‘Ako bude trebalo, ja ću Čistoći osigurati radnike. Oni bi vjerojatno bili zadovoljni plaćom od 700 eura‘

„U prosjeku mjesečno u Hrvatsku dovedemo 150 do 200 radnika iz dalekih zemalja, a u ljetnoj sezoni i više kada hoteli imaju povećanu potražnju”, otkriva u Briefingu Sandy Protić, suvlasnik agencije Humble Hunters u kojoj je i direktor prodaje, a koja je u protekle četiri godine otkao postoji u Hrvatsku dovela oko 5000 radnika iz Filipina, Nepala i Indije, podjednako i žena i muškaraca.

Samo prošle godine preko njih je došlo 2400 radnika iz tih azijskih zemalja. Svakodnevno im se obraćaju poslodavci koji trebaju radnike za pojedine poslove.

„Za razliku od ostalih agencija, mi imamo svoje zaposlenike u svojim uredima u Nepalu, Indiji i na Filipinima i sami tražimo radnike. U početku smo napravili pogrešku i taj posao prepuštali tamošnjim agencijama, no oni nisu znali prepoznati standard kvalitete radnika koji je u Hrvatskoj za njihove prilike vrlo visok. Garantiramo korisnicima kvalitetu radnika”, kaže Protić dodajući kako su Filipinci, osim što su vrijedni radnici, nama dosta slični po načinu života te se brzo prilagođavaju i stoga prednjače u odnosu na druge narode čiji radnici iz Azije dolaze u našu zemlju.

Cijelu epizodu serijala Briefing u kojoj gostuje Sandy Protić pogledajte na kraju teksta

Najveća je potražnja za radnicima u ugostiteljstvu – kuharima, konobarima, sobaricama i pomoćnim osobljem u kuhinji, ali i za skladištarima, viličaristima, vozačima i dostavljačima. Traže se i zavarivači, bravari, monteri... Sve je više upita za radnicima i iz javnog sektora, odnosno državnih i gradskih tvrtki. Preko njih su se u Hrvatskoj pošti zaposlili i poštari iz Filipina.

„Bili smo skeptični hoćemo li naći kvalitetne ljude čiji posao nije samo dostaviti paket nego i porazgovarati s našim domaćim ljudima koji ponekad ne govore engleski jezik. No, ljudi su ih jako dobro prihvatili, časte ih kavama i kolačima. Jako su se dobro snašli”, ističe Protić pa nam odgovora na pitanje može li u azijskim zemljama osigurati i radnike koji bi radili u komunalnim poduzećima na poslovima odvoza smeća.

„Treba vidjeti kako su problem nedostatka tih radnika riješile druge zemlje poput Njemačke, Francuske ili Belgije. Sve te zemlje na tim radnim mjestima imaju velik broj stranih radnika. I mi kao i ostale hrvatske agencije možemo osigurati radnike, ali trebamo sjesti za stol s potencijalnim poslodavcima kao i sindikatima. Važno je da ti radnici ne rade prekovremeno niti dva posla. Svi zajedno se moramo držati Zakona o radu po kojem strani radnici imamu ista prava kao i domaći i na to upozoravamo i poslodavce”, kaže Protić i potvrđuje kako je njegova agencija u stanju u dogledno vrijeme, bude li potrebno, zagrebačkoj Čistoći ili bilo kojem drugom komunalnom poduzeću osigurati dovoljno radnika za čišćenje.

No, ako ih treba 500 ili tisuću, to se ne može riješiti u jednom danu jer je važno provesti kvalitetnu selekciju i po mogućnosti dovesti ljude koji su već radili taj posao.

Radnici zagrebačke Čistoće koji su štrajkali pokazuju svoje platne liste po kojima im je neto plaća oko 700 eura ili oko 5200 kuna. Bi li strani radnik bio zadovoljan s tim iznosom?

„Vrlo vjerojatno bi jer u matičnoj zemlji ima puno manje. Ako ćemo u kunama, strane sobarice u Hrvatskoj imaju plaće od pet do 5 i pol tisuća, odnosno do 750 eura, isto kao i hrvatske radnice na tim poslovima. Strankinjama poslodavac osigurava i smještaj. U matičnim zemljama bi im plaća bila 200 do 250 eura”, otkriva Protić. Napominje kako strani radnici ne ruše cijenu rada domaćima jer su oni poslodavcima skuplji 15 do 20 posto jer im moraju platiti smještaj i agencijsku naknadu.

Agencija, tvrdi, vodi računa da su ti radnici prikladno smješteni što znači da svaki stan mora imati sanitarni čvor i kuhinju. Uglavnom ih je 4 do 8 u stanu, ovisno o kvadraturi. Do sada niti jedan poslodavac nije prekršio odredbe ugovora kada je u pitanju kvaliteta smještaja.

„I poslodavci i radnici su jako zadovoljni. Pazimo da svi radnici znaju engleski, no ponekad hrvatski poslovođe pogotovo u građevinarstvu ne govore engleski pa im ne znaju objasniti što trebaju raditi. No, taj se problem uvijek nekako riješi kada postoji dobra volja. Azijski radnici su jako skromni i uspiju dosta novca uštedjeti i poslati svojim obiteljima kao što uostalom rade i hrvatski radnici u stranim zemljama. Imamo već i prve primjere obitelji, ženidbe stranca i strankinja s hrvatskim državljanima. Imamo i prvu filipinsku djecu s našim državljanima. Ja ću uskoro biti i kum na svadbi jednom paru”, govori Protić.

Sve više mu se, dodaje, javljaju poslodavci koji traže ljude s većim obrazovanjem. Nekoliko ih ima i fakultetske diplome.

„Još prije pet godina je Njemačka na Filipinima otvorila centre za učenje njemačkog kako bi privukla medicinske sestre. To možemo i mi. Filipinka na početku može raditi kao pomoćna medicinska sestra dok ne nauči naš jezik. Mnogi koji su došli u Hrvatsku uče jezik. Uskoro otvaramo edukacijski centar u kojem će svi naši radnici iz Azije učiti hrvatski i engleski”, ističe Protić. Tvrdi kako njegova agencija planira proširiti poslovanje na cijelu Europu jer i većini drugih država nedostaje radnika. Bit će, zaključuje on, sve veći problem zadržati strane radnike u Hrvatskoj.