, u malim primorskim mjestima, to daje štih i protiv sam zabrane. Neka zabrane odvratne fasade i bespravno sagrađene kuće.

Tisja Kljaković Braić , slikarica i ilustratorica

Nek’ turisti vide život kad nam dođu

- Protiv sam! Pet godina mi je muž obećavao tiramol, pa nikako, ali dočekala sam ga nakon 5 godina braka. Zamislite, ja sam lancune i robu sušila u kući, a imam dvije terace! To je bila prava sramota. Ako oduzmeš sav taj život iz turističkih gradova, ostaju ti samo kulise. Ja mislim da turisti moraju vidjeti i život kada su u posjetu nekom gradu.

Andrija Rusan, arhitekt

Tiramoli su toplina, život i boja gradova

- Mislim da to ne bi trebalo zabranjivati, jer radi se o povijesnoj činjenici. Pritom i benignoj. Tiramoli pridonose slikovitosti i životnosti prostora i bitno ih je razlikovati od klima-uređaja ili reklama. Mislim da ih ne bi trebalo ukidati, jer traju stoljećima, otkad je čovjeka i veša. Ako hoćete, tiramoli pridonose i šarenilu, toplini i životnosti grada. Ne shvaćam zašto netko uopće o tome razmišlja. To je tipična slika birokracije koja vlada ovom državom. Tiramoli ne bi trebali biti tema, a kamo li prioritet. Pada mi napamet, s obzirom na to da mi građani i građanke Hrvatske nismo navikli vješati zastave i osjećati jedan nacionalni naboj i ponos, izvjesimo veš, neka to budu zastave naših emocija.

Ivica Ivanišević, pisac i novinar

Tiramole su društveni medij

- O toj se stvari na dvije razine može govoriti. Prva je tehnička, naime ne postoji jednostavniji, praktičniji, brži i zdraviji način sušenja rublja od vješanja na tiramolu, ili štriku po zagrebački. Apsolutno ne razumijem zašto bi itko ljudima ukinuo pravo da jednu tako važnu potrebu zadovolje na takav način. Druga razina se tiče stila života. Tiramole u Dalmaciji i na Mediteranu općenito nisu samo medij sušenja rublja, već i društveni medij. Oni su neka vrsta analognog Facebooka, jer kad slažete svoje rublje na tiramolu, vi sređujete vlastiti i obiteljski profil. To je naprosto neka vrsta komunikacijskog jezika. Ne postoji dirljiviji prizor od onoga dječje robice koja se suši na tiramolu. Zaista ne mogu razumjeti i pomalo me plaše ljudi kojima taj prizor nije dirljiv i lijep. To su ljudi koji imaju ozbiljne i teške probleme, a takvi se ne bi smjeli baviti donošenjem komunalnih uredbi i pisanjem zakona. Možda se radi seljački o provincijalnom kompleksu.

Marina Vujčić, spisateljica

Turisti ih snimaju kao da su atrakcija

- Tiramoli su za mene dio djetinjstva i odrastanja. Odrasla sam u staroj kući u centru Trogira koja je imala dvor preko kojeg su bili razapeti tiramoli. Sjećam se da je moj zadatak uvijek bio raširiti i skupiti veš. I sjećam se da bih uvijek kroz prozor vidjela turiste koji su fotografirali tiramole kao atrakciju. Pa pogledajte samo koliko je zadnjih dana po društvenim mrežama iskočilo fotografija veša koji se suši. Tiramoli daju poseban šarm svakom gradu, pridonose njegovoj autentičnosti. Nikada nisam čula da je netko istaknuo da je to nešto ružno što treba zabraniti i s tim se stavom nikako ne slažem.

Đuro Seder

akademik, slikar i pjesnik

Mislim da nagrđuju turističke gradove

- Osobno nemam loše mišljenje o tome da ljudi vani s prozora na prozor suše veš, ali treba razumjeti da smo u drugom vremenu i iako je to dio tradicije da se ne može u potpunosti poštivati. Gledajte, pa nekada su ljudi vršili nuždu na ulici, ali danas to više ne čine. Vjerujem da je tako i s tiramolima slučaj. Sigurno smetaju turistima i narušavaju izgled, posebno u turističkim središtima gdje ih treba maknuti jer nije u redu da ljudi hodaju pod krpama. No, treba i poštovati tradiciju, pa bi tiramole svakako trebalo zadržati u nekim posebnim dijelovima grada, posebno živopisnim.

Željka Čorak, akademkinja, povjesničarka umjetnosti i književnica

Inzistirajmo na različitostima

- Pitanje tiramola se ne može generalizirati jer dok se u nekim četvrtima grada savršeno uklapaju, druge narušavaju. Primjerice u nekom novom kvartu s urbanim vilama tiramoli bi bili urbani nered, no u drugom dijelu grada oni doprinose slikovitosti i dočaravaju prisutnost ljudi. To je spontana pojava, spontana gradska slika. A spontanost odumire. U ovo pitanje nikako ne bi trebalo ulaziti sa zabranama i naredbama, jer svaki slučaj tiramola je za sebe, negdje su primjereni, a negdje ne. Zašto, zabraniti ljudima da nešto slobodno čine? U svrhu turizma? Žalosno se ponašamo prema turistima jer im ne nudimo ništa drugačije i različito. Trebali bismo inzistirati na različitosti i spontanosti.

Nikola Bašić, arhitekt

A zašto u Veneciji nikome ne smetaju

Meni je to potpuno neprikladno i mjera je neutemeljena. Tiramoli su dio urbanog identiteta i načina života, a na koncu i jedne slikovitosti i mediteranske pitoresknosti. Ako ne smetaju u jednoj Veneciji, gdje se na ulicama, posebno pokrajnjim, redovito suši rublje na tiroamolima, zanima me kojem to našem čistuncu smeta.

Smetaju tiramoli, a ne smataju ove hrpa reklama i cijeli merkantilni potrošački ambijent. Po meni, prije da se time treba baviti. Pa sušenje rublja, koje se danas lako obavi modernom tehnologijom, prikazuje skromnost i siromašnost koji su temlej našeg identiteta, Ako sušenje rublja nije najiskrenija gesta i oblik održivosti, ja ne znam što je.

Mare Milin, fotografkinja

Ukinite pizza cut i jeftinu glazbu

Neka radije ukinu pizza cutove i decibele pregadne glazbe koja je grad Zadar, koji volim, za mene učinila samo podnošljivim. Zato ni ne idem često u grad, ražalostim se kada vidim koliko prostora zauzima ta jeftina kultura.

Ja sam 1973. godište i živjela sam u divnom Zadru kakvog se želim i sjećati. Nije mi jasno zašto bi nekome smetala tako benigna stvar poput tiramola. Kakav bi Napulj, primjerice, bio bez gaćica koje vise od prozora do prozora? Tiramoli su na neki način simbol Dalmacije.

Nikola Petković, književnik i sveučilišni profesor

Što su turisti kod nas došli gledati?

2Tiramola (hrv. vucipust) će, kažu biti zabranjena. Jer, nisu turisti došli k nama gledati hrvatske tange na hrvatskom špagu nego hrvatske tange u puču hrvatskih dupeta. Ružno je kažu sjediti na terasi ugostiteljskog objekta i gledati majice i gaćice na špagu. To što ugostiteljski objekti nude napola smrznutu hranu i kiselo vino kojega bi trebalo zabraniti Ženevskom konvencijom jer je korak do bojnog otrova, to nije problem. Ali, tiramola… to je granica preko koje se ne smije ići. Budući da niti jedan argument za zabranu tiramole ne vidim kao relevantan, o irelevantnom ne mogu relevantno govoriti. Reći mi je da je jedino gluplje od zabrane tiramole niotkud iznikla rasprava o njezinoj autentičnosti. Na motanje špage i spremanje iste u ladicu gleda se kao na krađu etničkog, regionalnog, kulturnog identiteta. I to višestrukog.

Jedna je dama Splićanka čini se, rekla da se ljudi trebaju ujediniti i izaći na ulice u obranu tiramole koja je u funkciji dok miruje a u funkciju je se stavlja dok je u pokretu. Stoga ne čudi što tako fluidna nema jedinstveno ishodište i što je mnogi svojataju. Jer, nastavila je gospođa, ako izađemo na ulice mogu nam puvat. A kako ćemo to i gdje se ujediniti i iskazati solidarnost tradicionalnog sušila za robu kojega sam vidio u Veneciji kada se, u trenucima u kojima je tiramola u najdubljoj krizi, u kojoj joj je golo postojanje dovedeno u pitanje, ne možemo složiti oko toga čija je.

A ne možemo, ne zato što smo kolektivno maloumni i sebični. Ne možemo jer smo kao narod mudri i znamo da je pitanje autentičnosti, pitanje čije je nešto originalno, najgluplje pitanje koje itko ikome može postaviti.

Zorica Kondža, pjevačica

Među tiramolama sam odrasla

- Ja sam odrasla u staroj jezgri, među tiramolama, i apsolutno sam protiv zabrane. To je socijalna kategorija, i tradicija, i, na kraju krajeva, kultura naroda koji u neko vrijeme živi i ostavlja neki trag.

Tiramole za mene nisu ništa drugačije od zaštićenog kamena. Sjećam se koliko su naši stari brinuli o tome što će pokazati na toj tiramoli, jer preko nje si saznavao dosta o kući i njezinim stanarima...

Matej Mostarac, gradonačelnik Kastva

Nisam za zabrane, već za kompromise

- Na ovogodišnjem Kastafskom kulturnom letu ugostili smo odličan čakavski mjuzikl naziva 'Tiramola' koji je privukao veliki broj gledatelja, a tiramolama, prigodno šivanim odjevnim predmetima, ukrašavali smo i grad za jedan od naših tradicionalnih ljetnih kulturnih festivala - KKL.

Smatram kako je riječ o tradiciji koju valja poštovati, ali i prilagoditi suvremenom trenutku. Nikad nisam za zabrane, već za kompromise kojima se stvaraju većini prihvatljivi uvjeti.

Konkretno, u našoj staroj gradskoj jezgri treba postaviti pravila prema kojima tiramola neće smjeti npr. smetati prolaznicima ili pak zaklanjati spomenik. Uz određena ograničenja, čini mi se da ipak možemo sačuvati ovaj simpatični dio našeg identiteta.