Afere ‘kobilje mlijeko‘ i ‘vilinske poljane‘: Fondovi su kredite vlasnicima Kamenskoga odobrili po zakonu

Nakon 13 godina kaznenoga postupka u tzv. aferama "kobilje mlijeko" i "vilinske poljane", u petak su na zagrebačkome Županijskome sudu svih osmero okrivljenika, nepravomoćno oslobođeni optužbi da su od 2008. do 2010. iz državnih fondova izvukli oko 3,3 milijuna eura.

Riječ je o slučaju koji je nastao spajanjem tri različite optužnice koje povezuju isti okrivljenici, odnosno čelnici u međuvremenu propale tvrtke Kamensko: Antun Crlenjak, Davor Vlajčević i Damir Rihtarić.

Prema optužnici čiji su navodi u petak nepravomoćno proglašeni neosnovani Crlenjaka i ostale se teretilo da su poticali čelne ljude Fonda za razvoj i zapošljavanje te Fonda za zaštitu okoliša da im mimo procedure odobre isplate kredita za projekte proizvodnje kobiljega mlijeka, te poljoprivrednoga uzgoja, te da su zatim novac potrošili nenamjenski.

U prvoj točki su tako optuženi da su Petra Tonkovića, direktora Fonda za razvoj i zapošljavanje potaknuli da njihovoj tvrtki Eko Grad odobri 14 milijuna kuna kredita, iako nisu ispunjavali uvjet prema kojemu bi dio novca trebala dati i HPB. Zauzvrat su, tvrdi tužiteljstvo, dio novca iz Eko Grada umjesto za proizvodnju kobiljega mlijeka, prebacili u svoju drugu tvrtku Kamensko i njime fiktivno plaćali liječničke preglede radnicama Kamenskoga u ordinaciji Tonkovićeve majke.

Prema drugoj točki Crlenjak i njegova kći Anamarija su od Tonkovića tražili i dobili 1,3 milijune eura kredita za uzgoj voća, između ostaloga šljiva za rakiju, iako njihova poljoprivredan zadruga nije zadovoljavala uvjete. Novac su, pak, prema optužnici nenamjenski potrošili za isplatu nizu tvrtki, između ostaloga Orion grupi koju su mediji povezivali s odbjeglim tajkunom Miroslavom Kutlom, te za povrat pozajmnice od milijun kuna Hrvoju Gašparincu.

Međutim, kako je to ocijenilo sudsko vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Saša Lui, tijekom dugotrajnoga postupka glavne su se optužbe pokazale neosnovanim. Prije svega optužbe da su krediti odobreni nezakonito. Naime, Tonković kao direktor uopće nije donosio odluku o davanju kredita već je o tome odlučivao Upravni odbor Fonda. "Nema nikakvih dokaza koji govore da je Tonković znao kako će tražitelji kredita upotrijebiti novac. Tonković nije znao da niti HPB nije odobrio kredit", rekla je sutkinja obrazlažući presudu te dodala da način na koji su Crlejnjak i ostali koristili novac jeste upitan no ta nenamjenska upotreba novca im nije inkriminirana.

"Eventualno bi se moglo raditi o nekom drugom kaznenome djelu no, sud nam ovlast mijenjati optužbu na taj način. Da bi netko bio osuđen zbog poticanja na zloporabu mora postojati ta zloporaba od strane službene osobe, no ona Tonkoviću nije dokazana" Da bi pojačalo dojam o dogovoru između Tonkovića i ostalih tužiteljstvo tu uvodi slučaj s pregledima, no utvrđeno je kako su ti pregledi, a radilo se o ginekološkim pregledima radnica Kamenskoga zaista bili obavljani". rekla je sutkinja.

Naime, među 10 saslušanih svjedoka su bile i radnice Kamenskoga koje su potvrdile kako su išle na obavezne preglede te su nekima od njih ti pregledi spasili i život.

Tijekom samoga suđenja su saslušani i bivši ministri Ivan Šuker i Petar Čobanković koji su bili članovi Upravnoga odbora Fonda te su potvrdili da se kod odobravanja spomenutih kredita nije kršila zakonska procedura.