MEĐUNARODNA ANALIZA

ALARM ZBOG KATASTROFALNIH PODATAKA Ugledni stručnjaci: Jedini spas za Hrvatsku je uvoz 350.000 mladih!

'Trend može se preokrenuti samo imigracijom, dakle uvozom mlađe odrasle populacije'

ZAGREB - Hrvatska koja - zbog starenja stanovništva, sve manjeg broja mladih i visoke nezaposlenosti - danas jedva uspijeva doprinosima zaposlenih osigurati polovicu novca potrebnog za financiranje mirovina, lani je dosegnula potpuno demografsko dno: rodilo se manje od 39.000 djece. Nastavi li se takav trend pada broja novorođenih, sasvim je izvjesno da se mirovinski fond neće održati.

Prema projekcijama napravljenim na bazi podataka za 2013. godinu, Hrvatska će ovakvim tempom prirodnog prirasta do 2030. godine izgubiti oko 300.000 stanovnika, no više od samog pada ukupnog broja alarmantne su promjene u dobnoj strukturi stanovništva: mlađi od 14 godina činit će 13 posto stanovništva, starijih od 65 godina bit će gotovo dvostruko više, oko 25 posto, a radno sposobnih - onih u dobi od 15 do 64 godine - bit će 427.000 manje nego danas!

Produženjem životnog vijeka - što je nesumnjivo najpozitivniji efekt modernog doba - najbrže će rasti udio najstarijeg stanovništva, čije mirovine, skrb i liječenje neće imati tko financirati.

Kratkoročni spas

- Na to pokazuju projekcije vrlo visoke vjerojatnosti. Takav trend može se preokrenuti samo imigracijom, dakle uvozom mlađe odrasle populacije, te provedbom stabilne, sveobuhvatne, usuglašene i kvalitetne populacijske politike - kaže dr. Ivan Čipin s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, voditelj tima koji je izradio projekcije.

Prema njima, Hrvatska bi, da održi današnju razinu, trebala “uvesti” 350.000 mlađih radnika”.

Međutim, ističe dr. Čipin, to je rješenje samo kratkoročno: iskustva su pokazala da se imigranti vrlo brzo počinju ponašati kao i domicilno stanovništvo: imat će, dakle, jedanko malen broj djece, a uskoro će i oni ostarjeti, što će dodatno povećati udio starijeg stanovništva.

Jedino dugoročno rješenje je - provedba kvalitetne populacijske politike. Hrvatska je do sada donosila nekoliko takvih dokumenata. I svi su, svaki na svoj način, bili dobri, no ni jedan nije proveden.

Velika zabrinutost

Međunarodni istraživački tim koji je napravio analizu obiteljskih politika 15 država središnje i istočne Europe, koji vode ugledni demografi s Oxforda, Hrvatsku je, zajedno sa Srbijom, stavio u grupu zemalja čije “vlade izražavaju veliku zabrinutost oko niskog nataliteta i dobrobiti djece i obitelji, donose službene dokumente, osnivaju odbore i povjerenstva, ali zacrtane politike nikad ne provedu”.

Što mogu siromašni

Domaći političari često izražavaju skepsu oko toga mogu li takve politike uopće utjecati na natalitet i mogu li ih siromašnije države sebi priuštiti. Preliminarna analiza pokazuje da - mogu.

Najuspješnijim politikama ocijenjene su one koje provode Estonija i Slovenija: orijentirane su na poticanje na rađanje zaposlenih žena te se fokusiraju podjednako na financijske stimulanse kroz porodiljne naknade i dječje doplatke te na pomoć oko skrbi o djeci, primarno kroz dostupne jaslice i vrtiće.

I njihove politike daju rezultate: Estonija je uspjela u samo nekoliko godina dostići cilj i povećati stopu fertiliteta (broj djece po ženi) s 1,2 na 1,7, a Slovenija od 2006. godine, kad je donijela novu strategiju, bilježi pozitivan prirast, odnosno veći broj rođenih od umrlih. U Hrvatskoj je, usporedbe radi, lani umrlo oko 13.000 ljudi više nego što ih se rodilo.

Visoki troškovi

Na drugom su polu države poput Rusije, Ukrajine i Bjelorusije u kojima je strategija također donekle učinkovita, ali se bazira isključivo na visokim financijskim davanjima koja destimuliraju rad. Tu spadaju i Bugarska i Latvija, ali zbog preniskih iznosa te politike nisu dale rezultat.

Mađarska i Litva spadaju u grupu država nekontinuiranih obiteljskih politika: donose potencijalno dobre mjere, ali se ni jedna ne održi jer se sa svakom smjenom vlasti donose nove mjere.

U posljednjoj grupi nalaze se Rumunjska i Poljska - države s evidentnim problemom niskog nataliteta, koje pak, unatoč problemu, obiteljskim politikama ne pridaju nikakvu pažnju.

HRVATSKA

prirodni prirast -10.447

stopa fertiliteta 1,4

Hrvatska je na dnu ljestvice država EU po obuhvatu djece vrtićima i jaslicama - što zbog nedostatka mjesta, što zbog visoke cijene. Jedina od bivših jugoslavenskih republika ukinula je porodiljnu naknadu u visini pune plaće tijekom godine dana porodiljnog dopusta. Za prvih šest mjeseci dopusta taj je iznos vratila 2008. godine, no za drugih šest mjeseci naknada iznosi 2500 kuna. Majke blizanaca, trećeg i svakog sljedećeg djeteta imaju pravo na dopust do treće godine djetetova života - uz naknadu od 1600 kuna. Do sada su donesene tri populacijske ili obiteljske politike i ni jedna nije provedena.

SRBIJA

prirodni prirast -34.746

stopa fertiliteta 1,45

Srbija je 2008. godine donijela obiteljsku politiku koja je postavila cilj: stopa fertiliteta mora doseći 2,1, što znači da bi svaka žena trebala roditi dvoje djece. To je granična stopa koja garantira nadomještanje postojećeg stanovništva. Politika je donesena, ali nikad nije provedena. Isto se dogodilo i onoj iz 2011. godine. Majke u Srbiji imaju pravo na punu plaću tijekom jednogodišnjeg porodiljnog dopusta za prvo i drugo dijete te dvije godine pune plaće za treće dijete, postoje dječji doplaci i druge financijske olakšice. Međutim, nezaposlenost je toliko velika, osobito među mlađim ženama, da im jednokratni novac ne može biti motiv za rađanje.

SLOVENIJA

prirodni prirast 1.777

stopa fertiliteta 1,6

Slovenija je bilježila negativan prirodni prirast od 1993. godine do 2006. godine, kad su uspjeli preokrenuti taj trend - upravo u godini u kojoj je donesena nova obiteljska politika. Bazira se na tri komponente: dug i dobro plaćen roditeljski dopust (15 mjeseci uz punu plaću), osigurano mjesto u vrtićima i visok dječji doplatak za djecu lošijeg imovinskog stanja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 17:17