ZAGREB - Sedam mjeseci nakon što je Ustavni sud presudio da Ana Magaš može slobodno kontaktirati sa svojim 12-godišnjim sinom, pa i živjeti s njim, ona još ne viđa svoje dijete. Dječak i dalje živi s djedom i bakom, roditeljima pokojnog oca Lucijana. Ni ovaj Božić, kako se čini, dječak neće željeti vidjeti svoju mamu.
Ana Magaš se, pak, slijepo drži svih preporuka nadležnog Centra za socijalnu skrb i strpljivo se nada kako će sustav, koji joj je svojim skandaloznim odlukama godinama onemogućavao da vidi sina, na kraju ipak pomoći. U skladu s nalogom Centra, ne daje intervjue niti izlazi u javnost. Kao što je i pretpostavljala, nije uspjela naći posao u Zadru, već se, kako doznajemo od njezinih poznanika, ljetos zaposlila kao stjuardesa na jednom turističkom brodu.
Upoznat i sud u Strasbourgu
- Nakon što je izašla iz kaznionice, svima su bila puna usta obećanja, no od svega toga na kraju nije bilo ništa. Posao nije uspjela naći, a od nečega se mora živjeti. Pa šta će sad, u ovim godinama, tražiti od matere za cigarete? A i majka joj radi za 2800 kuna, kako će od toga živjeti? Prihvatila je posao na jahti objeručke - priča jedna prijateljica.
Nakon odluke Ustavnog suda, koji je u svibnju izrijekom naredio zadarskom Centru za socijalnu skrb da u “okviru zakonskih ovlasti poduzme sve radnje potrebne za stvaranje pretpostavki i djelotvorno ostvarenje susreta majke i djeteta”, nije se, kako saznajemo, dogodilo ništa.
Naša će Vlada pak to morati objasniti i Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Još 2007. godine, naime, odvjetnica Ines Bojić pokrenula je postupak zbog povrede Europske konvencije o ljudskim pravima, odnosno traži pravičnu naknadu zbog povrede prava Ane Magaš na susrete i druženja s djetetom.
- Sud u Strasbourgu upoznat je s odlukom Ustavnog suda. Vlada RH dobila je sada od suda rok do travnja sljedeće godine da izvijesti sud što je nadležni centar od tada napravio - kaže odvjetnica Bojić, koja zastupa Anu Magaš.
Ravnatelj zadarskog Centra za socijalnu skrb Tomislav Orović ne želi govoriti pojedinosti o slučaju Magaš.
- Riječ je o djetetu i ja ne smijem reći niti jedan detalj. Mi radimo na slučaju, no što točno radimo je tajna - kaže Orović. No, prema priči prijateljice Ane Magaš, nije postignut ni najmanji pomak u zbližavanju majke i sina.
Tješi je što dobro uči
- Kasno ljetos su jednom iz Centra zvali Anu i rekli da su ugovorili susret s djetetom. Ali ona je bila na brodu i nije mogla doći. Mali je navodno rekao da ionako ne bi došao i da je i dalje ne želi vidjeti. Ne znam kako će to završiti, ne bi li s malim trebali stručnjaci intenzivno raditi kako bi realno sagledao situaciju? - pita se obiteljska prijateljica.
To je, tvrdi, bilo sve od aktivnosti Centra s kojima je upoznata. No, ističe kako je Ana Magaš sada u Zadru, mjesec dana neće ploviti i već je kontaktirala psihologinju iz Centra kako bi vidjela je li moguće da vidi svoje dijete za Božić.
- Božićni su blagdani, još joj je teže nego inače, htjela bi se vidjeti sa sinom. Bila je i kod njega u školi, raspitivala se kako je. Mali dobro uči, to je tješi, i nju i njezinu majku koja također nije vidjela unuka već tri godine. Strašne su to rane, teško se može prepričati njihova muka - govori prijateljica. Baka je, prepričava, u početku redovito zvala unuka, međutim on je u jednom trenutku prestao preuzimati pozive, poručivao joj da je ne želi čuti ni vidjeti, da ne želi doći kod nje i da ga uznemirava kada zove.
Ana Magaš, dodaje, više nije žena koja je bila. Potpuno se promijenila, zatvorila se, nervozna je, nesigurna, nesretna, sklona depresiji. Otkako je počela raditi, kaže prijateljica, mirnija je, nema više toliko vremena misliti o svemu tome i vrtjeti uvijek isti film u glavi.
- Ali nije to to, nije to više ista osoba - kaže prijateljica.
Istoga dana kad je službeno dobila skrbništvo, Bruna Magaš podnijela je žalbu protiv rješenja o viđanju djeteta i majke tvrdeći da ti susreti više nisu u interesu djeteta. U rujnu 2005. u potpunosti je prestala dovoditi dječaka majci.
Unatoč majčinom protivljenju, molbama i žalbama, dijete više nije dolazilo. Centar je ustanovio da je dječak istraumatiziran i da kategorički odbija kontakte s mamom.
Cijeli slučaj završava na sudu. Tek 2007. predloženo je da se s djetetom poradi i pripremi ga se za novi kontakt s majkom.
Ines Bojić, odvjetnica Ane Magaš, prihvatila je prijedlog i tražila da se imenuje i posebni skrbnik koji bi nadgledao terapiju. Međutim, sud to odbija na temelju mišljenja Centra da “skrbnica uredno obnaša dužnost te bi uvođenje nove osobe u djetetov život bilo nepotrebno involviranje!”.
Ukinute sve sporne odluke
Sud ubrzo završava postupak te zaključuje kako kontakti djeteta i majke nisu u djetetovu interesu. Istu je presudu potvrdio i Županijski sud! Odvjetnica Bojić podnosi i tužbu Ustavnom sudu te Ana Magaš konačno dobiva zadovoljštivnu.
U svibnju 2009., nakon što četiri godine nije imala normalnih kontakata s djetetom, Ustavni je sud ukinuo sve sporne odluke nižih sudova i naredio nadležnom centru da poduzme sve kako bi se obnovila veze djeteta s majkom.
No, bilo je više nego kasno. Pravnu satisfakciju Ana Magaš je dobila. Ali ne i sina..
Sin je rado išao majci u pritvor, a poslije se otuđio
Život Ane Magaš nepovratno se promijenio u noći u ožujku 2005., kad je nakon bračne svađe u - kako je odlučio sud - prekoračenju nužne obrane smrtno ranila svoga supruga Lucijana Magaša. Ono što nije znala jest da je iste noći izgubila i dijete, tada osmogodišnjeg sina.
Od kobne noći do danas dječak živi s bakom i djedom Magaš, roditeljima pokojnog oca.
Tijekom najosjetljivijeg razdoblja dječaštva, odgajali su ga ljudi kojima je dječakova majka ubila sina.
Dječak danas ne želi vidjeti svoju majku, odbija kontakt s njom, navodno je palio i ubadao šestarom pisma koja mu je slala, vrijeđa je u rijetkim trenucima kad se vide.
Nakon ubojstva, Ana Magaš završila je u pritovoru, a dječak kod bake i djeda, zadarskih uglednika. Unatoč svemu, odvodili su dijete majci u pritvor, a dječak je odlazio rado i veselio se svakom posjetu. Nadležni centar za socijalnu skrb 19. svibnja 2005. donio je i službenu odluku da djetetova skrbnica do daljnjega bude dječakova baka Bruna Magaš.
Nezavisni stručnjaci već su tada upozoravali da stručni tim Centra mora dvaput promisliti o toj svojoj odluci jer je dječak izgubio oca i od presudne je važnosti da zadrži majku jer su to primarna djetetova potreba i interes koji se po svaku cijenu trebaju štititi.
Pitali su se može li Bruna Magaš, odnosno može li se itko toliko izdići iznad svojih emocija i iznad sebe samoga da može odgajati dijete održavajući pozitivnu sliku o ženi koja im je ubila sina jedinca. Upozoravali su da i samima baki i djedi treba hitna i sustavna pomoć.
Centar je ipak dva mjeseca kasnije, 4. srpnja, potvrdio skrbništvo Brune Magaš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....