Javio mi se nedavno jedan kojeg sam jedva poznavao, ali je želio nešto sa mnom ozbiljno raspraviti. Nešto sudbonosno, dapače. O sudbonosnim pitanjima ja ne volim raspravljati ni s poznatima, a nekmoli s nepoznatima, no on me umirio tvrdnjom da me neće dugo gnjaviti. Pola sata uvrh glave. Nevoljko sam se dogovorio naći s njim. Nazvat ću ga za priliku Krunoslav.
"Šta ti misliš", upitao me je sutradan, "da se ja kandidiram za predsjednika?"
"Predsjednika čega? Šahovskog kluba, veslačkog društva, kućnog savjeta, skupštine malih dioničara..."
"Predsjednika države."
"To je izvrsna ideja", odgovorio sam spremno, premda me je ovo ipak nešto zateklo.
Odlučnost mi je valjda došla od olakšanja da me tip nije pitao da mu posudim novac....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....