ANTE TOMIĆ Nakon dogradnje kata na zaštićenom spomeniku kulture, Samardžić će u sve sobe staviti originalne plazma ekrane iz 16. stoljeća

SPLIT - Na trgu kod trogirske katedrale, ispred Radovanovog portala prije nekog je vremena osvanuo betonski kip Isusa. Pajdo je zašalovao Sina Božjeg i darovao ga crkvi i sada ta strahota stoji tamo, nagrđujući jedan prekrasni romanički spomenik, rugajući se pameti, dobrom ukusu, tradiciji pa i, ako hoćete, vjeri, a ministrica Violić Zlatar, unatoč opetovanim prosvjedima štovatelja kulturne baštine, ravnodušno muči. I mučala bi vjerojatno i da su u Trogiru stavili plastičnog kineskog Isusa Krista koji se, kad u prorez ubaciš pola eura, znoji, prevrće očima i na šest jezika, jer ipak je ovo turističko mjesto, iznemoglo uzdiše: "Oče moj, oče moj, zašto si me ostavio," piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.

Takva se bizarna ismijavanja našeg kulturnog naslijeđa svakodnevno događaju, dok nadležni žmire ili, u boljem slučaju, sa zakašnjenjem reagiraju, trgnu se mlitavo i mrzovoljno kao iza sna kad je šteta već učinjena. Dogodilo se tako da je inspekcija zatvorila gradilište na kuli Ćipiko u Kaštel Novome istom kad je investitor krenuo stavljati krovnu konstrukciju. Mjesecima su štropotale miješalice, tukli čekići i bosanski se radnici dovikivali, prije nego su službe primjetile da se tu nešto nezakonito gradi.

"Ma, je li tebi nešto neobično", kazao je napokon jedan inspektor drugome inspektoru i njih su se dvojica zapanjeno zaustavila s burecima u masnom papiru, već kad je čitav jedan betonski kat nikao na renesansnoj utvrdi nasred rive. Zapravo, ne možemo sa sigurnošću kazati jesu li oni do gradilišta sami došli, ili ih je doveo zlatni retriver obučen da vodi slijepe i slabovidne osobe.

Kako god bilo, poslovična ravnodušnost inspektorata u ovome cirkusu meni je čak manje zanimljivija. Mnogo veselije, ako mene pitate, je slušati objašnjenja lokalne vlasti i kaštelanski common sense, koji gotovo bez iznimke ne shvaća u čemu je problem. Dapače, narod je u većini ljut da se investitora sprječava u ispravnom htijenju da učini nešto na korist čitave zajednice.

Dakle, pet stotina godina stoji ta kamena kula u njihovom mjestu, prošle je godine bilo ravno pola tisućljeća otkako je sagrađena, a Kaštelanima je gotovo odreda prihvatljivo da netko na njoj zašaluje još jedan kat. Super ideja! Kako se toga ranije nismo sjetili, povikali su uglas i načelnik općine i lokalni haeselesovac, upravo kao i običan narod u kafićima, kad je taj neki Ante Samardžić otkrio svoje neimarske planove.

Krunski argument za ovo uništenje kulturne baštine ne moramo vam vjerojatno ni spominjati, čuli ste ga dosad mnogo puta – tu će se otvoriti nova radna mjesta. Kad god netko besramno upropasti nekakvo kulturno ili prirodno dobro, od Srđa, preko Cvjetnog trga do kule Ćipiko, možete se okladiti da je o novim radnim mjestima riječ. Da se hrvatska poduzetnička pamet može izvoziti, Tomislav Horvatinčić bi otvorio šoping centar u Keopsovoj piramidi, a Ante Samardžić podigao kiosk s hot dogovima na Kineskom zidu i svi bi im bili zahvalni zbog novih radnih mjesta.

Više od luđaka koji će dodati kat zaštićenom spomeniku kulture, mene onespokojava nepismena i tupa svjetina koja će ovakvu svinjariju odobravati i koja bi oduševljeno zapljeskala i da Ante Samardžić izjavio kako će, sa svim dozvolama, vjerno obnoviti jakuzi obitelji Ćipiko i u svim sobama staviti originalne plazma ekrane iz šesnaestog stoljeća.

Da stvar bude paradoksalnija, ti što im se sviđa betonska reinterpretacija baštine, i sa s cementnim trogirskim Isusom i sa cementnom kulom Ćipiko u Kaštel Novome, neobično su često desničari. Silno im je, tvrde, stalo do tradicije. Mudrosti predaka. Drže do svoga, što bi Thompsonova pjesma kazala.

Jedva bi se moglo i zamisliti što bi ostalo da drže malo manje.

Jedna od vedrijih uspomena iz teških ratnih godina bila je čuvena rečenica Božidara Vučurevića, predsjednika Općine Trebinje, kako će nakon razaranja izgraditi "ljepši i stariji Dubrovnik". Uvjereni i ponosni domoljubi diljem Hrvatske, pa i vjerojatno u Kaštel Novom, često citiraju tu budalaštinu kao neporeciv dokaz nadmoći svoje kulture no srpskom. Ipak, gledajući "ljepšu i stariju" kulu Ćipiko ili "ljepšeg i starijeg" Isusa pred Radovanovim portalom, ne možete da se ne upitate, a zašto zaista ti prostaci misle da su bolji od praznoglavog Božidara Vučurevića, pita se Ante Tomić u Slobodnoj Dalmaciji.