APOSTOLSKI NUNCIJ D'ERRICO NA OPROŠTAJNOJ PROPOVIJEDI 'Kad bi ovisilo o meni, još dugo bih ostao ovdje...'

Ovih dana Hrvatsku napušta apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Alessandro D'Errico, koji je tu dužnost obnašao gotovo pet godina.

Njegovu ekscelenciju nedavno je u oproštajni posjet primila i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović te apostolskog nuncija odlikovala Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom za njegov izniman doprinos razvijanju dobrih odnosa između Republike Hrvatske i Svete Stolice.

D'Errico se u ponedjeljak navečer oprostio i od vjernika, služeći misu u zagrebačkoj katedrali. Tom je prilikom održao propovijed koju prenosimo u cijelosti.

Dok se pripremam napustiti Zagreb i poći na novu dužnost koju mi je na Malti i u Libiji povjerio Sveti Otac Franjo, radostan sam što mogu s vama proživjeti ove trenutke molitve, prigodom Papina dana i zahvalnosti vječnom Gospodaru povijesti za svoju službu Papina predstavnika u Hrvatskoj. Teško mi je izraziti osjećaje koji ispunjaju moju dušu. Stoga, želim prije svega u potpunoj jednostavnosti podijeliti s vama nekoliko rasutih misli, koje me prate ovih tjedana.

Ponajprije, danas slavimo Papin Dan. Osobno držim da je Papa Franjo najveći dar što ga je Duh Sveti mogao podariti Crkvi i svijetu za naše vrijeme. Stoga vas danas posebno pozivam da uzdignemo svoju hvalu Bogu za ovaj dar i uputimo molitvu za njega, našeg voljenog Papu Franju, za njegovo neumorno petrino–petrovsko služenje i za njegovo prosvijetljeno naučavanje.

S druge strane, ovo je također Misa zahvalnica za moje služenje u Hrvatskoj. Točno prije pet godina, u sarajevskoj katedrali predvodio sam svečano slavlje na završetku intenzivnih godina koje sam proveo s hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Sada, kao i onda, zahvaljujem Bogu za pet godina koje sam mogao provesti među vama.

Božja je providnost odredila da moj dolazak u Zagreb bude u posebno važnom trenutku za Hrvatsku. Misli mi prije svega odlaze na 1. srpnja 2013. godine kada je Hrvatska okrunila uspjehom završetak svog dugog puta europskih integracija, na svečana slavlja u siječnju ove godine prigodom 25. obljetnice priznanja Hrvatske, na mnogo toga što je učinjeno ovih godina za jačanje demokratskih institucija.

Osvrćem se i na specifično crkvenu razinu na kojoj su se ostvarili također važni događaji: 5 biskupskih imenovanja, Sporazum između Filozofskog Fakulteta Družbe Isusove i državnog Sveučilišta u Zagrebu, radni susreti Mješovite komisije hrvatskih i srpskih stručnjaka za ponovno zajedničko iščitavanje uloge lika Blaženoga Alojzija Stepinca, posjeti visokih hrvatskih dužnosnika Vatikanu i posjet nekolicine kardinala Rimske Kurije Hrvatskoj.

Osim toga, gledajući unatrag na sve što se zbivalo, držim da je uz ove "velike" događaje, bilo i drugih manje upečatljivih, diskretnih, ali i oni su od velike važnosti za misiju koju mi je Sveti Otac povjerio. Osvrćem se posebno na kontakte koje sam nastojao uspostaviti s civilnim i vjerskim vlastima, s ciljem stvaranja kulture dijaloga, skladne društvene atmosfere, vjerske tolerancije i dobrih ekumenskih i međureligijskih odnosa. Po mom viđenju, to je bio i ostao prioritet, ako se uistinu ima na srcu društveni, socijalni i vjerski proces mlade demokracije. Često sam isticao da trebamo više razgovarati o onome što nam je zajedničko, umjesto onoga što nas dijeli; bilo bi mnogo bolje ostaviti po strani napetosti i naslijeđene predrasude iz prošlosti te se zauzimati za zajedničko traženje pravednih rješenja za izazove s kojima se Zemlja suočava. To želim danas iznova naglasiti, s velikim poštovanjem i s punim povjerenjem u snažan potencijal Hrvatske i hrvatskog naroda.

Draga moja braćo i sestre, dobro vam je poznato da sam ovih godina nastojao učiniti sve što sam mogao, i ne samo kako bih uspostavio dobre odnose s civilnim vlastima i s osobama koje su se više zauzimale na polju dijaloga. Za dužnost sam si istodobno uzeo da češće posjećujem biskupije, redovničke zajednice i civilne ustanove. Primali ste me u svoje kuće; otvarali ste mi svoje srce. Dakle, kod vas i s vama mogao sam bolje upoznati bogatu društvenu baštinu, snažnu tradiciju vjere i vjernosti Apostolskoj Stolici te ljepote ove Zemlje.

Stoga uz zahvalu Vječnom Gospodaru povijesti, želim izraziti svoju duboku zahvalnost za bratsko prijateljstvo koje ste mi pružali, za razumijevanje na koje sam nailazio, za podršku i duhovnu blizinu kojom ste me pratili, dobrodošlicu kojom ste me primili, također u ponekad i vrlo delikatnim prigodama.

U molitvenom ozračju ovog euharistijskog slavlja, moja zahvalna misao ide ponajprije civilnim vlastima za osobitu pažnju koju su uvijek pokazivale prema meni i prema Svetoj Stolici. Posebnu zahvalnost izričem suradnicima Apostolske Nuncijature, sadašnjima i bivšima; kolegama iz Diplomatskog zbora, uzoritom kardinalu Josipu Bozaniću, nadbiskupu zagrebačkom, mons. Želimiru Puljiću, nadbiskupu zadarskom i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, te subraći biskupima; fra Juri Šarčeviću, predsjedniku Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica; subraći u svećeništvu, redovnicima i redovnicama, vjernicima laicima; predstavnicima drugih vjeroispovijesti. Svakome napose i svima zajedno - a preko vas, svemu Božjem narodu u Hrvatskoj i neka mi bude dopušteno ponoviti: hvala, hvala za sve, od srca hvala.

Došlo je vrijeme da si kažemo doviđenja. Nije mi to jednostavno izreći, nakon više od jedanaest godina služenja hrvatskom narodu. Rekao sam to i poglavarima Svete Stolice. Rekao sam - kad bi ovisilo o meni - još dugo bih ostao ovdje.

Rekao sam također i Svetom Ocu Franji da se na jedan način nalazim u situaciji u kojoj se našao Abraham: pozvan sam upustiti se u novu "avanturu", koja je preda mnom - sada kada više nisam u mladenačkoj dobi - a koja se nadovezuje na prijašnje koje sam proživio kroz četrdeset godina službe u papinskim predstavništvima.

I tako, poput Abrahama koji je odgovorio na Božji poziv, unatoč svojim ograničenjima, danas želim odlučno obnoviti svoju poslušnost i potpunu raspoloživost, poći stazama na koje me On šalje, dajući skromni doprinos Crkvi na području od velike važnosti u aktualnom međunarodnom kontekstu, u ulozi koju ima Mediteran na svjetskoj razini.

Također sam rekao poglavarima da se osjećam vrlo nedostojnim glede ovog novog odredišta u tako delikatnom području. Stoga u ovom trenutku, pomalo bolnog oproštaja, želim se preporučiti u vaše molitve.

Siguran sam da ćete me snažnim molitvama pratiti u mom novom poslanju. Molim Vas, molite za mene zagovor blaženog Alojzija Stepinca koji je bio zaštitnik mog služenja u Hrvatskoj, a živo se nadam da će uskoro biti pribrojen zboru Svetih. Molim vas također da se često pomolite za mene Duhu Svetom, jer je on nebeski zaštitnik mog biskupskog služenja. Kako vam je poznato, moje biskupsko geslo je "Veni Sancte Spiritus". Molim vas izrecite Mu često ovaj zaziv-molitvu zajedno sa mnom. To je kratka molitva, lako se pamti. Siguran sam da će obilato uroditi dobrim plodovima: ne samo za mene, nego i za vas, za Hrvatsku, za Republiku Maltu i za Libiju. Amen.