Bio je ‘dečko iz Hennessyja‘, uspješan premijer, uveo je kunu i zaustavio inflaciju, a Tuđmanu je nekoliko puta nudio ostavku...

Iako je duže od dvadeset godina proveo izvan političkih zbivanja, tako da je bio pomalo zaboravljen, Nikica Valentić ostati će zabilježen kao uspješan predsjednik Vlade Republike Hrvatske u razdoblju 1993.-1995., zbog važnih odluka koje je donosio u tadašnjim, užasno kompliciranim okolnostima.

Valentić je u devedesetima u hrvatskoj politici slovio kao najviši kadar porijeklom iz Like. Rođen je 24. studenog 1950. u mjestu Bilaj kod Gospića gdje je završio osnovnu školu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1974. Do kraja 1971. radio je kao novinar na Radio Zagrebu, a nakon toga je do 1974., bio glavni urednik časopisa Pravnik. Godinama nije imao putovnicu jer je sudjelovao u Hrvatskom proljeću.

Od 1978. do 1983. bio je direktor stambenih zadruga Stanograd i Stanoinvest koje su godišnje gradile po tisuću stanova. Tada je upleten u afere Zelenjak početkom osamdesetih kada se tvrdilo da je njegovo poduzeće društvenim novcem gradilo kuće na Zelenjaku za kasnijeg ratnog premijera Hrvatske, Franju Gregurića i druge njegove suradnike, ali je 1984. oslobođen optužbi.

Prešao u odvjetnike

Nakon toga prešao je u odvjetnike i otvorio kancelariju s Bosiljkom Mišetićem. Bio je specijalist za investicijske ugovore, trgovačko pravo, poreze i ugovore s nekretninama. Nikica Valentić je pripadao neformalnoj skupini prozvanoj Dečki iz Hennessyja, po kafiću u Kačićevoj ulici, u kojem se nalazila škvadra, koja je nakon uspostave samostalnosti, uvelike odlučivala o Hrvatskoj, posebno u gospodarskim pitanjima.

To su bili Nikica Valentić, Bosiljko Mišetić, Davor Štern, Borislav Škegro, Neven Porges, Mladen Vedriš, Ivica Crnić, Zlatko Mateša i Franjo Gregurić. Za one koji ne pamte 90-te, Gregurić, Valentić i Mateša bili su premijeri, Crnić predsjednik Vrhovnog suda, a preostala petorica ministri raznih HDZ-ovih vlada.

Valentić se uspinjao strelovito, ali i često je ulazio u sukobe i to s vlastitom strankom – desnicom u HDZ-u. Nakon izbora 1990. učlanio se u HDZ a predsjednik Franjo Tuđman imenovao ga je generalnim direktorom "Ine". Nakon izbora 1992. ušao je u Sabor a Tuđman ga je imenovao u Predsjedničko vijeće da bi ga u travnju 1993. postavio za predsjednika Vlade.

Nikica Valentić tu je dužnost obnašao najdulje od svih HDZ-ovih premijera: 2 godine i 8 mjeseci, i to uspješno, obzirom na okolnosti. Predstavio je stabilizacijski program kojim je zaustavljena inflacija, naoružana je vojska za oslobodilačke operacije, zbrinuto je 650 tisuća izbjeglica i prognanika, 30. svibnja 1994. uvedena je hrvatska valuta, kuna.

Spriječio kolaps u Dalmaciji

Kao premijer spriječio je i energetski kolaps u Dalmaciji, međutim, isto tako, tijekom Valentićevog mandata, niz hrvatskih tvrtki završio je u rukama Kutle, Todorića, Rajića i drugih tajkuna, protuzakonito su smanjene mirovine, a HDZ-ov režim je pokušavao dokrajčiti preostale neovisne medije poput Radija 101, Ferala ili Globusa.

Imao je pozitivnu ulogu i u vanjskoj politici (iako je to područje prepustio suradnicima) jer je podržavao Matu Granića koji se angažirao na zaustavljanju hrvatsko-bošnjačkog rata u BiH, i potpisivanju Washingtonskih sporazuma. Zbog konstantnih sukoba s Gojkom Šuškom i hadezeovom desnicom, nekoliko puta je nudio ostavku Tuđmanu, koju ovaj nije prihvaćao. Sudbina je htjela da Valentić i Šušak umru na isti dan, s razmakom od četvrt stoljeća.

Valentić je 1995. napustio Vladu i opredijelio se za privatni biznis. Osnovao je tvrtku "Niva holding" koja se bavila građevinarstvom, a trebala je poslovati s naftom i baviti se osiguranjem. Ali, umjesto uvozom nafte, njegova firma godinama je iz Malezije uvozila automobile "proton", i u tom poslu je izgubio velik novac. Potom se 2002. preorijentirao na građevinarstvo i pokrenuo velike građevinske pothvate vrijedne oko 200 milijuna eura.

Zbog gospodarske krize koja se odrazila i na cijene nekretnina koje su pale nalazi se u, kako je rekao, složenoj financijskoj situaciji. "Ako cijene nekretnina padnu još desetak posto, tada sve što sam u četiri desetljeća zaradio već sutra može otići na bubanj", ispričao je nekoliko godina kasnije. Možda nije bio uspješan poduzetnik, ali, premijer, jest.